Imam frenda iz srednje, koji zaslužuje počasni doktorat za neverbalnu komunikaciju. Tipičan susret počinje gledanjem negdje preko mog ramena, dok izmjenjujemo uvodne rečenice. Dobro to i nije toliko unikatna osobina. Mnogi to rade. Desi se i meni tokom dužih razgovora, pa vratim pogled kad se uhvatim, ali to je za njega tek početak. Vrlo brzo počinje gledati preko svog ramena, pružajući mi odličan pogled na svoj ušni kanal. Napravi to usred rečenice, uopće ne prekidajući misao, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Onda valjda skuži da mu je naporno tako, pa zarotira i tijelo, pružajući sugovorniku puni profil. Prva asocijacija je naravno, mora da mu je jako dosadno, ali ne žuri se njemu nikud, rastegnu se u pravilu ti naši razgovori s nogu, na sasvim pristojne periode. A on se u svoju pozu namjesti vrlo brzo i onda nastavlja nesmetano pričati. Palo mi je na pamet da to možda ima neke veze sa mnom, ali vidio sam ga da tako razgovara i s drugima, dakle to mu je jednostavno stil. Oni koji samo centrifugiraju očima i razgibavaju vrat dok pričaju s nekim, su prema njemu samo najobičniji amateri.
Da malo smirim čitateljice s napadima režanja, evo i par primjera tipično muškog ponašanja, kad umisle da su dobili mišiće. Koji ne bodu u oči ništa manje od te zlosretne majice preko "dupeta". Prvo, osnovno i najraširenije je svakako pokazivanje podlaktica. Može se vidjeti među svim dobnim skupinama i na svim lokacijama. Tipični simptomi su: dođe negdje, sjedne, prva stvar koju napravi, počinje zavrtati rukave. Popratna pojava je križanje ruku na prsima nakon toga. Kad to neko krene raditi preda mnom, ja ga obično pitam jel' mu vruće. To mi tipično zaradi blijed, teleći pogled, uz par sekundi koje mu trebaju dok ne skuži da ga zajebavam, onda još malo dok ne shvati da na to nema dobar odgovor, pa obično dobijem samo jedno "ma jok" kao odgovor, čime smatraju razgovor završenim. U razna napinjanja mišića dok ih neko gleda ili misle da ih neko gleda neću ni ulaziti, to je i previše glupo i previše trivijalno da sad idem o tome razglabati.
Još gora kategorija pokazuje svoje lice tokom toplog vremena. To su oni koji zavrću na majicama s kratkim rukavima. Takvima uglavnom ni ne vrijedi pričati, pa eventualno ako mi baš dođe, primjetim da nabijaju ljudima komplekse, koliko su se izbildali. Na to još nisam dobio suvisli odgovor, ako pod tim ne smatrate skretanje s teme. Još korak dalje su ovi tipovi koji šetaju okolo u potkošuljama. Na to sam alergičan još od kad sam vidio drugog frenda iz srednje, kako stoji na trgu ispod sata, u nekoj narandžastoj izlizanoj. Ne treba ni napominjati da je to bilo par mjeseci nakon što je otkrio teretanu. Definicija? Don't be ridiculous. Pravu definiciju imaju profesionalci tokom sezone i malo ko drugi. Ove eventualne kvržice zavaljane u ugodan sloj sala, se ne kvalificiraju za takav naziv. Takvima ništa ni ne pričam, džaba je.
Posljednji stupanj je tipičan za ljude zavidnih mentalnih karakteristika. U uličnoj varijanti ćete ga uglavnom vidjeti kod balavaca, koji su nedavno otkrili preparate za pumpanje. Poslje kad omatore, takvo ponašanje uglavnom uspiju ograničiti na geganje po teretani, ali dok su oko dvadesetih, najgori su! Bez konkurencije! To su oni koji prolaze gradom u pripijenim majičicama, a svako malo ruka im spontano pobjegne na sisu, pa si mazno prelaze palcem preko unutrašnjeg brida pektorala! E kad to vidim... 
|