Žao mi je što su Cedomiru ukinuli blog. Ne zato što je on pisao o nečem vrijednom pomena. Niti je to radio posebno kvalitetno. Jer realno gledano dalo se napisati impresivnijih članaka o čupanju dlaka iz nosa. Žao mi je zbog Cedomirovog bloga, jer je u granicama medija u kojem se nalazi pretstavljao monument ljudskoj gluposti.
Pokazao je da možete pisati o detaljčićima iz svog svakodnevnog života i steći ćete nekakav krug čitateljica. Pogotovo ako ubacite aluzije na seksić s dečkom/mužem tu i tamo. Možete pisati o egzotičnim lokacijama i privući ćete određeni broj foteljnih turista. Možete pisati i o političkoj situaciji i privući vječno postojeći skup nezadovoljnih. Možete iskoristiti i vječnu temu pišući sexy price i s par postova i nešto vremana zaći u desetke tisuća hit-ova. Dobro ne ako ih pišete kao dombac, koji ako je kad i jeb'o nekim slučajem, teško da je ikada bio žensko, pa je iz takvog elementarnog nepoznavanja materije i ciljane publike tesko moglo izaci nešto impresivno.
Ali napišite par nesuvislih nacionalističkih komentara i ostavite ljudima par komentara tipa "Puši moju četničku kitu" i preko noći postajete zvijezda, a broj hit-ova se mjeri u tisućama, pardon hiljadama dnevno. Sve to bez obzira na to što su jedini dio bloga vrijedan čitanja komentari i što su upravo oni ti koji prenose ekstremne stavove, a par objavljenih tekstića tu samo služi kao katalizator. Da nije baš negdje tada izbila afera sa Severinom možda bismo na RTL-ovim vijestima gledali kako je "Index.hr objavio vjest i nemamo mi ništa s tim, ali tamo piše..." o fenomenu koji se javio na blog-u. A ljudi koji su sve to napuhali do neba su upravo oni koji se najviše protive idejama koje se tu iznose, pa su valjda umjesto da prepuste nedonošče smrti u zaboravu koji zaslužuje odlučili postati najžešći komentatori i fanovi te su tako izvukli blog iz blata anonimnosti i digli ga na zvjezdano nebo bloga.
Da cijela stvar bude još bolja sve je to na kraju odlučila razriješiti cenzura, kao da zabranjivanje nije najsigurniji put ka slavi. Ali administratori na blogu su još jednom odlučili pokazati da su oni ti koji su tu bitni, a ne nekakve budale koje je iz nekog razloga svako odlučio čitati na tom njihovom servisu kojem je to jedina svrha. I da je sloboda informacije koja je učinila internet vjerovatno najvažnijim fenomenom zadnjih dekada ipak samo zabluda koju što brže treba rasplinuti regulativama, cenzurama i ukalupljivanjem u propisane kalupe i dopuštene načine razmišljanja. Information IS power! And they don't like sharing IT!
Ako je cijena postojanje nekog poput Cedomira koji tako i tako ne može vređati nikoga ko se ne potrudi poslje svakog njegovog izljeva ukucati adresu u browser ili kliknuti na mjesto gdje je unaprijed ima pohranjenu, pa se tek onda može naći zabezeknut kako ga neko prisiljava da guta takva sranja, onda je ona stostruko vrijedna plaćanja!
|