Jedanajsti put ...

ponedjeljak, 15.02.2010.

Jedanajsti put se skupila ekipa Sućurani kraj pokojne Pilane, i jedanajsti put smo se uputili prema staromen Mulu da užgemo Onega Ča Je Za Sve Kriv ...
Diko mokri, siko suvi, ali pari mi se da je ovo od svi krnjevali bilo najlipje i najteplije vrime dosad. Stari prikaljeni borci od maškar su se postrojili prid svojin duhovnin vođon, Žutin ...

... koji je još botu prigleda je li svaka na svome mistu, jesu li svi konopi pritegnuti, da ne bi ko izletija iz sedla.
Prodaja „Mašogadura“ je krenila punon paron, a naši vridni Planinari su nan sviman napunili glavu tako da si mora kupit Mašogadur da te molaju s miron ...

... ajde još malo, nima kriznoga poreza, samo su nan ukinili CD ...

.... a i ove dvi piplice, alkarski „momci“ ili još bolje djevojčice ... jedva čekaju pokret!

.... već smo rekli da je sve bilo pod kontrolon, tako da je i ova bidna beštija priživila, jerbo smo uvjerili voditelja da je tovar zakonon zaštićena životinja i da ga ne smi jašit. Bar ne onako, javno ...

... a poza njima je došla i povorka kršni brkati momaka, alkari ...

... koja je svoju snagu pokazala i u pokaznome napadu na brijačku radnju na kaštelanskoj cesti ...

... a za alkarima je iša, oću reč vozija se i jedan od ONI generali, neću van reč koji, ali oni ča je tura kolica je šapja našemu Rumenome, legendarnome voditelju Jošku Vukšiću ...

.... kojemu bi, kad bi mu se osušila justa, ča se često znalo dogodit, mikrofon i pažnju nazočnog pučanstva spremno preuzela naša @luce_mala ...

... dok je @gregor uza nju vreba priliku za uvatit koji dobar motiv sa aparaton. Bilo je mašo slika iz naši susjedni gradova i seli ... ka ča su, meknimo, došli naši dragi Trogirani predvođeni sa legendarnin Valon ...

... ili Donjokaštelani, koji su za ovu priliku doteglili cili tunel „Mala (Sikstinska) Kapela“ ...

... na kojemen se još nije bila osušila pitura od pituravanja, nek mi oprosti Ogijev šef ... ka i svake godine posjetile su nas i Solinke, na veliko, dapače duplo, zadovoljstvo Joška Vukšića ...

... sve to skupa pod budnin okon naši teta iz vrtića, koje su, nakon ča su pridvodile dicu, malo napasale oči i skupljale ideje za dogodine ...

... a onda su nastupile svježe, odmorne domaće snage, inspirirane događanjima u Lipoj našoj protekle godine, koji sigurno nije falilo ... počevši od minornoga događaja pod radnin nazivon „tu me cijene, tu kupujem“ ...

... u narodu poznatije ka akcija „Index“ .... ili divlje vožnje i ševeljanja po rivi pružnoga vozila „Robel“ nakon iskakanja nagibnoga vlaka ovo lito ...

... a i omladina, koja se u svemu, uvik, uzda i starije (da li i pametnije?) pokazala je svoje afinitete u slici ...

... „Cilo selo šmrče bijelo“ ... ostavivši začuđene, dapače pomalo i vražje gledatelje, bez teksta ...

... onda su nas opet malo pohodili maškarani Superhikovi, oni ča kredu siromajima a darijedu bogate ...

... iz susjednoga grada mlikarica ... pa su onda opet malo ribari pleli mrižu svoju ...

... da bi nas naše najbliže zapadne maškare počastile sa svojon nazočnošću i to u deboto punome sastavu, ča se spremadu za poć via Fiume, da ne rečen u Rijeku, na veliki krnjeval ...
Bija je to Red Krepat (Carpet?) u ponome sastavu, sa modnin mačkon, praščićen kućnin ljubimcen, depiliranin muškin prsima i razglabanjen „ča je in a ča aut“ ...

A kakvi bi to krnjeval bija, a ne spomenit poteštata našega najluđega grada na svitu, našega Lorda od Ogorja, koji se lipo vozija na svome „Hummeru“ ...

... dokle je cila svita njegovi kmetova klipsala polagano na noge za njizin ...
A u ove ka kmetove bi mogli deboto upisat i ove, ča su na dan povorke slavili devedesetidevet godin „Hajduka“, ali nas je svejedno cila uprava počastila sa svojin prisustvon ...

Povorka se odužila, sjene su postajale sve duže i duže, osjetila se napetost u zraku ... zapuvalo je malo vitra ,...

.... naš dragi Bivši nan je zamava sa ventulon od pinez, opremljen za sve eventualnosti, ali je isto vuka bokun gvozdene balote za sebon, a i pazili su budno na njega da ne aktivira saborski mandat ...
Stvar postaje ozbiljna, tribamo se svi skupit oko jednoga šćapa, došlo je vrime mirenja, makar i na silu ... u isti kamion su se ukrcali „crni“ i „crveni“ ...

... a za njima je slidija glavon i bradon ON, Krnje, šizofreničar, podvojena ličnost, sa jedne strane PARTIZAN...

... a sa druge bande USTAŠA ...

Dokle su se drugi slikavali sa Krnjinin prijateljima, uživljenima u svoje uloge, i pratiteljiman, sritni ča su ONI ove godine ostali neužgani ...

... okupljeni gledatelji su bilježili svaki pojedini ovi da ne rečen povijesni trenutak ...

... događaji su išli dalje svojin tokon ... pročitana je osuda Krnji, koji je da ne rečen bidan, nagrabusija i za ono ča je i za ono ča nije kriv ...

... jedino ča mu još nisu uspili dokazat da je ubija onu malu čer od advokata u Zagrebu ... sakupljeni dokazi su bili i više vengo dovoljni, pa je nakon kratke konzultacije sa drugovima u CK ...

... i uz jedva vidljiv naklon glave udovice pokojnega Maršala ...

... Šikalo dobija dugo očekivanu naredbu „PALI!“

I tako je sve došlo na svoje misto ... poslin PRESUDE i EGZEKUCIJE, podililo se par stotin porcij fažola. Noćas će siguro bit dosta pucnjave po mašogradskin postejan ...

i onda je mrak lagano pokrija naše malo misto. Mlaji su se polako spremali za veliki „Maskenbal“ ... a starijima su supružnici lagano mazali stare kosti sa onon masti ča ti odma probije sinuse kad je povonjaš, kako se ono zove, „tigrova“ jer su proodali nanoge otprilike misečnu dozu šetanja, stisnutu u jedan dan.
Dokle je sunce lagano ljubilo more tamo na zapadu, izad Trogira, naš je maškarani velečasni lagano privodija kraju svoju pridiku ...

I to bi, više manje, bilo to!
Moje deboto malo osobno viđenje krnjevala, slika san ono ča san uspija, ako san koga ispustija, duboko se ispričajen, ili nisan jema pravu sliku, ili nisan jema pravu besidu, ili mi je jednostavno „pobiglo“ ... više manje su sve moji trudi slikavanja, osin par pri kraju, koje san čoknija sa Sučuraškoga Portala i od Dina Kovača.
Zdravi mi i veseli bili, do idućega krnjevala!