03.09.2004., petak
Budi muško
Kad bi me neko pitao što to za mene znači i ja nekim čudom zaključio da mu želim ići odgovarati na to, stvar koja bi bila na vrhu spiska, uz ostale izgubljene negdje tamo dole među oblacima bi svakako bila "ne dopuštati nikom drugom da ti definira što to znači". I teško da bi s takvim odgovorom bio osamljen. Naravno to nije ništa drugo nego još jedna urbana legenda, u koju izabiremo vjerovati. Što to znači biti muško, nam ulijevaju u glavu još od kad počnemo razabirati riječi. Počinje sa "dobri dečki ne rade to" i "dobri dečki rade ovo", a nastavlja se u pravilu s "veliki dečki ne plaču" koje kad malo porastemo i proširimo krug socijalnih kontakata preraste u "šta si pička".
Još malo uz vremensku skalu, nailazimo na dva suprotstavljena sistema koji nam se u varirajućim odnosima nameću. Tradicionalni: Bog, Dužnost, Familija. Koji je u izvornom obliku preživio eventualno u endemskim količinama, ali u pravilu se je ponešto od njega isfiltriralo u obiteljski odgoj, pod uvjetom da isti postoji, u spomena vrijednim količinama. Drugi je naravno moderni, naturistički, koji kaže da se muškost mjeri iznosom zarade, izgledom aktualne ženke/ki, duljinom spiska bivših i "kvalitetom" stavki na njemu i općenito bilo kojim sretstvom kojim možemo pokazati vlastitu superiornost u odnosu na ostale mužjake. Ovaj daleko rašireniji model uvodi koncept "biološke potrebe" kao ideju vodilju, naravno eventualno djelomično točno i upravo na njega nailazimo po ulicama, kafićima, klubovima, tv programima. Ali da se ne lažemo genetički mužjak je vuk samotnjak, koji organski ne podnosi druge poput sebe na svom teritoriju. I iako je istina da je "širenje sjemena" njegov biološki imperativ, ulizani "lovac", koji svojim pričama nastoji impresionirati skupinu svojih vršnjaka i mjeri svoju osobnu vrijednost, ugledom koji tako eventualno stiče u njihovim očima definitivno nije izašao iz te priče. U stvari želja za prihvaćanjem u očima grupe sebi jednakih, je tipično ženski motiv, moje drage macho napirlitane pičkice.
Ono što je razvikani feminizam u stvari rekao, je da je ovaj drugi model OK i zatražio je i za sebe pravo da ga primjenjuje. Stoga ne mogu, a da vas ne pitam drage moje, koje sada također isprobavate partnere kao grudnjake, tražeći navodno baš onog savršenog, koji vas neće stezati na svim pravim mjestima, a opet će davati push-up efekt, baš tamo gdje vam je potrebno, kao da tako nešto postoji. I koje također sada plasirate zaradu ili barem količinu garderobe i šminke koju vam ona može kupiti, pri vrhu svojih top lista prioriteta. Oko čega vi u stvari smatrate da se imate pravo buniti u trenutcima kad se iznenada sjetite da imate i drugih potreba. Ni jedan ni drugi model ne ostavlja mjesta za: "trebam te", "fališ mi", "volim te"? Zaboravimo na trenutak pravednički bijes, koji osjećate zbog stanja muške populacije i zapitajmo se što su vaše drage mame mislile da će postati od njihovih sinova prepuštenih samim sebi i selu takvom kakvo je, kad su se odlučile za prioritete kakve vi danas uzimate zdravo za gotovo? Jesu li uopće mislile na to. Jer muškarcem se ne rađa, već eventualno postaje i to ne na lagan način. Ono s čime su vas vaše uzorke (kad je već popularno sve bacati u ženski rod) definitivno zajebale, je ideja unisex rase, jer ako se osvrnete oko sebe na trenutak primjet ćete da se spolovi razlito ponašaju, reagiraju i misle, tako da je na prvi pogled jasno