petak, 29.06.2007.
TI
Ti,
Koja ne znaš za bol,
Koja na rane ne nanosiš sol,
Tebi koja daješ sve,
Uzimaš najmanje,
Pružam usne svoje,
Dajem najbolje moje,
Da bude tvoje.
Voljene usne ,
Od meda slađe,
Stvarno od tebe nema mi draže.
Ti,
Koja stvaraš,
a da se ne pretvaraš,
tebi koja daješ sve,
a uzimaš najmanje,
pružam rame svoje,
dajem najljepše dugine boje,
ljubav moja to je.
Ti,
Kojoj se predajem,
Sudbinu prepuštam,
U tvojim poljupcima pod oblacima kišnim guštam.
Ti koja mi ne nanosiš bol,
Ostani uvijek moj nerazrušen idol.....
- 01:14 -
nedjelja, 24.06.2007.
VAPAJ ZA SMISLOM, dio 2.
II
Ugasio je svjetlo, zaključao vrata svoje vile i krenuo ka svome BW –u. Razmišljao je o njoj, o Dunji, kako će je ponovno vidjeti, kako će opet biti njegova , bez obzira na greške koje je učinio. U njegovoj glavi nemir, oči su mu pulsirale, osjećao je da će dobiti migrenu. Bio je budan cijelu noć, razbijao glavu mogućim scenarijima njihovog novog početka, susreta nakon velikog vremenskog razmaka. Popravio je kosu, stavio malo Suede Touch parfema na zapešće, samozadovoljno se pogledao u retrovizor i nasilu nasmiješio, potapšavši se po ramenu, rekao : « Biti će moja, makar se cijeli svijet srušio, biti će moja ». Istinski ju je volio, iako ona to nikada nije znala. Uvijek je bio tvrdi orah, uvijek nosio masku, nikada pred njom skroz iskren, nikada nije uspio izreći sve te osjećaje, riječi koje je nosio i govorio njoj na uho dok je ona spavala, šaputao riječi koje nije htio da budu glasno izrečene. Dunjin stan nalazio se nedaleko od hotela Panorama, nije mu trebalo dugo i već se nalazio pred njenim vratima , pokisao do kože, s prstom na gumbu zvona koje nije mogao pritisnuti. Cijelim tijemo dahčući, željan njenog dodira, poljupca, pogleda, pozvonio je. Tupi udarac u glavu, odjednom mrak, toplina vlastite krvi koja se slijeva niz obraze. Čvrste ruke odvukle su ga natrag na kišu, koja mu je makar umanjila pulsirajuću glavobolju, podmuklu bol koju je osjećao. Nije mu trebalo dugo da prepozna taj pogled, te oči, taj osmijeh, bila je to ona, ona koju je htio zaboraviti, izbrisati, njegova najveća greška.
III
Još jedan dim ove smrdljive cigarete i izrigat ću se, pomislila je. Žustrim pokretom ugasila je cigaretu, nesvjesno zamahnula kosom , odšetala do kupaone, pustila toplu vodu da teče kroz njene ruke, odgovaralo joj je, o da, itekako. Lagano je skinula majicu na bratelice, traperice, gaćice i grudnjak Uronivši jednu nogu u toplu, primamljivu vodu, začula je zvono, ili je barem tako mislila. Na trenutak je zaustavila mlaz vode, načulila uši, izvadila nogu iz vode i čekala, čekala, prolazile se sekunde, sada već i minute, no od zvona ni traga ni glasa. Nije mogla izdržati a da ne pogleda, provjeri, da li je netko pred vratima, pod tim netko mislila je na njega, obukla je ogrtač i krenula ka vratima. Na njeno razočarenje s druge strane vratiju stajalo je ništavilo, ništa, prazno, kao i ona u tom trenu. Zalupivši vratima, odbacila je ogrtač, natočila Merlot, uzela cigarete i žustro ušla u kadu. Godilo joj je, uzela je gutljaj Merlota, upalila Marlboro lights, njenu dragu prijateljicu cigaretu i maštala o njemu. Poljupcima obasuta, mislima zavedena, napola usnula ležala je tako dugo vremena.... Iz misli ju je trgla sada već hladna voda, pogledavši na sat shvatila je da je već dobrano prošla ponoć i da bi već treba ići na spavanje jer se sutra rano diže radi posla. Umorno je izašla iz kade, ručnikom masirajući svoje noge, bedra, prsa...Obrisala je zamagljeno ogledalo, nasmijala se..Idemo spavati Dunja, idemo spavati, nemamo koga čekati. Iskapila je Merlot, popila Praxiten i bila je spremna za počinak. Oči su joj se sklapale, a ona nikako nije mogla zaspati..Misli su bile teške za obuzdati, kao i svima nama ponekad, jače od nje, jače od sna, jače...
