Kao uostalom i hrpa fundamentalnih ideja koje danas svojata zapadna "civilizacija", koncept potiče još iz starog Rima. Naime u neodređenom vremenskom trenutku neznanom robovlasniku je sinulo da je dotadašnji princip upotrebe ljudskih resursa krajnje neekonomičan. Ne samo da je motivacije pa time i produktivnost radne snage bila nikakva nego su i svi troškovi održavanja iste padali na pleća jadnog robovlasnika od odjeće, hrane, smještaja, edukacije za namjenjeno radno mjesto pa do plaćanja ljudi koji bi osigurali da bilo kakav koristan rad bude zaista i obavljen. Kad se tome doda i stalna opasnost robovskih ustanaka i poteškoća nabavljanja nove radne snage s obzirom da je carstvo manje više doseglo svoj maksimum na samom svom početku negdje oko početka nove ere i nije se znatnije širilo nakon toga trebalo je očigledno uvesti novi model poslovanja.
I tako je naš neznani robovlasnik počeo mozgati i došao do revolucionarnog koncepta. "Oslobodit" će robove i čak im dati zemlju u najam a za uzvrat će uzimati "samo" postotak njihove proizvodnje. Računica je jasna! Ne samo da će formalni ne više robovi radeći za sebe biti daleko motiviraniji pa će se ta npr polovica proizvodnje koju uzima zemljodavac početi približavati cijeloj robovskoj proizvodnji nego jednim potezom ukida i sve svoje troškove održavanja radne snage i u potpunosti to prebacuje na dio uroda koji ostaje bivšim robovima da se s time oni snađu kako znaju. Kad se te dvije stvari zbroje došao je do povećanog neto profita uz puno manje glavobolje izbivši usput robovima glavni argument za pobune. Jedina negativna strana je bila što se morao odreći robinjica koje mu griju krevet, ali ako je tadašnja ženska populacija bila imalo poput današnje sličan efekt mu nije bilo teško postići zveckajući vrećicom s dodatnim profitom. I tako se carstvo vremenom "velikodušno" odreklo robovske radne snage.
Nakon što su srušili zapadno rimsko carstvo, germanima je trebalo cirka milenijum i pol (dobro nešto sitno manje) da uvedu iole spomena vrijedno unapređenje konceptu i nazovu ga drugim imenom. No to ne iznenađuje toliko ako znamo da su i tada baš kao i danas bili konstruktivna i napredna sila. Određena plemena su se tako još debelo u 19 stoljeću navlačila treba li uopće ukinuti ropstvo. Polja su s vremenom zamjenile manufakture, kasnije tvornice, ali osnovni koncept je ostao isti radniku daš par novčića koje ćeš mu kasnije i tako izmusti prodajući mu potrepštine neophodne za život neznatno povećavajući iznos s porastom produktivnosti i poslje mu prodaješ priče kako je u njegovom interesu ubijati se danonoćno za koji dolar više i bajke o tome kako ako bude dobar i poslušan, možda i on jednog dana postane kapitalista.
Zašto takav režim opstaje je lijepo sumirao jedan od likova Robert A. Heinlein-a kad je o nešto fiktivnijem režimu koji je tamo postojao rekao otprilike da ne može propasti jer su agresivni elementi društva već uključeni u strukturu vlasti (ljudima koji su samo gledali film mogu jedino reći da tamo nisu vidjeli baš ništa, pa im neće biti ni jasno o čemu ja to). Ovdje imamo nešto specifičniji slučaj gdje su to agresivni i sposobni, samo agresivnima je tako i tako najbliža filozofija "u se, na se i poda se" pa je dovoljno da gazda baci malo parice od srebra prema potrebi, da bi se oni našli na njihovoj strani. Ostalima ostaje jedino da se tješe reklame koje idu otprilike ovako:S njime možete živjeti kao bubreg u loju!
Ili možete natući hrpu para i gurati ih svima pod nos!
Ili možete riješiti sve svjetske probleme!
:-)) Hm da! Mislim mogli bi ste! Ili da se ravnaju po neznatno parafraziranoj glupoj američkoj uzrečici Those who can, do! Those who can't demonstrate!
|