da su tvrdnje o apsolutnoj jednakosti spolova najobičnija glupost. Stoga nije bilo na odmet malo promućkati prije nego što ste skočile tražeći muškarca koji je u dodiru sa svojim "potrebama" poput vas, jer bi ga one mogle odovesti na drugo mjesto, od onoga koje vi ravnajući se prema sebi projecirate. Kad smo već kod toga, slušate li vi sebe što u stvari tražite. Hoćete nekoga ko će vas cijelo vrijeme zasipati svojim pozitivnim osjećajima prema vama, dokazivati vam svoju ljubav i biti vaše rame za plakanje, ali u isto vrijeme naravno ne želite plačipičku na svom ramenu. Mislite li zbilja da takvo stvorenje postoji. Jeste našle neku frendicu koja bi to trpjela od vas na duže staze, ako je to već simbol emocionalne emancipiranosti. Zašto onda smatrate da vam je vaš dragi dužan pružiti takav paket usluga? Zbog seksa? Ali ako malo razmislite, ne držite baš vi monopol na seks! Također vaš dečko nije divan i krasan zato što nikad ne poželi neku drugu, jer osim ako ih ne nogirate čim osjetite da početna euforija popušta, to će mu se desiti prije ili kasnije i neće biti jedini u vašoj vezi koji će se bavi takvim mislima (iako je naravno on za to isključivi krivac). Divan je i krasan zbog toga što to ne napravi, ali mu je zato ipak potreban nešto drugačiji mentalni sklop, nego onaj do kojeg će većina doći prepuštena sama sebi. Ili bi i tu trebao bezuvjetno slijediti svoje emocije?
Ekstreman primjer mužjaka u dodiru s vlastitim nagonima je i onaj kojeg je regina isprozivala. Nije to tako teško, samo ide malo dalje nego što ljudi vole razmišljati. Dakle za početak imamo seks, instrumentaliziran kao svrhu postojanja, što je nešto s čime se i mnogi izvan USA slažu. Jednom kad je on sveden na toplu rupu za unutra van, žena im za tako nešto više nije neophodna. Ako može poslužiti ovca ili pas, zašto ne bi mogao drugi tip, jedini fizički preduvjet je erekcija a njega mogu ispuniti i sami, nakon toga "princip je isti, sve su ostalo nijanse". Što se tiče tvrdnje da nisu pederi i nisu u klasičnom smislu riječi, u tome i je poanta cijele priče, ne postoji emocijonalna privlačnost, homoseksualac bi tu mogao zapeti, baš kao i ženskaroš, oni nebi. Nema potrebe za osvajanjem, emocionalnim angažmanom, nema opasnosti da se zapališ za svoj fuck thing, niti on za tebe, ne može se desiti da te iznenadi s "trudna sam" ili "volim te", "no hidden catch, no strings attached, just free love". Upravo ono što traže, kako traže, i kada traže, uz minimum ličnog angažmana i obadvoje zbilja žele isto. To vam je vaš mužjak, living on the down low, sve je stvar prioriteta i načina njihovog ispunjavanja. Sviđa li vam se? Istina većina pravih stručnjaka, će se složiti da nije to ono što njima zbilja treba. I bit će u pravu. Ali zapitajte se kad sljedeći put prođete pokraj alkoholičara, pušača, narkomana, nekog sa stopedeset kila, anoreksičarke, nekog ko radi na srčanom udaru zato što kolega zarađuje više od njega ili ima veću kuću ili bolji auto "da li je ono što želimo, uvjek ono što nam zbilja treba?"
Na kraju što se tiče homofoba čiju maštu ovakve priče uvijek uspale. Dečki moji, za nekog ko tvrdi da ne želi nečiju kitu ni blizu svoje guze, daleko previše razmišljate o tome. I ja bih bio zabrinut na vašem mjestu. Ili sam ja zbilja tako rijetka biljčica, zato što dok razgovaram s homoseksualcem, ne razmišljam bi li me on "mrknuo"? Didn't think so!
|
- 20:30 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|