Ispovjesti osupnutog uma

< srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
I know nothing

Komentari dobrodošli,
prava na pljuvanje istih
pridržana.

Linkovi
Astalavista
Insults Anyone?
Tom's Hardware Guide
Anandtech
Klik
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor

Blogovi za pamćenje

Lebov
Ima svojih trenutaka
Zrinsko Pismo
Jezičina s mozgom
Drito
Prejak za svoje dobro
Sanja
Revival prosvjetiteljstva
Bridge
Koja više nije s nama

12.07.2004., ponedjeljak

Miladine crni sine

Miladin Pršo "Dado" Pršo mi nije bio nešto posebno simpatičan lik od svog pojavljivanja na internacionalnoj sceni, makar dijelimo nadimak. Dežurni spasilac "mlakih" i nije titula koja pretjerano visoko kotira u mojoj knjizi, tako da se nisam potrudio saznati nešto više o novom mesiji koji je me je izgleda silom odlučio prisiliti da gledam reprezentacijin loš izgovor za nogomet i na evropskom prvenstvu. Kao je često slučaj, inicijalan stav se pokazao neopravdan. "Dado" se ipak pokazao kao dosta zanimljiviji lik nego što se to dalo na prvi pogled zaključiti, i to ne samo zbog oporavaka od ozljede koljena koju dižu u nebo.

Bacivši oko na interview u Teni (nisam redoviti čitatelj hvala na pitanju) uz malo matematike mogu se izvući neke zanimljive činjenice koje novinarka nije našla za shodno isticati kao ni pitanje nesretne nacionalnosti, nije najzgodnije na kraju krajeva kad je aktualni narodni heroj Srbin. Pokazuje se da je čovjek zapalio u Njemačku u vrijeme dok se ovdje vodio rat i time dokazao da nogometaši ipak nisu glupi. Potpuno je razumljivo da nije htio ginuti za otadžbinu i cara, koji se popeo na tron proglasivši ga državnim neprijateljem broj jedan.

Pristajanje na igru za reprezentaciju je ponešto čudniji potez, ali vjerovatno je htio osjetiti kako je kad ti kliču oni koji su te do jučer pljuvali. Sve što je morao napraviti je zanjekati svoje porijeklo i prekrstiti se u "Dado" da ne bi Sušecu i kompaniji zapinjala kost u grlu dok se deru "Miladin Pršo, MILADIN PRŠO I GOOOOL", a dična publika pucala od muke ne znajući treba li klicati ili lomiti krigle od muke. Nakon toga su mu bili spremni progledati kroz prste i velikodušno mu dopustiti da šlepa hrvatsku reprezentaciju. Čak su mu dodijelili i valjda počasnu hrvatsku nacionalnost pa se sad svi prave mutavi i kuju u nebo novu hrvatsku zvijezdu. Tj. svi osim Jergovića koji je koliko sam ja vidio jedini koji se usudio primjetiti da Srbin ne smije biti Srbin ako se želi prodati probirljivoj domaćoj publici! Pa makar im posluživao njihove mokre snove na tacni.

Kako je Miladin ipak još na početku priče dokazao da je pametan čovjek, tako se odlučio skrasiti na Azurnoj obali nakon završetka karijere i ne pada mu napamet da svoju djecu vodi u zemlju u kojoj su na crnu listu dospjeli samim svojim rođenjem, jer teško da će se zavjera šutnje nastaviti i kada jednom više ne bude koristan.

- 23:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #