Jesu li ovdje
vile majko
bilome vrancu
pletenice splele
jesu li ovdje
vile noću
plesale i pjevale
Jesu li
ovdje
vile majko
nosile haljine bjele
Je li vilinu priču majko
tvoja majka
od svoje majke
prvi put čula
i je li i njoj
malenoj
nekad bila najdraža
Je li ovdje majko
priča postala
Priča, koja je
dvadeset i više godina
u meni čučala
Vilina priča
dvadeset i više godina
u meni spavala
Nema te više majko
Nema ni tvoje
ni njezine majke
Nema više ni jedne
Ali priča
priča je ostala
Ostala
a nisam ni znala
Zašto sam se majko
viline priče
baš ovdje
i danas sjetila
Zašto me se
vilina priča
baš danas i ovdje
toliko dotakla
Zašto se vilina priča
danas
starim grobljem
samnom prošetala
&&&&&
Iz staroga groblja
stidljivo vire
stari grobovi
od kamena
Iz staroga groblja
skromno se šepure
stari spomenici
pod mojim stopalima
Dragi stari spomenici
od bijelog kršnog kamena
&&&&&&
Možda je
ispod
kamena ovog
kolo započeto
Započeto majko
ono tvoje iz priče
vilino kolo
Pričino kolo
A naše breme
Možda je
ispod
onog do njega
kolo započeto
i na krilima života
zaplesalo
i plesalo
Plesalo
kroz vrijeme
&&&&&
Ispod tog jednog
kamena starog
leži majko
tvoj did
i tvoja baba
zajedno snjim
Na tom jednom
još starijem kamenu
nečijom rukom
i godina uklesana
Tisuću sedamsto i neka
Sedamsto i neka
godina napisana
&&&&&&
Vilino kolo
smo svijetom plesale
djecu rađale
i ti majko
i tvoja majka
i njezina majka
Vilino kolo
smo svijetom plesale
prezimena mjenjale
i ti majko
i moja baka
i njezina majka
i moje djece majka
&&&&&&
Možda majko nisi znala
da su tvoje zadnje unučice
u kolu zaplesale
kod maloga mjesta
kraj velikog Zagreba
Možda majko
nikad nisi čula
da je Pleso
dobilo ime
zbog vilinog kola
koje tamo pleše od davnina
Ps.
I ja sam to tek nedavno saznala
&&&&&&&
I sve mi se nešto majko
sve više čini
da se
ni tamo
vilino kolo
zaustavit neće
Da će i tamo
dočekati
još samo koje proljeće
Da će vilina priča
i tamo napisati
samo još
koje nove stranice
I sve sam nešto majko
sve više sigurna
da naša
naša vilina priča
postati bogatija
za samo
još jedno novo
novo narječje
&&&&&&&
Ne znam
što će biti još majko
Ali znam
da je danas
malo počinulo
vilino kolo
Da je danas i ovdje
zablistalo
i zapjevalo od sreće
Znam da
umorno je bilo
umorno od plesa
već cijelo stoljeće
&&&&&&
I ne znam
što će još biti majko
Ali znam da
nisam sigurna
da ovdje
vilina priča
još uvijek
svoj kraj ispričati neće
I ne znam
što će još biti majko
Ali znam da danas
nekako sve više vjerujem
Da će ovdje
još jedna
naša vila
usnuti i leći
Pod naš
Vranski kamen
Pod naše
Planinsko
Cvijeće
mojoj majci 1939-1993
kolovoz 2005
&&&&&&&&
Ps.
Nekako majko
sve više vjerujem
da ni ovo nije
baš sve slučajno
Da nismo
baš sve
samo
mi birale
jer
bile smo
erceguše
došle
bosanke
A tko smo zaista
samo su one znale
Nekako majko
sve više vjerujem
da nismo
niti šperke
ni vlainje
da niti dotepenke
nikad nismo bile
Jer,
čije je kolo
to znaju
samo one
Čija je priča
to znaju samo
samo naše
vile
&&&&&&
