Moja online svaštara

ponedjeljak, 25.09.2006.

What's going on...

Evo mene ponovo...U nedjelju je u Metropolisa F-Tours organizirao "After ekskurzija party" i pošto je Deni išao u Grčku s njima, nabavio je karte, pa smo ja i Gly išli s njime. Prvo ću spomenuti i to da smo se u nedjelju popodne okupali na Češkoj plaži i more je bilo super. Igrali smo u kolo u moru i pošteno se umorili, pa smo se uputili doma...Tekle su uvijek zanimljive konverzacije, a naročito je bilo smiješno slušati Dakya koji je postavio genijalnu teoriju koja će uvesti revoluciju u općem poimanju nogometa...Naime, Danijel je rekao ovo:"Kad imaš odličan napad, tribaš imati i odličan vezni red da mu daje balune...", našto se Gly odmah nadovezao:"...I odličnu obranu da im čuva leđa, a i triba imat odličnog golmana, a za ne falit, tribalo bi imat i dobrog trenera da to sve posloži, pa onda i dobrog sponzora itd...", i tako smo u smijehu došli do Fregate. Sada malo o "partyu", ja nisam planirao nikakav poročki egzibicionizam jer mi je u 7:30 u ponedjeljak bio liječnički pregled za vojsku, a ne valja se šalit s tim(već jednom nisam bio, a drugi put je i zadnji put prije prekršajnog postupka), tako da sam kući otišao oko ponoć i kvarat. Na "partyu" je bilo previše ljudi, ali je muzika bila sranje, a i atmosfera je bila bezveze...Bilo je lijepih žena , ali bilo je i ružnih (kako inteligentna rečenica, ali ostavit ćemo je tu...). Došao sam kući i otišao spavati.

A ujutro...7:30, mjesto radnje, Pomorski institut u Vojnoj bolnici, 13 izabranika spremni na liječnički pregled, koji se otegnuo do rekordnih 12:15, ali što se ja imam buniti, nisam išao u školu danas...Te stvari su jednostavno takve da moraš vidjeti nekoga poznatog, inače bi se ozbiljno trebao zapitati imaš li prijatelja uopće? Ja sam sreo Marka Friedla iz Vladinog razreda, i Vladu Katavića s kojim sam trenirao nogomet u NK Primorac Stobreč...Ekipa je bila raznovrsna, a bilo je više testova kojima smo podvrgnuti...Krenimo redom, još mi se spava, čekamo da krene, da dođu svi, kad dolazi poprilično neženstvena doktorica i pita tko ima problema sa vidom. Na njeno(a i moje) opće čuđenje, jedini sam ja imao problema sa vidom...Pitala je još par puta, a onda u nekakvoj nezadovoljnoj nevjerici samo dobacila:"Bit će pilota...", te me uhvatila za ruku, i povukla za sobom(znakovito, doktorica se prezivala Medvidović)...Na testiranju za vid doznao sam da mi se dioptrija popela do -1, ali se nadam da će tu stati...Poslije toga slijedi vađenje krvi i urina, gdje je jedino vrijedno spomenuti zgodnu sestru koja je na epruvete pisala prezimena. Poslije toga slijedi stomatolog(mlada i simpatična bjonda koja je još puna entuzijazma i živi za nove radne pobjede, tj. sistem je još nije isprao), koji mi je dao do znanja da su sve sedmice za remont...Nakon toga smo pristupili psiho testu, koji je bio simpatičan, a poslije toga slijedio je EKG...Tu sam ostao zadnji(tj. nas troje) i skinuli smo majice ispred 4 starije djelatnice(stara koka dobra juha), te sam pustio malo mašti da radi, ali pozorniji pogled na zube one koja mi se činila atraktivnom i splasnulo je ono malo uzbuđenja u tom rutinerskom testiranju...Poslije EKG-a smo čekali, i čekali, a na kraju i dobili marendu. Marenda je bila poprilično zanimljiva, ali na drugu ruku, puno bolja od Launch paketa gdje god da sam ih imao. Dobio sam kvarat kruva, mesni doručak od Sljemena(koje je je zatvorilo prije dvije godine, ali rok trajanja je pet godina tako da nisam imao straha), neki vakumirani sir od Vindije, zbregov mlijeko od 0,2 L i napolitanke Kraš. Jedini problem je što nismo imali pribor, pa smo improvizirali sa poklopcem od mesnog nareska...Trebao bih biti Balzac da vam dobro dočaram atmosferu i interijer bolnice, ali samo ću reći da prevladavaju smeđa boja i one narančaste sjedalice koje bodu u oči. Zidovi nikada nisu prepiturani(premaljani... ), a bilje je smješteno u neke trendy socialističke pitare, a samo bilje ostavlja dojam poput i bolnice, zastarjelo i neodržavano. Ali s druge strane, ona oprema s kojom sam bio u dodiru(EKG, vid i sluh, osim stomatologije) doimala se dosta modernom, a to je u biti i jedino bitno, ali pošto sam ja esteta, morao sam malo i to spomenuti. Bila je dobra scena kad smo usred bolnice stali marendat i sjekli narezak sa poklopcem i rukama kidali sir, a loš dojam pojačavaju primitivni stol i narančaste stolice. To je bio pravi trenutak da u posjet stigne kakva komisija Europske Unije sa pričama o njihovim fancy bolnicama i sexy sestrama...Poslije marende slijedio je test sluha, a poslije sluha, kao nekakav suma summarum, razgovor s liječnikom i napokon odlazak kući. Vjerovali ili ne, to je sve trajalo do 12:15, i došao sam kući poprilično iscrpljen. Sva sreća što mi je Vojna bolnica odmah kraj kuće...
Išao sam prva dva sata u školu i onda otišao kući.

