ponedjeljak, 30.10.2006.
KAKAV DAN ?
Pozdrav,
Ma u principu današnji mi je dan dosta dugo trajao. Krenuti ćemo od buđenja u 9 ujutro, pa doručka na brzinu, tuširanja i ostalog, te konačnog kretanja na faks. I prvo iznenađenje koje me je dočekalo je u biti hladno vrijeme koje je stiglo kao zamjena za južinu. ( zubato sunce ) . Kao obično, na faks sam stigao ranije nego što se to očekuje. Predavanje je trebalo početi u 11 i 15 no ja sam tamo bio već 15 minuta do 11 sati. Sjeo sam dolje u kantinu i gledao ljude kako puše, što ja ne radim više od mjesec dana. Nije bilo teško, niti mi je posebno nedostajalo već mi je samo nedostajao osjećaj ..... Nisam ovisan, barem ne fizički ( kao što sam rekao nikotinu treba 3 tjedna da se isčisti iz organizma ) ...Klikni i započni zdraviji život , već je to više psihička ovisnost. Što raditi i kako mirno sjediti....Šta, da buljim u prazno...Eto , uglavnom uvijek dobro dođe žvakaća, boca vode, nešto za grickati. Ima načina, samo ih treba htjeti naći. Vjerujte mi kada kažem da sve u životu ovisi o tome koje događaje povezujemo s osjećajem ugode a koje sa osjećajem bola. Sve stvari koje radimo u životu radimo kako bi izbjegli bol i postigli ugodu. Sigurno se pitate, tj. svjesni ste toga da je poimanje ugode i bola koje donose određene situacije za razne ljude drugačije. To je istina....U tom grmu leži zec....i sada se pitamo zašto..Pustiti ću vas da dalje razmišljate o tome i kažete mi svoje komentare...
Uglavnom , predavanje je dakle poćelo u 11 i 15. Predavanje iz Poslovanja turističkiha agencija... moram priznati da sam aktivno slušao i zapisao dosta toga, makar je seminar dosta brzo napredovao. Trebalo je brzo pisati i simultano s time i slušati. Ali eto, uspio sam , barem donekle....postoji knjiga...pa eto uz bilješke će biti lakše snaći se u knjizi . To je trajalo do nekih 12 : 30, nakon ćega smo otišli na zaslužen ručak, i danas hvala Bogu nije bila tolika gužva. U principu se dosta često dogodi da je red u kantini dug skroz do vratiju, te da se tako sporo pomiče i to radi nedostatka kadrova. Inače moram pohvaliti osoblje koje radi u kantini jer svoje obaveze uspjeva izvršiti i iznad svojih mogućnosti i izuzetno su susretljivi i komunikativni i nema toga što se ne može dogovoriti. Dakle , za ručak je bila juha, gulaš te kao desert banana. Nas troje , company...Maja, Vlatka i ja....Ugodno smo se smjestili, jer smo dakle imali rezervaciju za troje. Pokupili ručak i tri čaše vode ....Pojeli ručak....Pa ponovno na predavanje..Ovoga puta iz Vanjskotrgovinskog poslovanja....Eh to je bilo malo napornije jer smo učili klauzule , tj. ugovore koje sklapaju prodavatelji i kupac, a tih klauzula ima 13. Bilo je malo vremena , a toliko puno za naučiti. Te su vježbe trajale do 14: 30, te smo imali pauzu do 16:30 pa smo se ovoga puta uputili na kavu u obližnji birc gdje je bila full dobra mjuza i ambijent....pa smo se tamo malo ispričali i tako....Inače dosta puta su teme naših razgovora perverzne, većinom zajebancija, no i razgovori vezani uz ispite, diplomu...koja je još daleko, daleko....No opet sve bliže i bliže....Predavanje u 16 : 30 , nije poćelo u to vrijeme jer je profesor kasnio, no ispričao se, pa je oprošteno. Poslovne financije dakle, eh kombinacija ekonomije, računovodstva , ....i ostalih divnih predmeta postaje zanimljio kada je i profesor zanimljiv. Predavanje je završilo u 19 : 00....I eto stigao doma, povečerao i sada pišem ovaj post i gledam nešto na telki.
Veliki pozdrav svima uz koje je lakše podnijeti dnevne napore, veliki pozdrav ljudima koji znače i kojima ja značim....Volim vas...
" Neka samo srca mjere vrijeme i kazuju put " ....
- 21:06 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
subota, 28.10.2006.
JUŽINA, CIGARETE, PUKNUT DAN - MUZGAVCI
Izgleda da je došao kraj i toj južini, pa konačno, mada mi je moram priznati odgovaralo ovo toplo vrijeme, ispijanje kava na terasi , u kafiću koji se nalazi tik uz Koranu iz kojeg puca pogled na predivan pejsaž.
Jedino što me mučila neka prehlada, glavobolja i ostalo...Eh očito sam meteoropat. Koliko vidjeh iz prognoze, slijedeći tjedan će biti onaj pravi jesenski. Eto, ljeto je gotovo, barem do slijedeće godine. A tko zna što nas ćeka slijedeće godine. Sad već bauljam bezveze. Pišem ovaj uradak, članak, štogod da se malo pobliže predstavim, ali na način na koji ću ja to htjeti i kako me pukne, a danas mi je puknut dan...haaha,no dobro...
