nedjelja, 24.10.2010.
Koncert sreće
Grupa Sane održala je "Koncert srece nove postave Sane-a" povodom predstavljanja novog člana Sebastiana Jurića u subotu 23. listopada 2010. godine u klubu Sax.
Sebastian Jurić novi je gitarist, a grupa Sane ima slijedeće članove: Nikola Marjanović, vokal i gitara; Stjepan Krznarić, bas i gitara i bubnjar Thomas Balaz.
Osim koncerta u Sax-u, nastupali su na Dori 2009. godine s pjesmom "Dečko", na Porinu na večerima posvećenim Dinu Dvorniku, a surađivali su i s grupama: "Majke", "Pipsi", "Divlje jagode", "Plava trava zaborava", "Bare i plačenici", te s hrvatskim pjevačima Massimom, Edom Majkom, Oliverom Dragojevićem, Mirom Buljanom, Tonijem Cetinskim, Žanamari Lalić i Davorom Gobcem.
2006. godinu proveli su u New Yorku snimajući za američko tržište. Album prvijenac izdali su 1995 godine u Hrvatskoj za Aquarius Records, te se nalazili na drugom mjestu top liste Radija 101.
Grupa je nekoliko puta mijenjala postavu u posljednjih dvanaest godina, glazbeni stil i ime.
Producent Steven Harmer, osnovao je Sane 1995. godine u Indiji kada je čuo dvojicu sedamnaestogodišnjaka koji su svirali vlastite pjesme u blizini Sai babinog hrama.
Uploaded with ImageShack.us
petak, 22.10.2010.
"NAŠIM MOREM" OD RIJEKE DO DUBROVNIKA
Petar Marinić, kapetan s malog otoka Silba na sjeveru Jadranskog mora, iz ljubavi prema otočanki Domeniki Rasol dao je, još davne 1872. godine sagraditi toretu, da bi njegova voljena mogla vidjeti njegov brod na obzoru. Kapetan joj je obećao, po povratku s dalekih mora, sagraditi najljepšu kuću sa vrtom. U to vrijeme, kapetani su ujedno bili i vlasnici brodova, pa su zarađivali lijepe svote novca.
Uploaded with ImageShack.us
Mladi ljudi ne znaju kakav je to život pomorca danas, pa da ne bi odgonetali ispričat ćemo jednu od svakodnevnih priča peteročlane posade školskog broda Naše more.
Svake godine na taj brod ukrcavaju se studenti koji se obučavaju za pomorska zvanja, na krstarenje Jadranom i obavljanje prakse na brodu. Ove je godine prvi put u Rijeci ukrcao i studente Pomorskog odjela s Fakulteta za pomorstvo i promet iz Portoroža, gdje im je govor dobrodošlice tradicionalno uputio dr. sc. Željko Kurtela, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku, a u vještine manovri brodom na moru uputio ih je kapetan broda Đivo Benić.
I dok je brod u Rijeci čekao na ukrcaj studenata, šetajući gradom, stari kapo stroja Antun Carević prisjećao se je svojih početaka kao mladog strojara. Sjeo je u konobu, u kojoj je on kada je bio u Rijeci provodio noći. Uz čašicu šibenske rakije krenula su i sječanja na nezaboravne dane. «Onda kada sam ja ovdje zalazio, bilo je puno zgodnih djevojaka, a konobarica je bila Čehinja. Nekoliko sam puta oplovio svijet, a tamo (pokazuje na zgradu sa suprotne strane ceste) nekada je bila zgrada za ukrcaj pomoraca na brodove. Sada je tu robna kuća».
Sutra ujutro oko devet sati, studenti su se ukrcali na brod. «Diži konop isplovljavamo» i mornari su kao jedan odvezali brod od rive. «Idemo doma» lagano je pjevušila posada broda. Naša destinacija je Dubrovnik, a brod će se zaustavit na Lošinju, Silbi, Zadru, Braču, Korčuli, Mljetu i na kraju u Dubrovniku.
Brod se je otisnuo od luke u Rijeci, i već dok je zadnja kuća na obali iščezla iz vidokruga, uz one obvezne, dužnosti na brodu već su bile podjeljene. Pet djevojaka brinulo se je da u kuhinji sve štima,a momci su radili fizičke poslove. Odjednom se oglasi opća uzbuna i u prslucima za spašavanje svi su bili na zbornom mjestu, gdje ih je kapetan Benić obavijestio da je to bila vježba. Bili su brzi, trčali su kroz palube broda noseći pojaseve i pomažući navući ih onima koji su se uplašili. Kao da su svi jedna velika obitelj koja pazi na svoje članove. Studenti i posada se vraćaju svojim dužnostima i brod uplovljava u luku na Lošinju, gdje posada dobiva slobodno vrijeme. Sada se treba zabaviti, ali i odmoriti, jer ujutro opet čekaju obaveze na brodu. Posada se opušta u baru za pomorce. Uz domaće pjesme razmjenjuju impresije o brodu: «Ja sam prvi put na brodu i uživam u plovidbi»- rekao je jedan student kolegi.
Ujutro je brod isplovio prema Silbi. Studenti na mostu i u strojarnici obavljaju svoje zadaće. Strojari uče pisati brodski dnevnik, dok nautičari «čitaju» karte. Vrijeme je ručka. Jede se brzo, jer i druga skupina studenata, umorna od posla čeka svoj red za hranu. «Imamo li odmora nakon ručka?» zbunjeno su se pitali međusobno. No brod polovi i zahtijeva svu pažnju, na način da su svi na svojim mjestima. Odmora nema, ali zato luka u Zadru umornima će pružiti konak, a onima manje umornima zabavu. Starijim članovima posade, Zadar će vratiti sječanja.