Još nešto, što moram spomenuti, jer je presmiješno-na dnevniku Nove TV, objavljena je i ova senzacionalna novost iz ustiju znamenitog Saše Kopljara: "Dvojica Hrvata oborila rekord u guranju auta!"...odmah sam shvatio da moraju nečim popuniti tih "45 minutni dnevnik najdetaljnijih vijesti", te sam pogledao prilog...Dva tipa gurala su nekog Citroena 81 kilometar(prošli je bio 71 km) i za to su se pripremali godinu dana. Gurala su ga čitava 24 sata. Jedan od te dvojice(premoren) je izjavio za TV:"Evo sad smo još poprilično iscrpljeni i ne mogu ništa previše reći, ali sutra kad se probudim bit će mi tek jasno koliko smo nešto veliko učinili...", ja sam prasnuo u smijeh od tog velikog djela, ali ajde, +2 za trud...

A na kraju, šlag na kraju, Hamdija glumi u nekoj RTLovoj sapunici seksi vrtlara koji je pametan i lijep, te pokušava zavesti svoju gazdaricu(nešto kao onaj Miguel iz strasti koji je sad vrtlar u "Kućanicama")...Gluma je katastrofalna, više njena nego njegova, jer on je ipak amater(ako izuzmemo one Romske porniće u kojima je glumio), a zadnja scena je antologijska...Hamdija se gol baca u bazen i staje blizu ruba, dok pritom njegova gazdarica dolazi prema bazenu. On je zove da mu se pridruži, a ona mu na to odvraća povišenim tonom(još je ljuta zbog jučerašnjeg "incidenta", Hamdija ju je pokušao zavesti, neuspješno), te mu naređuje da smjesta izađe iz bazena(a on je gol), on je naravno isprve odbija, a onda se ona još više naljuti te mu još jednom naredi da izađe, a on onda iskoči i samo vidimo neki izraz na njenom licu, koji je trebao biti kombinacija šoka, divljenja, probuđene strasti, i napaljenosti, ali je ova to tako loše odglumila da mi se povraćalo, te je nakon tog bajnog pogleda zavšila serija.

Evo, poprilično sam se raspisao, a nadam se da vam se svidjelo...

subota, 23.09.2006.

Još jedan ludi petak!

