Za kraj, vraćam se na početak (Ja sam djevojka koju je udario muškarac)...

Krenulo je u krivom smjeru. Opet sam ja kriv. Imam prijateljicu kojoj treba pomoć, rado sam to ovdje objavio da bi ona sama vidjela što joj ljudi govore. Naišao sam opet na osude kao i prije, ako vam se ne sviđa što radim pa ne čitajte to ili pogledajte čitavu situaciju prije nego što počnete osuđivati.
Pogodili su me neki komentari u kojima se govori kako joj nisam prijatelj, da se ne bih trebao družiti s njom dok ne ode od njega, a prije toga komentar kako ne smijemo samo gledati takve stvari nego poduzeti nešto. Pomalo sam poludio sada. Ljudi moji dragi, osoba koja će te ostaviti kada ti je najteže da rješavaš sam svoje probleme ti nije prijatelj, to je ti obični poznanik. Ovog puta ne prihvaćam vaše primjedbe i osude, žao mi je, ali tako je i ne mogu se složiti nikako s vama ovog puta.
Neću pisati više o njoj da se moj blog ne bi pretvorio u njenu životnu priču. Nisam siguran niti da ću nastaviti s pisanjem bloga jer ljudi ne znaju slušati, ne znaju čitati i komentiraju neke sulude stvari koje mi samo dignu živac pa ludim.

Žao mi je za sva neslaganja, ako budem više ikad pisao ne znam što će to biti i kako će izgledati, ali eto za sada me nema neko vrijeme. Uživajte!

Oznake: kraj