08.09.2004., srijeda
Da ne potraje ta magija
Imao sam sinoć priliku prisustvovati jednom razgovoru, koji se bez problema može svrstati u kategoriju, "sjediš, gledaš, ne vjeruješ". Radilo se naime o jednom članu uže familije i njegovom navodnom, makar ponešto neukom petljanju s onim što bi u Buffy the vampire slayer nazvali "the black arts". To su naravno stvari koje smo skloni svrstati pod babske priče i pripisati ih zlim jezicima. Što se prvog argumenta tiče, doći ćemo i do njega, ali što se jezika koji je pričao ovu priču tiče, on je cijeli život pričao bitno drugačije o toj osobi, što nije ni čudo s obzirom da mu je vrlo bliska, tako da se teško ovakva iznenadna promjena može pripisati samo obijesnom lajanju. A priča, kako to već one mističnog sadržaja obično idu, je počela kad su stupili u kontakt s nekim, ko je bio na glasu kao poznavalac tih stvari. Nakon što im je on ispričao svoje i otišao, zbilja su i našli fizičke dokaze oko sebe na mjestima na kojim im je rekao da će ih naći i zbilja se desio nagli skok na bolje s problemima, zbog kojih su se odlučili za takav korak na prvom mjestu, čim su poslušali predloženo rješenje. Prst koji je on uperio na krivca i opisi radnji koje je on trebao izvršiti za takav čin poklopili su se. Povezani su neki detalji iz sjećanja, izrečeni su neki citati koje ja nikad prije nisam čuo, ali koji nisu naišli na nikakvo nijekanje onih koji su bili u prilici čuti ih, a koje ja nikada ne bih povezao s osobom u pitanju. Čak se pojavio i jedan nevezani, ali isto tako uspješno riješeni slučaj u blizini, koji je ukazivao na istog krivca. Sve u svemu previše "slučajnosti", čak i kad bi zbilja postojalo tako nešto.
Mišljenja je li tako nešto uopće moguće su podijeljena. Jedni to smatraju besmislicom i odbacuju takve pomisli bez razmišljanja. Drugi tvrde da na takav način možemo nauditi jedino sebi samima i da je jedini način da nam neko drugi na taj način naškodi, ako mi povjerujemo da je tako nešto moguće, pa naša autosugestija preuzme odatle. Treći, koje uglavnom bez razmišljanja trpamo u kategoriju "praznovjerni" su i te kako uvjereni, da su takve stvari moguće. Prije nekog vremena, na jednom čitanju iz šalice kave kojem nisam prisustvovao, navodno su iskrsnule neke "zanimljive" informacije koje su se ticale mene samog. Poslje sam dobio izvještaj koji je opisivao osobu i prirodu kletve koja je navodno bačena, na nikog drugog nego mene samog. S obzirom da je i jedno i drugo dovoljno povezano i da se može strpati pod dovoljno stereotipno, moguće je da je jednostavno ubodeno. Ono zbog čega je priča zanimljiva, je da niko ko je famoznom čitanju prisustvovao, nije mogao znati da ja, ako prevrtim malo film unazad imam ime i lice koje odgovaraju tom opisu. I da sam od te osobe doživio sasvim dovoljno gluposti, da me ne bi ni tako nešto pretjerano iznenadilo. Jedina što ja ne vjerujem da bi tako nešto moglo zaista biti i efikasno, tako da ih nisam išao prosvjetljivati, oko eventualne utemeljenosti njihovih sumnji. U svakom slučaju nisam se nešto pretjerano od tada nalazio u prilici da provjeravam specifičnu prirodu navodne kletve.
S druge strane čuo sam i jednu nepovezanu priču, koja je završila s prilično ozbiljnim posljedicama, a tek nakon toga su pronađeni elementi koji upućuju na "magijsko" uplitanje. Tako da u tom slučaju teorija autosugestije ne drži vodu. Ono što je posve neupitno je, da postoje ljudi koji ostavljaju isprepletene konce ispod pragova i poklanjaju biljke sa zakopanim bijelim predmetima u saksiji! Ono što je posve upitno je, mogu li time nešto postići! Ono što je u svakom slučaju vrlo žalosno, je da se u njihovim mozgićima može javiti želja, da tako nešto uopće pokušaju! Uzevši sve to u obzir, ne mogu da se ne zapitam. Jesmo li zbilja u pravu što se nabacujemo raznim stiliziranim verzijama pakla i smijemo se onima koji nam govore da je za spoznavanje prave prirode istog, dovoljno pogledati kroz prozor? A da se mistični instrument, koji nam otkriva pravu prirodu izvora svih zala, odaziva na ime ogledalo?
|
- 18:06 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|