nedjelja, 24.02.2008.
 ...  Iz Antigue smo gradskim busom dosli u Guatemala City gdje smo se na kratko upoznali s Claudijom, frendicom preko neta koja nam je pomagala savjetima prije puta. Za put do San Salvadora izabrali smo luksuzni Tica bus koji vrsi autobusne usluge od Meksika do Paname bas za turiste koji putuju ovim dijelom svijeta.  Kartu za put od 260 km u pet i pol sati ugodne voznje platili smo samo 20$ ili 100 kn. Na stanici nas je docekao couchsurfer Lucho, ziva kopija mog frenda Bojana iz Poreca. S njim je vec bio Tarso, Brazilac porijekom iz Kine, takodjer CSer. Lucho i brat Rene su bili nevjerojatni gosti. Dali su nam smjestaj i mobitel na tri dana i svako malo zvali nas da vidimo gdje smo i nismo li se izgubili dok su oni radili. Drugo jutro je svako isao svojim putem, a ja busem do nacionalnog parka Cerro Verde. Nevjerojatno je da i u parku ima smeca i smeca i smeca. Promjenili smo drzavu, ali prljavstine i smeca posvud... i dalje. Bus kojim sam putovao pokupi i lokalnu djecu koja ide ili zavrsava skolu i ono sto me izenadilo je da svi oni bacaju smece kroz prozor busa, neovisno o tome sto je ovo nac. park. Konacno, nakon 4 sata cekanja i jahanja sa dva busa, dosao sam na vrh Cerro Verde koji je bio u oblacima, tako da nisam vidio ni prirodu, ni obliznje jezero, ni vulkan koji bi se trebali vidjeti s vrha, pa se odmah i vratio nazad u glavni grad San Salvador.  Zaputio u sam centar grada, navodno jako opasan zbog kriminala, ali veliku bijelu psinu obrijane glave od 183 cm, nalik Vinu Dieselu, koja je za glavu od ostalih strsila medju gomilom ljudi u centru, ocito nitko nije imao hrabrosti dirati. Jedino je neki klinac protrcao pored mene i pokusao mi staviti ruku tamo gdje bi trebali biti dzepovi, ali ja sam taj dan nosio hlacice bez dzepova, hihihi.  Opet sam kupovao brdo suvenira, narukvice i ogrlice kao poklone, a onda probao njihove muffine sto je bio moj rucak. Kad sam zaustavio taxi da me odvede do kuce Lucha, ocito sam toliko duboko zaglibio u sami opasni centar, da taxist nije znao gdje je ulica u koju sam trebao ici ili me nije htio voziti tako daleko. Zato sam zaustavio naoruzanog gerilca s brazgotinom po cijelom licu, koji je cuvao gradsku banku i pitao ga gdje sam, pa nazvao Lucha koji mi je rekao koji bus uzeti da bi se izvukao i grotla San Salvadora.  Prljavština, zagađenje, siromaštvo... sve u središtu San SalvadoraNavecer su bili izljevi fora i viceva i smijesnih situacija koje je Tarso prepricavao da smo se svi trgali od smijeha. Fora je da nas je bilo 5 u kuci, a od tog nas 4 je bilo iz raznih dijelova svijeta. Eto, to je couchsurfing community.  S desna na lijevo su: Lucho (naš domaćin), njegova majka, myself, Ana, Tarso (Brazilac azijskog porijekla, također Luchov gost s neta), te sasvim lijevo Rene (brat Lucha) Treci dan sam isao do mjesta na plazi, La Libertad, navodno omiljenog vikend-kupalista svih Salvadoraca. Ako je to njihovo najbolje ljetovaliste, onda bi Porec za njih bio raj na Zemlji. U centru standovi svakakve robe na ulicama, prodaju skampe, ogrlice, cipele, majice... sve na jednom mjestu... kao da smo dosli u najruzniji i najprljaviji dio Napulja. Za ne povjerovati!  Pogledajte vi samo ovaj okolis, ovo smece, a navodno je najpoznatije kupaliste u zemlji.  Tamna pjeskovita plaza, visoki valovi i opet otpaci posvuda...  ... poneki dobar prizor divlje obale i erozije...  ... a u zaledju, za promjenu, jos stracara i silnog smeca Iako je pocela rosickati lagana kisica, nisam smio propustiti priliku da se kupam u ocenu koji je bio iznenadjujuce topao.  Kisa je bila sve jaca i mi smo odmah ulovili bus i vratili se u glavni grad.  Cetvrti dan smo krenuli dalje, u smjeru Nicarague, ali smo imali novi spoj s novim Internet-frendom. Robert Alvarez je 22-godisnji Amer koji volontira u maloj skoli u mjestu Santa Paula, pokraj grada San Vincente. Jos preko neta mi je govorio da zivi u divljini, u podnozju vulkana i da je u blizini lijep vodopad, te da ce nas naravno ugostiti for free. Medjugradski bus je opet bio jeftin (25 kn) i nakon dva sata voznje, izasli smo na glavnoj cesti usred niceg, a tamo je bas zivio Rob(ert). Potrazili smo ga u nekoliko stracara uz skolu (ako se tako moze zvati skup derutnih zgrada), ali su rekli da je otisao u grad.  Dok smo ga cekali, upoznali smo se s ravnateljom minijaturne skole koja se nalazi uz samu cestu, poznatu Pan-American Highway, to jest glavnu cestu koja iz Amerike ide cijelim Mexicom i Srednjom Amerikom sve do Paname. No, nije nista posebno...  ...obicna cesta s po jednim trakom za svaki smjer Ali ono najnevjerojatnije na cestama El Salvadora su taksisti ili kako bi mogli nazvati ovu vrstu prijevoznog sredstva? Domisljati vlasnici ovakvih kamioncica su zavarili nekoliko stangi straga da bi stvorli pravu zeljeznu konstrukciju i evo gradskog prijevoza za stanovnike, a posla za vozace/vlasnike vozila...  ...vrlo, vrlo popularno u El Salvadoru...  ... da sam ga i ja morao probati na nagovor Roba (desno) |