Heh...petak je ponovo bio van svih granica...Počnimo od ranog jutra...6:07, zvoni mi budilica na mobitelu i ustajem iz kreveta kao iz topa(što nije slučaj inače) te odlazim u wc da se pripremim da dolazeći dan. Ustao sam se tako rano zbog toga što smo imali kontrolni iz matematike, a navečer sam bio umoran i iscrpljen te sam otišao spavati(igranje nogometa do besvijesti i onda još odlazak na susret udruge "Isus je put"). Doručkovao sam standardno mlijeko i nekakve pahuljice, a onda kad sam sjeo za stol primjetio sam da sam mrtav umoran i da se totalno čudo osjećam. Bio sam preiscrpljen i neispavan, pa sam jednostavno odustao od matematike i odlaska u školu, te sam se vratio u krevet. Majka me pitala kratko što mi je, ja sam joj rekao što je i nije me puno gnjavila, a i glas je također odražavao cjelokupno stanje moga bića, iscrpljeno i neispavano...Digao sam se oko podne i onda me zvao Čagalj da moram doći na trening za školu, jer sam naime pozvan u nogometnu reprezentaciju MIOC-a, a pošto sam se bolje osjećao, otišao sam. Odigrali smo jednu utakmicu, a onda je počeo i tjelesni, tako da smo ostali dosta dugo, a poslije smo igrali još mi, 4.D, protiv 2.D i naravno, pobijedili. Onda sam otišao do Čaglja doma i tamo je njegova sestra napravila neki rižot i to sam pojeo, pa smo onda gledali neki kviz "Kešolovac" na TV Dalmaciji, koji ima preglupe igre i još glupljeg voditelja i prejadne nagrade, ali svejedno ja sam potrošio kojih trideset, četrdeset kuna telefona...Pazite igru, molim vas, imate dvanaest različitih slova, među njima pet samoglasnika, i vi sad morate pogoditi neku riječ koju su oni izabrali, a riječi ima stotinjak, te su digli poprilično mnogo novca uzimajući u obzir da je cijena poziva 3,66. Od njega sam otišao doma, gdje sam dočekao baku, koja je došla malo u posjet, jer su otac i mater otišli u Viganj. U sedam sam kupio bocu Vranca i pravac Dračevac, naime, D. D. tamo ima neku zemlju sa maslinama i tu je mala kućica sa kominom, i tamo smo napravili veselje! Kućica je mala, ali služi svrsi, komin je još manji, ali je također poslužio...Pekli smo ćevape i bržole, a imali smo i svjež kruh kojega smo besplatno dobili u one velike Svaguše kraj Mercatora. Pili smo i pjevali, a događaj je zabilježen i fotoaparatom, tako da ima slika, a ima i jedan mali filmić. Ja sam ponio i šah, te sam odigrao šest partija i svih šest pobjedio, a poslije mi se nije dalo više, a i glupo je igrat kad si pripit...Od tamo sam otišao oko jedanaest, ja i Bepo, a otišli smo ni u Trogir ni u Makarsku nego u Ollya, jer su tamo bili Graba, Jelena, Tonci i Deni. Ja i Bepo smo bili pijani, a oni baš i nisu, ali ja sam nastavio piti, i to mi je bila velika glupost i još me sada boli glava(pili smo naravno-loše crno vino), tako da je to zadnji put da pretjerujem s lošim vinom. U Ollya sam malo zajebavao Denija sa njegovim pričama o cjenkanju u Grčkoj, a to ga dosta raspizdi, malo sam pjevao, derao se, a ekipi Torcidaša sam prezentirao i svoju pjesmu koju sam smislio za Hajduka, nadam se da im se svidjela(šta ću ih pitati kad se vrate iz Osijeka)...Onda sam otišao doma po digitalca(kojeg sam posudio Deniju) i po gitaru. Lupao sam po jadnici poprilično pijan, a onda sam pozvao Grabu i Mariju kod sebe doma da gledamo Rorya Gallaghera i otvorio sam doma neki rizling i nastavio piti i uništio se...Oni su otišli kući, a ja sam išao spavati i sad sam tu. I to bi bilo to. Pozdrav i do čitanja!

utorak, 19.09.2006.

Poziv za mlade!

Udruge mladih i za mlade grada Splita

i

GRAD SPLIT

Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima






PREDMET: POZIV MEDIJIMA

- tribina, srijeda 20.09. u 18 h u Domu mladih – klub Kocka






Poštovani,



Udruge mladih i za mlade Splita i Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima, u okviru kampanje AKTIVITIS, organiziraju:


TRIBINU – javnu raspravu predloženih mjera

Gradskog programa djelovanja za mlade

u srijedu 15. rujna 2006. godine u 18 sati u Domu mladih – klub Kocka



kojoj će nazočiti:

- koordinatori i članovi svih radnih skupina za izradu Gradskog programa za mlade

- predstavnici udruga mladih i za mlade

- članovi Komisije Gradskog vijeća za suradnju s mladima,

- članovi gradske uprave

- stručnjaci koji se bave problematikom mladih

- članovi splitske grupe TBF - promotori programa AKTIVITIS

- Đordana Barbarić, moderatorica tribine / predstavnica udruga mladih i za mlade,

te ostali izrađivači prijedloga Gradskog programa djelovanja za mlade Grada Splita;

kako bismo što više mladih i građana Splita upoznali sa Gradskim programom djelovanja za mlade i aktivno ih uključili u konačnu fazu njegove izrade koristeći javnu raspravu.

