Let's talk about dating ...

Pojam dejtanja je danas toliko izkomercializiran da ne možete pobječi od toga da sebe vidite kao Meg Ryan dok čekate da se vaš dejt pojavi na 'vašem mjestu'. Don't you just hate that? Hrpa pravila koja morate poštivati, stvari koje se očekuju od vas i one koje se nikako ne očekuju. Romantično? Jednostavno i efikasno? Komplicirano i intelektualno? Na koju kartu igrati? A još zapravo ne znate ni dal osoba ima baš toliko godina koliko tvrdi da ima. Ipak, dejtanje je još uvijek najbolji instrument za bolje upoznati osobu koja vam se sviđa. I ne preostaje vam ništa drugo nego izvuči neku kartu. Riskirati. Dejtanje je zapravo igra s velikim rizikom i varijabilnim ulogom. Ne znate koje karte vaš protivnik drži. A na vama je red. Što sad? Povisiti ulog? Ili položiti taj Full House? Tu je zapravo i moja dilema. Iz iskustva znam da dejtanje nije crno-crveno. Ali se može podjeliti na dvije strane; koliko ste vi prema svom dejtu ono što zapravo i jeste i koliko se modelirate da budete ono što se njemu/njoj sviđa. Omjer je uvijek u pitanju. Obično smo oprezniji ako nam se netko više sviđa, ako je jako zgodan ili barem ima neosvojiv stav. S druge strane, tko diktira tko se treba prilagoditi kome? Tko se treba više modelirati? Recimo da sam bio u takvoj situaciji (ne jednom doduše), i sve sam sveo na dva principa? Hoču li glumiti hard to get da se totalno zapali za 'cool' verziju mene. Ili ću pak biti pristupačan i očarati ga samim sobom. To je dosta subjektiva tema, jer ovisi o našem samopouzdanju i tome koliko su naše kvalitete zapravo kavlitetne u očima osobe koju želimo impresionirati. Mislim da je 'hard to get' varijazna a safe ride, sigurnija pobjeda, veći plamen, ali kraća vatra. Princip: 'Ja sam svoj a on/ona me treba prihvatiti kakav god jesam' je malo retro jer mogu izgubiti priliku za nešto što bi možda i bilo bitno u mom životu. Plus; prvi dojmovi su bitni, ako ništa na osnovu njih eliminiramo u stanju pritiska. Ili smo mi ti koji smo eliminirani. Postoje naravno neke krajnjost koje isto ulaze u tu sferu, tipa: vi pušite a on se jednostavno guši od dima. Tko će popustiti? Hoče li netko od vas napraviti problem od toga na prvom dejtu? Iako možda bezazleno, na razini prvog dejta, to može biti eliminacijski faktor. U mom zadnjem slučaju dejtanja (and Im talking about dating, not blind dating) više sam igrao na varijantu svoje (ne)šarmantnosti. Ishod zapravo još ne znam, al mislim da nisam mogao puno fulati. Dok je bilo u prošlosti par slučajeva kad me prvi dojam koštao drugog dejta. U konačnici mi je svejedno, ali imam tu bubu u glavi: Što ako? Što ako je moglo biti nešto više? Što ako sam mogao napraviti nešto da ne budem eliminiran? Jer mi se činilo da dečko zbilja ima potencijala. Sad sam opet u sličnoj situaciji i iako sam se odlučio, ne znam dal sam ispravno odlučio. Barem ne još. Večina možda ipak ima prekidač: 'Lets just do it ... What the hell!' Ja imam: 'Think about it' i pored njega 'Really think about it'.
What do you do? Do you play 'hard to get' or do you try really hard?

Marquise