|
u ovim kasnim noćnim satima, razmišljam o vječnom sukobu između uvijek "glavnih" muškaraca i nas žena koje svojom snagom i voljom napokon hodamo ravnopravno rame uz rame suprotnom spolu, ali ipak u suštini ostajemo one nježne, privržene žene koje smo spremne za njih preplivati mora i oceane.
nameće se pitanje dali su to isto oni spremni napraviti za nas, s istom voljom, snagom i željom?!
da...ta pitanja mi se motaju po mislima...usko povezano sa mojim stvarnim životom.
moj stvarni muškarac...je kralj u svom carstvu..on je vladar..on je pokretač..on je lider!
ali njegova visost je pomalo tvrdoglava, divlja i preponosna..mada naslućujem da je iznutra ranjiv i blag....između mene i njegovog carstva se trenutno vodi sto ratova.
toliko je spletki bačeno, toliko nesporazuma, toliko ranjavanja...a u suštini svega,primjećujem da veliki kralj ne pozna toliko dobro drugi teren, ima krive smjernice, preskočio je temelje mog teritorija, ne vidi prave granice.
događaju se bure i oluje....zaobilazimo se...a moja savjest poziva ga na mirotvorni susret na nekom neutralnom terenu...jer teško mi je kazati i definirati ono što osjećam.......a on to treba znati.
kad osjetiš da nakon nekog vremena,u ovom svijetu žurbe i napetosti,tvoje zanimanje pobudi netko sasvim slučajno, da se počneš osjećati poput dijeteta, kad se sretnu nevini i sramežljivi pogledi,kad se doslovce spetljaš i sve postaje tako tako zabavno i smiješno...e onda se počinje paliti ona lampica za uzbunu, jer izdaleka možda već polako putuje amorova strelica...
pozivam kralja na susret...neka zavlada mir i ljubav!!
|