Na temelju predloženih mjera bit će izrađen, po prvi puta, zajednički dokument koji se odnosi na podizanje kvalitete života mladih grada Splita i koji bi trebao biti prihvaćen od strane Gradskog poglavarstva.

Cilj tribine je identificirati najvažnije točke života mladih i njihova društvena djelovanja, ustanoviti stvarno stanje i mogućnosti sustava, te potom predložene mjere Gradskog programa javno raspraviti od strane mladih kao krajnjih korisnika tog programa.


Molimo vas da svojim prisustvom i praćenjem podržite izradu ovog dokumenta i odazovete se našem pozivu.

Unaprijed se zahvaljujemo,




Članovi inicijativne skupine nevladinih organizacija za izradu GPDM i

Komisija Gradskog vijeća za suradnju s mladima

Željana Kalaš

ponedjeljak, 18.09.2006.

Evo javljanje!

Dakle(zašto mi skoro svaki post počinje sa dakle?), spremio sam lijepo sve stare tekstove, te oni čekaju neke bolje dane(ma objavit ću ih ponovo, samo kad nađem malo vremena). Kupio sam sve potrebne knjige i sad još samo trebam početi učiti. Također sam odlučio upisati medicinski fakultet u Zagrebu te bih se trebao već početi pripremati za to, ali nadam se da još nije kasno! U školi ništa novo, još niti jedna ocjena, nikome se više ne uči, nekako sam se zasitio svega toga, ali neka maturiram i onda pravac sjever! Ne da mi se puno pisati o ekskurziji(iako sam već pisao), bilo je dobro. Danas ću pisati o petku navečer kojega sam proveo jako dobro! Prvo me Bepo pozvao na svoj rođendan koji je slavio u nekoj rupetini gore na Sućidru, ali pošto je i vrijeme bilo usrano i ja nisam bio nešto od volje, poput dara s neba zvao me LG da dođem večeras do Fregate, jer će se skupit ekipa sa Hvara pa ćemo se zabavljati i družiti se. Bepu sam rekao da ću svratiti, ali ipak nisam mislio stati predugo. U Fregate sam došao oko 9:15 i tamo su bili samo Graba i Đezma i sjeo sam i uzeo po'ltra, koje sam nakon dva deca lijepo stavio sa strane i bacio se na vino...Da, vino. LG je nositelj stare obiteljske vinarske tradicije, te je kao pravi čovjek donio tri boce vina da počasti svoje prijatelje(dvije bijelog i jedna crnog) te sam prvo uzeo malo crnog. Vino je imalo odličan miris, niti je gorko niti slatko, sve taman, jedino je nekako imalo suh okus. Ne znam koliko vam uvjerljivo zvuči ovo "suh okus", ali tako je kako je, sve u svemu-vino nikada bolje nisam pio. Jednostavno fenomenalno, to bogatstvo arome, taj miris, a klizi ko da vodu piješ. Možda se meni javio taj okus suhoće kad sam ga malko razvodnio(što sam poslije požalio), ali sad se točno i ne sjećam više. Bile su još dvije boce bijeloga, jedna je bila osjetno bolja, i te sam popio dosta, a i crnoga sam dosta. Mislim da neću pretjerati ako kažem da sam popio oko litre vina, a još jednom ću ponoviti, Graba, ono crno je za Oscara! Čim je došla Jelena, odmah me napala da niti ne pomišljam o odustajanju od bloga(kao što joj je vjerojatno rekla Antonela), pa evo, održavam riječ! U jukeboxu je sviralo svašta, Od Deep Purplea, preko Thompsona do Zabranjenog pušenja, te sam iz Fregate otišao malo do Bepa, u taj kultni "Safari"...Taj Safari je jedna velika rupetina, unutra zadimljeno, sve puno pića, a ekipa nije bila nešto prerazvaljena, a i atmosfera je bila loša. To uglavnom pripisujem razglasu koji je bio jačine zvučnika od kompjutera, tj. svi smo trebali prestat disat, da bi uspjeli čuti koja pjesma svira...Tu sam popio još malo vina i zapjevao sa prijateljima iz razreda, i onda izašao vani jer sam se preznojio unutra, a takav znojan odmah sjesti na motor nije baš briljantna ideja, tj. malo sam se aklimatizirao, hahaha...Vani sam malo pričao sa Barbarom, Vučetićkom i Jukićem, a onda uz puno "bakinih" savjeta za vožnju od pijanog Krole("pazi kako voziš", "idi sporo", "mokro je", "spusti ručnu" itd...) zaputio sam se prema Firulama gdje se smjestila ekipa s početka priče. I da, ekipa sa Hvara nije bila potpuna, falili su Mia i Maglica, ali su kao zamjene uskočili Jelena Carević(MIOC) i Đezma...Tamo sam se dovezao uz dosta opreza i poprilično pijan, tako da sam se skoro izrigao okusivši neku pivu, ali hvala Bogu, isam si priuštio sramoćenje pred nekih dvjestotinjak ljudi(ako ne i više) koliko ih se tamo zna okupiti petkom i subotom navečer. Tamo sam ponovo zapjevao sa Denijem i zbog osobne sigurnosti i umora od napornog školskog tjedna otišao sam kući oko jedan i nešto, i usput se prosuo po podu uz minimalne posljedice, na sreću(šporkane gaće). Za divno čudo nisam uprljao svoju Lacoste majicu, te se nadam da ću slijedeći put biti toliko pribran(tj. da želja za pićem neće biti toliko velika) da obućem neku prigodniju majicu za ić pit(zvučim ko ljuti kroner, ali to je ovako malo da se dobije neka šaljiva crta(ovo je za one koji me ne poznaju kao umjerenog u jelu i piću)).

