|
NOSTALGIJA
danas sam cili dan trčala po gradu sa svojim bratom, obišla butige i istrošila šoldi.
ali ni me briga za šoldi, oni su za to da se troše.
i sada odmaaaram...pari da sam kopala...
nekako me ovo predljetno vrime čini više romantičnom i osjetljivijom, primjećujem, tako da mi stihovi dolaze sami od sebe.....
ljubavi moja neobična, neshvatljiva,
misli mi lete do tebe,
ti igraš neku igru nepoznatih pravila,
a ja sam sretna u njoj iako mi je strana.
tvoje riječi su nerazumljive,
tvoj dodir je bolan i tup,
ali ja te osjećam više nego ikad prije,
i zovem te da dođeš u moje naručje.
drugi su glavni likovi tvojih priča,
daješ im punu pažnju i smijeh,
a ja sam negdje na kraju tvog života,
tvoje utočište onda kad ti duša zavapi za toplinom.
ostat ću skrivena na marginama tvojih članaka,
i bit ću uz tebe kad ti svi nude i blago i kamenje,
gradit ću za nas hram od ljubavi i vjere,
i čekat ću te da mi podariš cijelog sebe.
eto...stihovi su izašli,sretna sam.
ljudi moji puno vas pozdravljam!
budite mi dobro, zdravo i veselo!
|