Jutro je....Budi se, ustaje na lijevu nogu, proklinje krevet, boli je vrat, glava, ukočena je. Proklet bio, proklet bio, previše me dođu ovi moji noćni izleti, ove tvoje neumoljive misli.
Šta, da se povedem za onom, što mi je rekla Tanja, da kao sami biramo hoćemo li biti veseli ili tužni, ma daj molim te, to reci mojoj staroj babi kojoj je svaki dan isti, i kojoj to ne čini preveliku razliku. Mrzim jutro, mrzim dan, mrzim noć, boli me dan, boli me noć, bez tebe...
p.s. primam prijedloge o daljnjem razvoju događaja, uvođenju novih likova, kao i naslovu romana....
- 17:42 -
subota, 16.06.2007.
PREPORUKE, SVIBANJ 2007.
Kategorija muzika:
Kelly Clarkson - Breakaway
Peterostruko platinast..:)
Album obiluje dobrim , energičnim pop - rock pjesmama....Njen glas oduzet će vam dah, vokalne forme, njena prilagodba glasa pojedinim dionicama, mix Mariah Carey, Whitney Houston....all inclusive, sa baršunastim jakim vokalom...
Pročitajmo što kažu novinari:
Popularna pjevačica Kelly Clarkson ovih je dana u studiju počela s radom na svom novom glazbenom uratku. Njen debitantski album 'Thankful' prodao se u 2 700 000 primjeraka a prošli, 'Breakaway' u 10 milijuna primjeraka. Napomenimo samo da je ‘Breakaway’ peterostruko platinast u SAD-u, među prvih dvadeset na Billboardovoj ljestvici albuma Billboard Top 200 – Album Chart boravio je 62 tjedna, od ukupno 72 koliko je bio među prvih 200 albuma.
Godinu 2005. ‘Breakaway’ je završio među pet najprodavanijih albuma u SAD-u.
Kelly je definitivno najuspješnija od svih pobjednika / pobjednica natjecanja American Idola. Na prošlogodišnjim nominacijama za glazbenu nagradu >MTV Video Music Awards 2006.<, kelly je nominirana u kategoriji ‘BEST FEMALE VIDEO’, a u ‘uglednom društvu’ našle su se još i Christina Aguilera sa ’Ain't No Other Man’ i Shakira feat. Wyclef Jean sa ‘Hips Don't Lie’.
Novi singl Kelly Clarkson zove se 'Never Again' i u pohod na radio postaje u svijetu krenuo je ovih dana. Spot za ovaj singl očekuje se sredinom svibnja ove godine.
