Ne mogu reći da poznajem puno osoba koje sudjeluju u ekstrameritalnim aktivnostima, poput nekih koji to ističu u svojim tekstovima. Ali poznajem barem jednu. Da stvar bude zanimljivija, ponosni otac dvoje, iz te njezine priče, je moj imenjak, a i ona nosi ime koje zauzima počasno mjesto u mojoj knjizi, ali to i nije toliko bitno za ostatak priče. A priča i nije nešto posebno unikatna. I ona priča okolo da je ljubav nešto što te najednom strefi i gotov si. Bjesni kako je njegova žena grozna prema njemu. Kuka kako je već rekao da će je ostaviti, ali ne želi ispasti loš tip u cijeloj toj priči, pa čeka pravi trenutak ili još bolje da njoj dopizdi pa ona ostavi njega. Lomi ruke nad tim kako su već sve dogovorili i trebali živjeti zajedno, ali ona njegova navodno upotrebljava djecu da ga zadrži. Ili govori tonom pravednika kako nije normalno da njegova žena sazna još dok on prolazi naplatnu kućicu na autocesti prema moru gdje se treba naći s njom, u kojem pravcu se on zaputio.
Čika psihijatar bi rekao da osobe koje traže nedostupne partnere, u stvari to rade zbog svog straha od vezivanja. Te da u takvim vezama nađu upravo ono što traže, nekog s kim teško da će se naći u situaciju da moraju stupiti u pravu vezu! Ma koliko one tvrdile drugačije. Ali čemu da nas činjenice sprječavaju u igranju đavoljeg advokata. S njegove strane gledano to ipak vjerovatno nije situacija koju on bezuvjetno želi mjenjati, jer realno gledano što njemu ovako u stvari fali. Ima ženu i djecu, čime ako ništa drugo ispunjava društvene norme, koje mu govore da je to jedan od uvjeta, da bi se mogao nazvati uspješnim čovjekom. Istina očigledno osjeća potrebu za dodatnim samopotvrđivanjem, ali to može rješiti i ljubavnicom koja je da stvar bude bolja tamo, samo kad to njemu treba i onakva kakvu je treba. Bilo da mu treba samo ramo za plakanje nad krutom sudbom, ili i ostali dijelovi za druge aktivnosti. Sve što treba napraviti je okrenuti broj telefona i stiže sređen i namirisan komad po narudžbi. Čak ne mora brinuti ni o satnici i usput još može ispasti džek što se toliko žrtvuje da se nađe s njom. Zašto bi to želio mijenjati za ono od čega deklarativno bježi na prvom mjestu, a što tako i tako vrlo vjerovatno paralelno može dobiti kod kuće, ako baš želi. Jer možda sam ja nevjerni Tomo, ali nekako ne uzimam te informacije isplakane na ramenu kao nužno objektivan opis situacije, a heroina ove naše priče teško da je imala prilike uvjeriti se u njih svojim očima.
No čak i da pretpostavimo da je on mrtav ozbiljan u namjerama koje deklarira, što bi se desilo da on zbilja ostavi ženu i ta njihova vezica izgubi svoj glamur najboljeg izdanja i nezanemarivu slast zabranjenog voća i rastegne se s ta dva ili koliko već sati dnevno s frekvencijom po potrebi, na dvadeset i četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu? Pa ako još uz to navuče klinca i nakon toga se dovede u situaciju da kako moja najžešća komentatorica to voli reći, postane muška kita koja je dobra za odlazak na plac i krpanje rupa u budžetu nastalih kompulzivnim kupovanjem preslatkih i jednostavno neodoljivih dječjih stvarčica, što mu najvjerovatnije ne gine barem na izvjestan period. Hoće li ovaj put biti zadovoljan time ili se "obrasci ponašanja" eventualno tako nazivaju zbog sklonosti ponavljanja istog više nego jednom? A vjerovatno ni scenarij u kojem on izjavljuje da ne želi više djece, ne bi bio baš bajno prihvaćen od svih zainteresiranih strana.
Daleko od toga da ja ovdje religiozno zagovaram moto "jedan život, jedan partner, jedan brak"! Ali neko čiji je problem zbilja samo grozna žena, a stoji s obadvije noge na zemlji bi je ostavio zbog sebe, a ne bi čekao da mu prvo uleti nešto bolje. A nakon toga bi si vjerovatno uzeo dobar period da raskrsti sam sa sobom treba li mu tako nešto ponovo. Pa eventualno nakon pozitivnog odgovora na tu dilemu, krenuo u potragu za nasljednicom. Neko ko samo mora imati par grudi ili više njih da mu zamjene majčine bi se ponašao kako je to gore opisano. Svidjelo se to nekom ili ne. Pa se vi dragi moji samo tješite time kako je porodica znak zrelosti. Ima tu i još nekih faktora koje treba uzeti u obzir, nakon što je mjesto kuharice, čistačice, domaćice, odgajateljice i djevojke za zabavu popunjeno da bi ta tvrdnja bila istinita. A za One koje bi eventualno ovo mogle shvatiti kao još jedan izgovor za nabacivanje svetim feminističkim mantrama, imam samo jednu ofucanu frazu koja sve govori It takes two to tango!
|