15.09.2004., srijeda
Turizam kao spas???
Jedna od mojih omiljenih beskorisnih namirnica je svakako Eurocream. Naravno zbog mjesta porjekla, snabdjevenost je zadnjih godina slaba do nikakva. U stvari jedino mjesto gdje sam ga ja uspio naći je Billa, a i tamo samo u šutevima od pedeset i sto grama. Kao što neki od vas možda znaju, Franck je nedavno otkupio licencu od Gandole i počeo plasirati Eurocream na domaće tržište. Stoga bih iskoristio ovu priliku, da im se od sveg srca najebem mile matere, jer su su svoj posao obavili kako je to već uobičajeno u hrvata, dakle nikako! Tako da je jedina veza koju njihova mućkarija ima s Eurocream-om ime na etiketi.
Ovu nedjelju sam morao nekog čekati kod kolodvora nešto duži period, tako da sam otišao do importaneta na kahvu. Ulazim ja dolje u La Pazz, birc prazan, konobar sjedi leđima zavaljen na šank. I ništa ja sjedam on ne trza, pogledam malo bolje, kad ono... Tip spava, u 11 sati prije podne! Kakve to sad veze ima s turizmom zapitat će se neko? Pa ima svakakve. Kao prvo, neki profesionalno pametni ljudi, prema kojima ovaj konobar još sjajno obavlja svoj posao, su izjavili da nam djelatnosti poput one s početka priče ni ne trebaju, već da treba uzeti turizam kao alfu i omegu hrvatske privrede. Koliko je to glupa izjava, se najbolje može vidjeti po tome, kako je dobro prihvaćena među brojnim papagajima s brain switch-em u off poziciji. Čim je nešto prihvaćeno s oduševljenjem među amorfnim masama, poprilično je sigurno da tu nešto smrdi! Pa krenimo s nekim komponentama tog miomirisa.
Za početak turizam se eventualno može smatrati pojavom, ne pravom gospodarskom granom, s obzirom da ne postoje mehanizmi kojim bi se direktno moglo utjecati na njega. U stvari kod nas čak ne postoje ni relevantni statistički podatci, prema kojima bi se eventualno mogao stvoriti model za opisivanje te pojave, nego se nabacuje glupostima poput broja auta koji su prošli graničnim prijelazom. Uz to što spada u pojave tipa sjedi i čekaj da vidiš hoće li biti štogod, on je naravno sezonskog karaktera, na njemu zarađuje samo mali dio stanovništva od kojih većini to ni približno neće biti dovoljno za cijelu godinu. Svi se bave prometom ostvarenim prijavljenim noćenjima, niko ni da zucne o troškovima držanja tolikog stada turista na svojoj livadi, pa da se lijepo usporede te dvije brojke i odredi profit. I dok na ovim konzerva turistima koji nam dolaze, vlada koja im lupa boravišne pristojbe i oni koji im iznajmljuju prostor, nešto i zarade, kako to od njih točno profitira hrvatska privreda?
Nudeći im njihovu škart robe koju uvozimo, po duploj nabavnoj cijeni? Kad već profesionalno pametni tvrde da treba podrediti proizvodnju turizmu koji je takav deux ex machina? To oni i tako ponesu sa sobom! Nudeći im hrvatske autohtone proizvode, uskaču biseri, misleći naravno na prehrambene, jer drugih gotovo da više ni nema. Jedini problem je, što profilu turista koji dolazi na jadran, ne pada na pamet plaćati u restoranu zubatca tisuću kuna, tri krumpira koji glume prilog, dvjesto pedeset i zaljevati ga vinom s maržom od ko zna koliko stotina postotaka. Čak da dođu i oni koji si mogu to priuštiti, oni nisu svoju lovu zaradili kupujući muda za bubrege. A što se tiče onih kojima cijene i nisu bitne, oni eventualno dolaze zbog sadržaja, ne da im neko naplaćuje mjesto za stajanje s kojeg mogu promatrati kamenitu plažu. A sadržaji su hvala bogu, osim što su jeftini, uglavnom i vrlo kvalitetni s uslugom na vrlo visokoj razini. Skoro kao u La Pazz-u!
U međuvremenu, dok mi grabimo velikim koracima, prema turističkom blagostanju, ja u kupaoni imam končarevu mašinu Made in Italy. Bit će valjda zbog jeftinije radne snage ili šta li? Prehrambena industrija je možda i bila mjerilo razvijenosti u srednjem vijeku, ali ova naša ne samo da nije u pretjerano boljem stanju od ostatka privrede, nego i tu prednjače industrijski razvijene zemlje. Koje si mogu priuštiti visokosubvencioniranu poljoprivredu, na visokom tehnološkom i organizacijskom stupnju, te tako plasirati konkurentan proizvod. Uz to naravno razvijaju i industriju koja se bavi proizvodnjom tehnike i ostalih sadržaja koji se upotrebljavaju u poljoprivredi.
Ono što je mjerilo razvijenosti u suvremenom svijetu je industrijska proizvodnja i educirana radna snaga koja ju održava konkurentnom. Dakle upravo ono što pojedini biseri propovjedaju da treba ugasiti, kako bi se zemlju učinilo privlačnijom turistima. Zemlje koje su danas na vrhu svijeta, tu su dospjele jer su prve i/ili najuspješnije provele industrijsku revoluciju. Silini potencijali raznorazni i atraktivnost lokacija s tim nemaju ama baš nikakve veze. A pogotovo nikakve veze s tim nema mentalitet: "Ja ću sidit na dupetu i brat im lovu za disanje zraka i to ća ih ne pljunem, kad mi na oči dolaze" zbog kojeg su bajke o turizmu i prihvaćene s tolikim entuzijazmom.
|
- 11:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|