Najbolja pjesma: Because of you, Beautiful disaster ( live )
Najlošija: hm, nema je.....sve imaju ono nešto
Kategorija knjige:
Toplo preporučam sve knjige Patricie Cornwell, evo ponešto o njenim djelima....svakako pročitati, naročito preporučam kao ljetno štivo...čitati ćete u jednom dahu, sažvakati svaki događaj i ostati iznenađeni...naročito jednim od mnogih slučajeva....o stvoru koji će promijeniti njen život, poljuljati temelje nje same..i.....pročitajte i saznajte:)
Kroz sve se njezine romane provlače isti likovi. Ponajprije doktorica Kay Scarpetta, zatim njezin stalni pratitelj policijski poručnik Pete Marino, te FBI-jev stručnjak za psihologiju zločinaca Benton Wesley. Tu je i njezina nećakinja Lucy, te u znatno manjoj mjeri Mark, Kayina velika ljubav.
Odnosi među likovima, ponajprije odnos glavne junakinje prema svakome od njih, postavljeni su precizno i s mjerom. Odnos doktorice Scarpette i policijskog poručnika Marina donešen je, prije svega, kroz male životne razgovore, koji daju poseban šarm svakome romanu. Oni čine najljepše otočiće partnerstva.
Odnos Lucy i Kay odnos je kćeri i majke, bez obzira što Lucy nije njezina biološka kćer. Pratimo Kay kao majku koja brine o mrzovoljnoj tinejdžerki (kasnije, mladoj ženi).
Benston Wesley nalikuje stroju, ali se ispod njegove hladnoće naslućuje velika nježnost i toplina. Ali, i neka neodređena tuga. Njihova bliskost razvija se u kratkim naletima izazvanih stresom.
Početak svakog romana obojen je sličnim bojama. Lijeva kiša ili se u maglovito praskozorje obavijeno neobjašnjivom težinom i sumornošću prolama rezak zvuk telefona. Doktorica Kay Scarpetta uzima svoju torbu i kreće na mjesto zločina. Negdje na putu ili na samom mjestu zločina obasjanom zasljepljujućim svjetlima policijskih automobila, Kay se susreće sa svojom sjenkom, uvijek mrzovoljnim policijskim poručnikom Marinom.
Pojava detektiva žena kao i činjenica da sve više žena piše dobre detektivske romane novijeg je datuma. Patricia Cornwell uspjela je ponuditi čitateljima odlično strukturirane romane koje čitamo s radošću prepoznavanja. Bez obzira što je u njima riječ o dalekom svijetu masovnih ubojica i kompjutorskih igrarija, svijetu u kojem se ubojstva događaju - ne samo u mašti.
Bibliografija:
1990 - Obdukcija
1991 - Corpus delicti
1992 - Sve što ostaje
1993 - Na okrutan i podmukao način
1994 - Farma leševa
1995 - Sa sirotinjskog groblja
1996 - Cause of Death
- Hornet's Nest
1997 - Unnatural Exposure
- Ruth, a Portrait: The Ruth Bell Graham Story (non-fiction)
1998 - Point of Origin
1999 - Southern Cross
- Black Notice (izlazak se predviđa za početak srpnja)...
p.s. pogledajte www.algoritam.hr, neke od njenih knjiga dostupne su po niskim cijenama od samo 29,00 kn, no u mekom uvezu..., a isplati se, jer poželjeti ćete ih pročitati i više puta....
Prvi slučaj doktorice Kay Scarpetta, Obdukcija:
U gradu Richmondu, u saveznoj državi Virginiji, serijski ubojica u sitne noćne sate s petka na subotu provaljuje u stanove žena koje žive same, vezuje ih, muči, siluje i ubija, a zatim nestaje bez traga. I dok se policijski poručnik Pete Marino i Benton Wesley, FBI-ev specijalist za psihologiju zločinaca, vrte u krug pokušavajući proniknuti u poremećeni um ubojice, doktorica Kay Scarpetta, šefica sudske patologije, od iščezlih mirisa i nevidljivih čestica alkemijom intuicije i dedukcije sastavlja slagalicu koja će zlikovca dovesti pod prozor njezina vlastitog doma. U ovom iznimno napetom romanu, koji je dobio sve prestižne američke nagrade za najbolji krimić godine, Patricia Cornwell autentičnim je izrazom dočarala Sherlocka Holmesa novog doba. Koristeći se iskustvom koje je stekla kao novinarka crne kronike i kompjutorski stručnjak na sudskoj patologiji Patricia Cornwell stvorila je upečatljiv lik liječnice koja, služeći se najsuvremenijom tehnologijom dostupnom američkom pravosuđu, raspetljava zamršeno klupko zločina.
