|
Kad sam bio klinac u nekom od nižih razreda osnovne, ne sjećam se više kojem, dobili smo za domaću zadaću (nabijem ti ja kasnije popularizirani uradak gdje sunce ne sija) napisati sastav na temu "Moj tata". S obzirom da tada još nisam došao do zaključka da je D.Z. nešto dovoljno beskorisno da bude izbjegavano ako je ikako moguće, jednog popodneva dok je stara bila negdje, po običaju i meni i starom koji je po običaju spavao ostavila da napišemo po koju sjeo ja da napravim nešto po tom pitanju. I natezao sam se dosta što napisati, ali kako god ga ja okretao, na um mi je padala samo jedna rečenica, pa sam na kraju zaključio da valjda tako treba i odustao od daljnjih dorada. Moj tata
Moj tata se stalno ljuti, ili spava. Naravno kad se stari probudio i vidio to, popizdio je, dokazavši tako barem polovicu moju trvdnje. Bio sam ja pametan klinac! Ne da sam kasnije nešto napravio od toga. Mogao se on ljutiti koliko je htjeo ja nisam imao ništa više za napisati.
Kažu da djeca ili nastoje kopirati roditelje ili se trude da upravo to ne rade. Sad ja barem volim misliti da naginjem ovoj drugoj kategoriji, iako mi je jasno da je to u najboljem slučaju samo djelomično točno. Ako ništa drugo barem mi je to kontriranje usadilo alergiju prema sapunicama i mišljenju da je cijeli svijet kriv za način na koji sam ja živio svoj život. Inače dvije omiljene zanimacije mog starog u budnom stanju koji istovremeno guta hrpu sranja koju mu serviraju svakodnevno na ekranu od vijesti do kvazizabavnog programa i pjeni se kako mu to hoće prodati same laži, pogotovo su na tapeti američki filmovi jer "nemaju veze sa životom" kao da im to nije poanta. Krive su valjda i većina postojećih struktura u današnjem svijetu, kao da je baš to to ono što ga u životu jebe. Dobro sad daleko od toga da ne postoji hrpa stvari vrijednih pljuvanja, koje ću i ja s zadovoljstvom obaviti, ali da su vrijedne jebanja samog sebe u mozak, nisu!
Usadilo mi je i averziju prema kukanju, pogotovo onoj verziji koja se opravdava prehladama ili sličnim sranjima. Tipična procedura u rijetkim prilikama kad ja pokupim tako nešto je to da me on krene propitkivati o zdravlju, o čemu mene iz gore spomenutog razloga mrzi govoriti, ali dobro da se ne koljemo dođemo nekako do zaključaka da imam temperaturu i da me boli ovo i ono, pa on na kraju mudro zaključi "pa odi prošeći do doktora". Dobro barem me neće razmaziti tamo nekakvom vožnjom. "Odi prošeći" je inače omiljna uzrečica mog starog: "Odi prošeći do čipoteke i vidi jel imaju neko sranje koje mi treba", jest da se vozio pored nje dva puta dnevno, ali mu je valjda bilo ispod kurca stajati. Ili "Odi prošeći do novog Zagreba i podigni mi to i to" šta su meni ta dva+ sata tramvajisanja tamo i nazad kad bi njemu autom nakon posla trebalo možda i 15 minuta da se odveze do tamo i koju više za do kuće. Šetanje je problem jedino kad ga on treba obaviti. Ali dobro nije to ništa novo. Još su mu u vojnu knjižicu upisali da svaku naredbu poprati sa "zašto baš ja".
Dobro neke stvari sam i pokupio od njega, uglavnom pozitivne: izbjegavam zdravstvene djelatnike, visim uglavnom doma, ne radim bog zna što vrijedno spomena od svog života, ali jebiga to su već moja sranja i teško da za njihovo održavanje mogu kriviti nekog drugog, bez obzira kakvi bili uzroci i/ili povodi. I onda se nađu svako toliko pametne glavice da mi napomenu da bih trebao već i ja razmišljati o bebicama. Jeste baš svijetu fali malih debila, koje bih ja trebao odgajati poučen svijetlim primjerima kojim sam okružen. Čekajte ljudi da prvo sebe malo odgojim, kad se već nikom drugom nije dalo.
|