četvrtak, 19.02.2009.
|
OKOLO I NAOKOLO PO BOGOTI - part II
Novo jutro, novi pjesacki maraton. Evo stvarno necu pretjerivati, ali danas smo pjeske po Bogoti napravili 30 km. Tr-i-d-e-s-e-t! Iz hostela smo izasli u 9 i neprestano hodali do 14h. Ako covjek hoda 4-5 km/h, to bi bilo 20-25 km. A jos smo kasnije zujali okolo, pa jos navecer po gradu. A vidjeli smo samo djelic grada. Po nekim statistikama Bogota (naglasak na zadnje "a") je medju pet najvecih gradova na svijetu. Ovdje zivi 8 milijuna ljudi. Osam. Prvo smo isli u stari dio grada, zvan La Candelaria. Nista posebno. Zatim smo hodajuci stigli u neki otmjeni dio centra, pa prosli pokraj svih vaznih zgrada Vlade, ministarstava, vojske i inog. A malo dalje, siromastvo. Setamo mi tim podrucjem da ni ne znamo gdje smo, a mene prstom zove vojnik. Rukujemo se i kaze mi na prijazan nacin da se maknemo odavdje jer ovo nije sigurno za turiste. Prije par dana su opljackali curu iz Seoula i neku Svicarku usred bijela dana. Oke, poslusali smo i krenuli nazad u smjeru koji nam je pokazao. Vratili smo se u centar i odlucili ici u u neki shopping centar u sjevernom dijelu grada za koji kazu da se proteze preko nekoliko blokova grada. Ja sam trazio neku visoku zgradu koja ze biti taj veliki centar San Andreito, akd ono, to su magazini robe. I opet sveg i svaceg. Tip nam nudi onu torbu-kufer na kotacice za 170.000 pesosa, da bi nas na kraju molio da je kupimo za 80.000. A stvarno nam treba jer nakrcali smo se suvenira i pokolna i majica i ovog i onog. Ali ne popustamo, hocemo za 50.000 i tocka. Nikad u zivotu nisma vodio toliko patika i naocala na jednom mjestu kao ovdje, ali posebno patika. Misli mda su kopije. Mislim... ma naravno da jesu. Ali nisu toliko ispod cijene. Ja si pak trazim neku zelenu jaknu, oni tipa maslinasto-vojnu. Kad je zena nanjusikla da zelim kupiti, trci sim i tam, uzima ovu moju koja je mala, ide du druge zene na drugom stanu, mijenja ju, al nije isti model. Treca zena joj donosi taj koji trazim, al opet je mala. Primjecujem da nema gumb na desnom rukavu, al sutim za kasniji deal. Kazem da je opet mala jakna. Nestane ona iza ugla u tom magazinu, vrati se nakon 10 sekundi i govori da je ovo veci broj. Gledam desni rukav... i pogadjate. Fali gumb. Ista jakna. Koji jeftini trik. Malo dalje je neobicno dobri restoran u magazinu. Narucujemo ono po cemu je unutrasnjost Kolumbije poznata - meso. Isto kao i kod nas. Imate meso (govedina, svinjetina ili piletina), stave kao prilog pomfrit (kojeg ovdje zovu papas fritas), salatu i bijelu rizu i to je glavno jelo u Bogoti i daljnjoj okolici. Vracamo se, ali ne pjeske. Ovaj put cemo pokusat s njihovim nadzemnim metroom - TransMileniumom. Nako nekoliko godina neuspjesne akcije gradnje podzemnog, grad je odlucio graditi nadzemni i to u obliku buseva. Crvene su boje, dva spojena u jedan s "harmonikom" i imaju svoju posebnu traku unutar grada. Vrlo prakticno. Cijena je 3 kn gdje god da isli sve dok ne izadjete s "metalnog otoka" sagradjenog malo uzviseno na trotoaru. Opet mrtvi-umorni jedva nalazimo hostel i spavanac, a tek je 21 sat. |