Roman Obdukcija dobitnik je nagrada Edgar, Creasy, Anthony i MacAvity za najbolji krimić godine u SAD-u i Prix du Roman d’Aventure u Francuskoj.
- 12:50 -
ponedjeljak, 04.06.2007.
VAPAJ ZA SMISLOM , dio I.
I
Nehotice prolazeći prstima kroz svoju bujnu kosu, zamišljeno, sjetno, opet čeka u praznome stanu, da joj on popuni prazninu, nastalu davno. Prozori zamagljeni, ovlaš dodirnuti kišnim kapima koje ritmički dodiruju staklo, kucajući, dozivajući sjećanja. Znala je da je njen strah od toga da ostane sama jači od nje. Nikada nije mogla biti sama, uvijek je trebala nekoga tko će znati lupiti šakom o stol, reći kada je dosta, kada nije, tko će donositi važnije odluke, potvrditi njena mišljenja, nahođenja, radnje. Nije znala reći ne, uvijek bi pokušala, ali naprosto nije znala. Legla je na krevet, pomirisala jastuke natopljene njegovim parfemom. Sjećanja nije teško dozvati, pomislila je, zaklopivši oči.
Bila je noć , gužva u kafiću. Elegantnim i odmjerenim koracima, glumeći samouvjerenost, ušetala je unutra. Njeno je tijelo titralo pred pogledima, osjećala je zavist, požudu, ljubomoru, sva ona negativna stanja koja čovjeka čine « lutkom na koncu ». Tisuće strahova, zabluda u njenoj glavi, što se nikako na vanjštini nije odražavalo. Uvijek bi pred drugima bila odmjerena, odvažna i superiorna, nikada si nije dopustila trenutke slabosti. Pogledom je prelazila kafić, bila je špica večeri. Uska crna haljina, najnovije Prada štikle, skupa ali situaciji prikladna ogrlica , odavale su njen seksipil. Toga je bila svjesna, iako nikada dovoljno. Prazna stolica, jedna jedina, za stolom gdje je sjedio on, kako je kasnije saznala , njezina greška, velika greška. Uhvativši njegov pogled, drhtavih koljena, bila je njegova i znala je da nema povratka. Krenula je ka stolu, nabacila osmijeh, zamahnula kosom i manekenski došetala, pružila ruku i neočekivano dočekala njegovo ustajanje, naklon i zamaman , iskusan muški osmijeh. Sjela je, dugo u tišini promatrala njegove oči, kutove usana...Dok nije izgovorio svoje ime, te je ovlaš odjednom poljubio. Zatečena, makar nije očekivala, nije odavala da je smeta, štoviše, uzvratila mu je poljupcem.
Razmišljanja je prekinulo zvono koje je razbilo muk praznog stana. Trgnula je glavom, ubzranog bila, krenula otvoriti vrata. Popravila je kosu, stavila sjajilo i ugledala nju. Stajala je nepomično, nogu usađenih u pod. Grimasa na njenome licu odavala je bol, ljutnju, olakšanje, sreću, jedan čudan miks osjećaja. Zagrljaj nakon toliko godina, pogled, sjećanja. Bila je to Emanuela, njena prijateljica. Nisu se vidjele godinama, otkada je ona otišla u London na usavršavanje svog engleskog radi potreba tvrtke u kojoj je radila, a koja se bavila prodajom aranžmana, nabavom viza, prijevoznih karata. Kontakt se prekinuo upravo radi životnih okolnosti, no ni jedna ni druga nisu zaboravile na događaje koji ih vežu, sjećanja koja ih prate , te je taj odnos ostao nastavljen makar se nisu vidjele ni čule. U glavi joj se stvorila konfuzija, nejasnoće su se redale jedna za drugom. Zašto je Emanuela došla, što ju je na to nagnalo? Zašto baš sada, danas, kada sam tako sama, jadna, napuštena, ljuta, izdana ?