Eto, to bi bio nekakav sažetak te večeri koja je jedina vrijedna spomena nakon ekskurzije!!

I da, za one koje imaju neku bržu vezu(ADSL), mogu me vidjeti kako predobro sviram gitaru na slijedećim linkovima:

Klip broj jedan

Klip broj dva

Klip broj tri

Uživajte!

utorak, 12.09.2006.

Ekskurzija 2...

Dakle, nakon što smo sjeli u jedan fini kafić odmah u centru, prvo mi je konobar prišao i pitao koliko nas ima(Ja, Matić, Barbara, Vuka, Ana, Vana, Jelena i Marija) i spojio nam je par stolova pa smo na koncu i sjeli :D Onda su se ženske malo slikavale s njima i malo ga šarmirale, a poslije desetak minuta dobili smo i cjenik, koji je bio dosta skup, ali to nas nije omelo u ostvarenju cilja-biti cool. Ja sam uzeo Mai-Tai, Ana Mojito, Marija, Matić i Vana Pinu coladu, Vučetićka Sex on the beach, ne sjećam se šta je Jele uzela...Taj Mai-Tai je neka alkoholna bomba, tako da me poprilično roknulo nakon što sam ga popio, a cure su se također proveselile, te smo sjedili tamo i kidali se jedni drugima...Na kraju, kad smo zamolili konobara da nam donese račun, on je donio neki krivi račun, na kojem je bio iznos od 41€ i onda sam ja izvadio 50€ i odmah smo sjeli u taksi, da ne bi ovi krenuli za nama kad shvate da su se zajebali...haha...Taksi nas je koštao 12€/4=3€ po osobi, što je ok cifra s obzirom da pješke treba pola sata do tamo...U hotelu je već dosta ekipe bilo pijano, a najviše se isticao 4F koji je u sobi simboličnog broja "007" održavao koljektivnu razvaljotku za sve svoje članove, a ja sam bio jedini ne-efovac koji je tamo ušao. Iskreno, bilo mi je grezo gledat sve te pijane, ali i one "pijane", pa sam pričao malo s Jukićem, popio koji viski i otišao u sobu. Išli smo leć i ujuto nas je čekao neki doručak na kojem nisi mogao uzeti više od jednog kroasana, a da ne govorim kako nije bilo masla za namazati na kruh, ali na svu sreću, moglo se uzeti više mlijeka i mliječnih pahuljica, tako da sam se time natovio i bio spreman za put do Španije...

