13.07.2004., utorak
13 njen sretan broj
Sestra mi danas ima rođendan. Kako njoj prelazi u naviku obilježavati moje rođendane telefonskim čestitkama iako živi 15 min. vožnje od mene odlučio sam joj kupiti poklon. I tako izvjestim ja jučer ukućane da idem do grada nabaviti nešto što može poslužiti u tu svrhu na što mi je moja draga mama savršeno mirno rekla da joj ne kupujem ništa, jer je ona zvala i rekla da ne pravimo kolače, kupujemo poklone i i koliko sam ja iščitano između redaka ne pojavljujemo se, jer je sestrin dragi mužič rekao tako. Nato sam joj ja također savršeno mirno rekao da mi može on pušiti kurac i da me boli kurac što je on rekao, tim riječima. Nakon toga je tema poklona bila očita i prije nego što sam stigao do kućnih vrata. Izbor je u algoritmu pao na "Mars i Venera zauvijek zajedno" "priručnik za uspješne trajne veze", oko mi je doduše zapelo i za "Adultery for beginners", ali s obzirom da se ona žali da nema živaca čitati na engleskom a cijenjeni magistar možda ipak jednog dana skuži čemu služi riječnik odustao sam od tog naslova. Ne znam baš koliko će joj pomoći, ali valjda i dobra namjera vrijedi nešto.
Oni su inače odavno izgubili naviku pojavljivati se u ovim krajevima, javljaju se jedino kad smatraju da imaju šanse regrutirati baku za čuvanje klinke, ekskluzivno u njihovoj kući naravno po mogućnosti što češće i u cjelodnevnim aranžmanima. Baka je svojevremeno dospjela na crnu listu jer se usudila reći gospodinu magistru da ne priča gluposti kad se jednom udostojio okrenuti glavu od monitora s igricama na dvije sekunde u trenutku kad se mala zagrcnula na nešto s čime ju je baka hranila i ispalio da će mu zadaviti dijete. Poslije smo čuli da je radna teorija glasila da mu je rekla da priča gluposti, a gluposti pričaju glupani, dakle on je glupan. Naravno za nju smo čuli posredno, gospodin magistar se pravi suviše fin da bi tako nešto javno izjavio. Nakon toga baki više nisu tako velikodušno dpouštali da im čuva dijete po cijele dane duže vremensko razdoblje dok drugoj baki valjda nije dopizdilo čuvati dijete što bi mu ugrozilo igraći staž, djeca koja nisu zaokupljena nečim su bučna na kraju krajeva, tako da joj je nekako ipak blagoizvolio vratiti privilegije.
Ja sam s druge strane dospio na crnu listu gospodina magistra nakon smrti njegove vlastite bake, kad sam izrazio saučešće njegovoj majci, ali ne i njemu koji svoju babu nije mogao očima vidjeti. Poziciju sam dodatno utvrdio na zadnjem rođendanu njegove kćeri kad sam imao obraza slagati njen poklon i ne odazvati se na njegovo "bok ljudi" upućeno punoj sobi kad se popodne konačno udostojio pojaviti na par sekundi. Ni njegova kćer ga nije jebala 5 posto, pitam se zašto, ali nije u ovom trenutku ni toliko bitno. Za obadva incidenta sam naravno saznao od sestre. Pa kad se to sve zbroji nije ni čudo što nismo poželjni u kući.
Da je ovo feministički tekst sad bi trebalo krenuti drvlje i kamenje po gospodinu magistru, ali nije on tu jedini koji treba dospjeti na tapetu. Prvo moja sestra ga je birala, drugo ostaje s njim, treće i ne najmanje bitno prema njezinim vlastitim riječima jedan od glavnih razloga izbora je bila njegova useljivost, s obzirom da se ona po što po to htjela maknuti od staraca pa je "zgrabila prvu koliko toliko prihvatljivu priliku" s te strane gledano je dobila ono što je platila. Moj stari je inače tip koji popizdi čim se najmanja sitnica ne radi onako kako on misli da bi trebalo, ja ga istina na njegovu beskrajnu iritaciju ne jebem baš previše tako da je uglavnom odustao od propovjedanja meni, ali obiteljska idila je inače ispunjena drekom zašto je nešto ovako, a ne onako kako je on rekao, a i njoj je volio soliti dok je mogao što, dokad i kako može raditi. U sjećanju mi je ostala scena kad ju je zaustavio na kućnim vratima jer je čuo da misli ići van s tipom koji nije bio uobičajeni te je stavio veto na to jer "neće ona nikog vući za nos". Omiljena aktivnost mu je gledanje tv-a. A učenjem djece stvarima poput vožnje bicikla ili nogometa se nije pretjerano zamarao jer to nikad nisu tražila.
I tako je moja sestra zamjenila starog mužem koji ju je izolirao u kući, pere joj mozak čim nešto nije po njegovom rezonu, koji je prepustio njoj i bakama gnjavljenje s djetetom dok se njegova rutina sastoji od dolaska s posla, spavanja, igranja na kompjuteru do 2 ujutro, spavanja i odlaska na posao sve to protkano zahtjevima za kavicama, klopom i smirivanjem djeteta. I što ja sad da joj pričam da joj je to gore sranje, drugo pakovanje kad ona to sama ne želi vidjeti. Dobrom dijelu ženske populacije i tako nije jasno da činjenica da imaju rupu viška ne znači automatski da su na nju usisale svu pamet svijeta, bez obzira što im Cosmopoliten pričao o tome. Jednom prilikom kad sam ja potegao do nje na poslu mi je kukala kako joj je mala nemoguća, a ja sam se usudio primjetiti da ako je misli učiti disciplini, krajnje joj je vrijeme da počne, odgovorila mi je da joj ja o disciplinu nemam pravo pričati. Pa onda što da joj ja pričam, pametna je ona, magistrica, a mala definitivno neće meni piti krv na slamku u ništa većoj mjeri nego joj ja to dozvolim. Pa se tako zadržavamo na tome koliko ja ispita na faksu ne polažem i glupostima koje već nalete da izvuku konverzaciju.
Jednom prilikom je izjavila u razgovoru kojem sam ja bio prisutan da bi ona možda i otišla kad bi imala kud, ali da joj je ondje ipak bolje nego doma. Njen mužić nije takav zato što je on loš nego je odgojen tako da je razmažen, a bolje da joj kćer bude razmažena nego poput mene. Pa sad izvini lutko uzmimo da ja jesam debil, dodajmo tome da sam neki dan proglašen od meni drage osobe pričom koja nema svoj pravac i tok na emotivnom planu, ali u ovoj tvojoj priči sam ja daleko od titule najvećeg debila. A najveća opasnost u svemu tome nije da će mala izrasti u debila, s obzirom da se djeca više poistovjećuju s roditeljem istog spola nego što će ona gotovo sigurno kad njoj dođe za to vrijeme i sama potražiti svog dipl. ing. od nedavno magistra s prepisanim magistarskim debilizma. Ali što ja njoj da to pričam? Pametna je ona, magistrica, pa ako ona to ne vidi onda valjda i nije tako?
|
- 23:28 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|