ponedjeljak, 22.11.2010.
SUITA, SONATA, SINFONIA, KONCERT
Hrvatski barokni ansambl pod umjetničkim vodstvom Laure Vadjon, solistima: Anom Benić na poprečnoj flauti, Lauri Vadjon na violini, Pavlom Mašićem na čembalu, te Tanjom Tortić na violini, Vlatkom Pehljan na violi, Nikom Zlatarić na violončelu i Helenom Babić na kontrabasu izveli su djela: Johanna Sebastiana Bacha: Suita-uvertira broj pet u g – molu, (BWV 1070) Larghetto, Un poco Allegro, Torneo, Aria, Addagio, Menuetto alternativo, Trio Capriccio i Vivace, Brandenburški koncert broj pet u D – duru (BWV 1050), Suita-uvertira broj dva u h – molu (BWV 1067) Overture – Rondeau, Sarabande – Bourre jedan – Bourre dva – Polonaise – Double – Minuet – Badinerie, te Amanda Ivančića Simfonija u G – duru Allegro – Adante – Allegro i Georga Fridricha Handela Trio sonata u G – duru, opus pet broj četiri (HWV 399) Allegro, A tempo ordinario, Allegro, non presto, Passacaille, Gigue – Presto, Menuet – Allegro moderato, na koncertu pod nazivom „Suita, sonata, sinfonia, koncert“ u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, 21. studenog 2010. godine.
Uploaded with ImageShack.us
Do procvata instrumentalne glazbe, čiji su najznačajniji glazbeni oblici suita, sonata i koncert, dolazi tijekom visokog baroka. Sinfonia je poprimila različita značenja, od instrumentalne predigre ili međuigre u kantatama, do posve samostalne skladbe.
Johann Sebastian Bach svoje suite za orkestar nazivao je uvertirama, a datum njihova nastanka nije siguran, jer su skladateljevi izvorni rukopisi izgubljeni. Druga suita nastala je posljednja, do 1738. godine do 1739. godine, dok su Prva i Četvrta nastale najranije oko 1725. godine. Peti Brandenburški koncert u D – duru skladan je kao concerto grosso u kojem concertino (solistička skupina instrumenata) čine čembalo, violina i poprečna flauta. Allegro, rvi stavak, karakteriziraju triole i ponavljanje tonova, dok proširena kadenca u čembalu uokviruje dugi završni solo. Srednji stavak, Affettuoso odlikuje se vedrom gracioznišću. Ovdje do izražaja dolaze flauta, čembalo i prva violina. Završni Allegro skladan je fugalnom tehnikom u formi arije da capo s karakterom giguea
Handel se često služio ulomcima iz prijašnjih djela, a ponekad i fragmentima tuđih skladbi. Upotrijebljeni bi materijal potom koristio u drugom tonalitetu ili bi ga drugačije razvijao u pojedinim stavcima. Takav je slučaj i kod Trio sonate u G – duru, opus 5 broj četiri za dvije violine i continuo. Prvi stavak izveden je iz uvertire oratorija Atalija, drugi također iz spomenutog oratorija i serenade Parnasso in Festa, a Passacaille je bio jedan od plesova skladanih za operu Radamisto. Gigue je posuđen iz prologa opere Il pastro fido, a završni je menuet iz opere Alcina.
Amando Ivančić, prije kršten kao Matthias Leopoldus Ivanschiz, skladatelj i orguljaš. Pisao je mise, litanije, oratorije, kantate, antifone, simfonije, divertimenta i komorne skladbe koje se čuvaju u Češkoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji i Zagrebu.
Njegove simfonije sastoje se od tri ili četiri stavka s jasno provedenim dualizmom tema. Prvi, brzi stavci, sonatnog su oblika s kontrastnom drugom temom koja obično nastupa u tonalitetu dominante, kraćom provedbom i reprizom u kojoj se ponavljaju glavne teme izložene ekspoziciji. Drugi, polagani stavci su dvodijelni, treći menuet s triom, a brzi četvrti imaju sonatni ili dvodijelni oblik.
Suita-uvertira broj pet u g – molu, (BWV 1070)