Još bi spomenuo kako smo prije dolaska u Cannes posjetili nekakvu tvornicu parfema u nekom gradiću koji proizvodi 60% svjetskih parfema, i kako je tamo bilo preglupo, tili su nam izmusti šta više love svojim pričama o poznatim dizajnerima koji u njih uzimaju blabla i uglavnom, ovdje možete kupiti Hugo Boss ali samo što ne piše Hugo Boss i takva sranja, ja im nisam ostavio niti eura...

Na putu iz Cannesa u LLoret svratili smo u Figueras i tamo posjetili muzej Salvadora Dalija, i mogu reći da je tamo skroz fino, ali ponovo me razočaralo to što je vodič bio nestručan, tj. nije znao više od onoga što je pročitao na svom papiru, tako da smo de facto sami lunjali bezveze po tom muzeju, bez da mi netko govori to vam je to, to i to, nastalo je tada i tada zbog toga, ali to nije bilo samo u muzeju, nego i svugdje. Možda bi takav vodič više odgovarao industrijskoj ili prometnoj školi, ali za jednu gimnaziju mislim da se ipak traži jedno veće znanje...

Navečer u LLoretu smjestili smo se u Guitar Art Rosa hotel koji je malo adaptiran za nas Hrvate, tj. u svaku dvokrevetnu sobu dodana su još dva kreveta, tako da su postale četverosobne. Hotel je sve u svemu bio u redu, dobivali smo nove ručnike, voda je bila topla, a uvijek se moglo naći i nešto normalno za pojesti.

petak, 08.09.2006.

Ekskurzija...

Evo mene nazad ljudi. Prvo ću reći da mi cijela obitelj zna za blog, ali iskreno, ne zabrinjavam se time previše...

Bio sam na ekskurziji u Španjolskoj, točnije LLoret de Mar, tvorevina turističke industrije te zemlje, u kojem je brdo hotela i disko klubova i još više mladih, uglavnom iz Italije i Hrvatske koji su tu došli zbog ludih noćnih provoda, koji to uistinu jesu i zbog ničega više. Zašto? Sve je šporko, prepuno onih jeftinih đinđa trgovina sa umiljatim znam-svakoga-jezika-ponešto prodavačima iz Indije, Albanije ili tko zna odakle, plaža je napravljena od pijeska koji je dopremljen iz Afrike, priča se da ima meduza, ali ja na sreću nisam susreo niti jednu. Hrana je skupa i loša, uglavnom su to Burger King ili McDonalds tipovi "restorana". Tu smo proveli pet noći od kojih sam jednu prespavao, zbog malog predaha, a ostale četiri proveo uglavnom na sredini podija u disko klubu Tropics, koji mi je bio odličan. Prvu večer nakon što smo došli, dobili smo besplatne ulaznice za disko Hollywood i svi smo išli tamo, jer nismo odmah skužili da je u svaki disko besplatan upad, njima je ipak glavno da daš 4€ za tekilu ili šta ja znam već...U Hollywooda me razočarala predomaća ekipa i poluprazan disko, te sam tu proveo kojih desetak minuta te prve večeri i onda smo otišli u Tropicsa. Tropics ima 3 kluba u jednom, najveći je sa house, techno i partija đir glazbom, onda imaju još neka dva sa nekim r'n'b, hip-hop shemama, ne bih znao previše reći, jer tamo i nisam previše vremena proveo. Bio je i pjena party na kojem je svašta bilo, ali o tome stvarno ne bih ovdje pisao. Prvu večer smo proveli vožnjom u autobusu, dok smo drugu večer bili u Cannesu, prekrasnom gradiću na azurnoj obali, u kojem smo se poprilično dobro proveli. Smještaj je bio u nekom apart hotelu sa šest kreveta(u našem slučaju) i sobe su bile raj naspram onima u LLoretu. Hotel je smješten u nekoj pripizdini, ali se nas desetak odlučilo pješaka do centra Cannesa, u kojem su skupe sve jahte i auti, te glamurozni coctail barovi i prelijepe Francuskinje...Trebalo nam je oko 25 minuta pješke do centra, koji je jako živ i dobar je moving, samo treba imati 10 € za koktel, ali na koncu nama je bilo super. Prvo smo malo gledali jahte, auta, onda smo otišli do velike dvorane u kojoj se održava filmski festival, ispred koje su otisci ruku slavnih osoba, a poslije smo otišli na koktelčić...

To be continued...

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?