Volim: Hm, volim čitati, upoznavati nove ljude, situacije, stvari, pojave...kako god...strane jezike, psihologiju, ispijanje kava, nekoć davno i cigarete, no ne pušim već ....samo malo.... hm..er.... da vidimo..... pa da, eto mjesec dana.....ustvari je to tek...ali ljudi moji , mukotrpnog li puta. Frendica mi prestala pušiti iz nekih osobnih razloga, pa si i ja malo razmišljao...Čekaj , čekaj...pušim tek godinu dana, i u tih godinu dana moj se ritam sve više i više ubrzavao...počeo sam pušiti skoro pa kutiju na dan...dok je ta kutija nekoć trajala po jedan tjedan,....Pa sam i ja malo stao, razmislio, otišao na net....google čini čuda...Upoznao se sa prednostima nepušenja, pokupio par savjeta...I kako je već ona prestala pušiti 4 dana ranije od mene , odlučio sam da će i meni tako uz nju biti lakše, jer moje se drštvo sastoji uglavnom od pušača. I prvih par dana mi je bilo peace of cake...ali onda je nakon tjedan dana došla na red " apstinencijska kriza" za koju sam mislio da je rezervirana samo za " junkie" tj. ovisnike o drogi, ali eto ljudi moji i mi pušači / nepušači se moramo nositi s time. Nije ni malo ugodno....počevši od lupanja srca, preznojavanja, drhtanja, glavobolja, palpitacija, anksioznosti, ma užas. Ali to sve prođe nakon što se rješite uzročnika, tj . nikotina koji se postepeno nakon tri tjedna izluči iz organizma. Eto, službeno sam " nikotin free" , ali ostala je psihička ovisnost....što je gore, ne znam. Meni je sada osobno čudno držati cigaretu u ruci, nekako bezvezno. Stavim cugaretu u ruke i onako gledam u nju, nije mi jasno...Čemu...A svi dobro znamo što unosimo u sebe....pa pogledajte samo pepeo, dim koji ostaje iza cigarete, miris....zar to može voditi ičemu dobrom...Ne ne može, ali znam lakše se uvjeravati, tj. uopće ne razmišljati o tome....Tako sam i ja, a tek sam sada u mogućnosti donekle uvidjeti što mi je cigareta činila...Lako nije, ali da se može, može se...Eto i ja i kolegica sa faksa to već uspješno radimo mjesec dana....Više ne pušim...
No kako je rekao....jedan mudar čovjek...
" Najlakše je prestati pušiti, učinio sam to barem tisuću puta "..... Savjet ako niste probali, niti nemojte.....Nema smisla..
Ne volim: cigarete...hahah...iliti bilo kakve ovisnosti...dvosmislene ljude, izjave, rasiste i ostale iste, nepravdu, lakovjernost, naivnost, licemjere , ljudsku laž....
Mah.....To bi bilo to. Pozdrav vjernim čitateljima...Trenutno imam spisateljsku blokadu....
- 19:10 -
srijeda, 18.10.2006.
DAL' VOLIŠ ME JOŠ
Dali još me voliš,
šumom kišnih kapi dozivam sjećanja,
dozivam tvoju sliku kroz maglovite prikaze vječne magle,
zvukovima tišine koja postaje sve tiša i tiša ,
ne čujem tvoje korake,
ne vidim tvoje obrise...
no i dalje se pitam..
dali voliš me još....
Rukama si prekrivam lice,
pitam se, pitam se...
Otvaram prozor,
svijetlost obasjava moje lice...
Putujem vječno,
kroz sjećanja,
hvatam tren da mi bude vječnost.
Mirisi tvoje kože, kose....okus tvojih usana ,
postojan je...
Propuštam posljednji vlak...
ne govorim ti zbogom...
A pitam se..
Da' voliš me još...
- 17:05 -
ponedjeljak, 16.10.2006.
POMOZIMO FILIPU ...
- 20:40 -
subota, 14.10.2006.
KAKO IZGLEDAŠ TATA ?
Nedostaješ mi,
u noćima teškim slika tvoja mi dolazi,
obrisi tvoga lica,
kako izgledaš dok se smiješ, plačeš ...?
Kako izgledaš tata,
predugo te nema.
Uspomene bole,
postaju preteške,
izreći ih nemoguće.
Izbriši rat, mržnju i povedi me sa sobom,
da te tatom mogu zvati.
Uspomene,
sjećanja,
svaki sekund vremena s tobom, bilo ih je premalo.
Vrati se, vrijeme je..nema više rata,
sada mi opet budi tata..
dođi..
čekam...prošlo je 15 godina....
zamoli anđele sa neba da te odriješe teških krila,
tatom da te mogu zvati.
Volim te tata.....
nema više rata.....
dođi...
čekam te...
15 godina....
Ne poznam tvoje obrise.....
plačem i skrušeno se Bogu molim...
vrati se...
Posvećeno mome tati, najdražem, jedinom i za mene najboljem tati na svijetu. Hvala ti na predivnih 6 godina...bilo bi ih i više....
- 23:59 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 12.10.2006.
MOJA VODILJO
Zvijezdo moja sjajna, životna vodiljo..
Teško je nositi taj bremen,
preko tvojih usana prelaze moje riječi,
pamtiš ih..
Teško je živjeti vječno,
čekati korake moje....
Gledam te sa anđelima,
osluškujem ti misli,
teško je, ali moraš....
da voliš me drugim mi dokaži,
svojim očima moj pogled uhvati....
Volim te...
beskonačno....
bezuvjetno....
S anđelima sad te čekam,
nadam se dugo...
moja vodiljo.
- 21:03 -