Niti jedan pomorac, koji iza sebe ima dva ili tri broda, ne može ostati ravnodušan, kada čuje prekrasne zvukove morskih orgulja na Zadarskoj rivi. Stari moreplovci požutjele brade sa lulom u ustima, po cijele dane sjede, slušajući kako im more, kojem su posvetili život svira. Nekome naviru uspomene, a nekome suze. Mladima je to ponovni poziv da zaplove, jer tu ih čeka more i sigurna budućnost. I mladi će sjedati na rivi sa svojom obitelji, prisječajući se za njih ne tako davnih dana.
Isplovljavajući iz Zadra i ostavljajući uspomene za sobom, posada se vratila dužnostima na brodu. Kapo Carević, upalio je motore, te strojarnicu prepustio slovenskom kolegi dr. sc. Peter Vidmaru i njegovim studentima prve godine strojarstva, a kapetan Benić, zadao je kurs i most prepustio mr. sc. Valter Subanu i studentima treće godine nautike. «Kurs pet gradi lijevo» vikao je student kolegi za kormilom, dok je sekstantom određivao poziciju broda. Nebo i sune bili su od pomoći. Djevojke su redovito ucrtavale poziciju broda na karti, a da brod bude u pogonu brinuli su se studenti brodostrojarstva.
«Palačinke s nutellom» začuo se glas djevojaka iz kuhinje. Cijela posada bila je u kuhinji uživajući u palačinkama i pogledu na otok s Franjevačkim samostanom.
Luka Milna na otoku Braču je na vidiku. Posada zna da ih, kao i u svakoj luci čeka noć zabave i užitka. Lijepo odjeveni mladi pomorci, izmamili su poglede otočanki, ali i strankinja koje su svojim jedrilicama uplovili u ovo turističko mjesto. Noć je vrijeme za lijepu stranu pomorskog života. Neki studenti se javljaju razglednicama svojim djevojkama i obiteljima, a drugi traže djevojku koja će tu noć ljubiti mornara.
Ujutro posadu i brod put vodi prema Mljetu. «Nema kruha moramo pristati u Korčuli» - Vinko Asić, brodski kuhar. Neplaniranih situacija na brodu uvijek ima, a posada ne smije biti gladna. Lijepo je zaustaviti se na otoku najpoznatijeg moreplovca Marca Pola, ali sreća nije bila na strani studenata, njegova rodna kuća bila je zatvorena za posjete.
Brod Naše more na Mljetu je dočekala kiša. Raspoloženje posade znatno je oslabilo, pa su svi spavali u svojim kabinama
Pojavom prvog jutarnjeg svjetla, došao je dan povratka u matičnu luku u Dubrovniku. Prije isplovljavanja brodostrojari, zajedno sa doc. dr. sc. Peter Vidmarom izmjenili su motorno ulje, provjerili motor, te ustvrdili da je sve ispravno. Zvuk upaljenog brodskog motora, nautičarima je znak da odrede poziciju borda i ucrtaju kurs. Znajući da idu kući, posada je dobro raspoložena. Raspoloženje je bilo prekinuto, kada se kraj otoka Kalamote dogodio kvar spojke multiplikatora, te je zaustavljen glavni motor. «Ovaj kvar se događa na brodu» - objasnio je doc. dr. sc. Peter Vidmar, svojim studentima, te obukao kombinezon i zajedno s njima pomogao posadi u otklanjanju kvara. Ubrzo nakon toga kvar je rutinski otklonjen i brod je počeo s uplovljavanjem u matičnu luku.
U Dubrovniku, gdje završava sedmodnevno putovanje, te rad i život pomoraca, nečije možda počinje. Mladi čovjek koji završi studij Nautike ili Brodostrojarstva Sveučilišta u Dubrovniku, sigurno će moći sagraditi kuću sa vrtom svojoj voljenoj, a ona će vjerno čekati da se njegov brod pojavi na obzoru, baš kao s pošetka ove reportaže.
Uploaded with ImageShack.us
M/B "NAŠE MORE"
Školsko-istraživački brod "Naše more" vlasništvo je Vlade Republike Hrvatske, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa povjerilo ga je Sveučilištu u Dubrovniku na upravljanje i korištenje. Brod je izgrađen 1991. godine, a rekonstruiran je 2000. godine.
Njime se koriste nastavnici i studenti pomorskih studija na Sveučilištu u Dubrovniku, Pomorskog fakulteta u Splitu, Pomorskog fakulteta u Rijeci i Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru u izvođenju praktične nastave i za znanstvena istraživanja.
Brod ima peteročlanu posadu, što je i minimum članova posade za brod ove vrste. Zapovijednik broda je Đivo Benić sa dvadeset godina plovidbenog iskustva, upravitelj stroja je Antun Carević, kormilari Vinko Jerković i Vinko Asić i mornar Maroje Guca.
Inspektor borda je dr. sc. Željko Kurtela, pročelnik Pomorskog odjela Sveučilišta u Dubrovniku.
Na istraživačkim projektima sudjeluju i mnogi drugi istraživači iz Hrvatske, Europe i SAD-a. Namjena broda za obrazovanje i znanstvena istraživanja i činjenica da njime upravlja Sveučilište u Dubrovniku jamče da će on, kao i dosad, biti na korist svim visokoobrazovnim pomorskim studijima u Hrvatskoj i znanstvenicima, gdje će od svega najveću korist imati završeni studenti i mladi istraživači.
Tehnička svojstva:
Duljina broda je 31.35 metara, širina broda je 7,40 metara, težina 157,74 BT, a gaz 2.20 metara. Snaga porivnog stroja je 662 kW.
Uploaded with ImageShack.us