Pozvala ju je da sjedne, skuhati će kavu, i uz pokoji keks nastaviti tamo gdje su stale, a možda će onda shvatiti pravi razlog njenog dolaska, jer nekako je sumnjala da je to bila jedino želja za ponovnim druženjem. Nije se puno promijenila, pomislila je. Duga crna kosa, krupne zaigrane smeđe oči, pravilna usta, lijep osmijeh i toplina kojom je zračila. Bila je lijepa, ne kao ja, mislila je, imala je ono nešto, onaj x faktor. Nikada joj na tome nije zavidjela, štoviše uvijek je voljela isticati njene kvalitete, prije nego svoje, nije voljela svjetla reflektora, oči uprte u nju, tako da joj je i odgovaralo kada bi se sva pažnja posvećivala Emanueli, a ona je onako iz prikrajka mogla promatrati situacije, ljude, ponekad, ako je htjela odabrala bi trenutak i ubacila se u neke od razgovora, ako bi se osjećala dovoljno hrabrom. Morala je priznati da je ovo bilo veliko iznenađenje, prije svega ugodno i nadasve njoj potrebno.
Pričala joj je o svome životu, o njenom dečku Marku, za kojeg je čak bila i udana, na Dunjino opće iznenađenje, ta imala je samo 24 godine. Brzo su uhvatile ritam, vratile se u djetinjstvo, prepričavale neke smiješne događaje, gugutavo se smijale, dogovorile ponovni susret i rastale se.
Opet sama, pomislila je i tek onda shvatila da joj Emanuela nije rekla ništa o razlozima radi kojih je došla, a i ona je zaboravila pitati od uzbuđenja koje je pratilo cijeli razgovor. Prigušena svijetla u kuhinji, pepeljara na sredini stola, upaljena cigareta , i ja , Dunja. Razmišljanja me ubijaju, moram se maknuti iz ovoga stana, inaće ću poludjeti...No znala je da nema gdje, znala je da će se bilo gdje osjećati samo, napušteno. Uhvatila je cigaretu, grčevito uvukla dim i s uzdahom olakšanja ga ispuhala praveći vijugave linije, cerekajući se, a onda nenadano zaplakala, prekrila lice rukama i proklinjala je njega, finog muškarca visokog društva, Viktora. Ljubila ga je više od svega, dala mu je dušu, srce, sve što je imala, pomogla mu je i kada je bio u financijskim poteškoćama, kada mu je bilo najteže , nije prezala od ičega da učini da mu bude bolje, kako je mogla. Muškarci, pomislila je, zatvorila oči, ugledala njegovo lice...Grčevito uzviknula: « Pljuni na sebe, budalo, pljuni na sebe..... ».....
- 20:19 -
petak, 01.06.2007.
Na dohvat muke
Sve ono što smo stekli,
dugo zaradili da traje,
bez kinte ostalo je.
I sve što smo si mukom rekli,
snagom koju um daje,
za mene previše je.
I to što sada prazna
postajem polako,
dovoljna je kazna.
I tako mi treba
kad pomislim da mogu sama,
bez svoje bunde,
uvijek shvatim na kraju,
da je sve što trebam,
bilo baš tu na dohvat muke.
I da mi puno pružiš,
tražila bi više,
toliko me ne znaš.
Ali nikada ti nisi bio,
onaj koji prašta
bundu od nerca,
pa ni kada se ona šverca.
Kad pomislim da moram sama,
bez svoje bunde,
uvijek shvatim na kraju,
da je sve što nemam,
bilo baš tu na dohvat muke.
- 17:50 -