U našoj državi, ništa nije kako treba biti...

Mala djeca već vide kakvih problema mi imamo u državi, ali dosta ljudi vidi i kako bi se moglo pronaći riješenje.
Uvozimo toliko hrane, a koliko naših poljoprivrednika propada jer nemaju kome prodati hranu. Ta se tema često pojavljuje u nekim političkim emisijama ili emisijama koje se bave problemima u državi i pokušavaju navesti naše političare da konačno nešto poduzmu. No njima nije u cilju napraviti ništa kako bi nama bilo bolje. Oni primaju plaću kako bi sjedili po cijele dane vijećali o nekim temama koje nemaju veze s vezom, koje neće donijeti ništa dobro. Ali ipak to nije njihova briga, oni imaju svoju plaću, ne moraju svaki dan strahovati za svoj posao i hoće li moći prehraniti svoju obitelj.

Čovjek sa minimalcem koji jedva spaja kraj s krajem je pošten. Svoj novac pošten zarađuje i taj novac troši, ne može si priuštiti ljetovanja, zimovanja i slične stvari koje su u Hrvatskoj postale luksuz, ali je i dalje zadovoljan svojim životom i ne traži ništa više. A političari koji imaju barem 3-4 puta veće plaće, oni s tim novcem mogu što god požele, ali njima to nije dosta, i onda varaju i lažu poštene ljude. Njima uzimaju i stavljaju sebi u džep. Tako je to. Dobrodošli u Hrvatsku.

Iskreno mi se gade ljudi u ovoj zemlji i planiram uskoro odseliti negdje i pokušati pronaći posao. Ne planiram se vraćati ovdje jer nemam tu što raditi. Da gledam kako političari lažu i pljačkaju pošten narod koji nema za kruh i upada u sve veće i veće dugove, narod koji gubi svaku nadu za boljim i sretnim životom u ovoj zemlji.

Oznake: Hrvatska, jad, siromaštvo