18.09.2004., subota

Cvjetna zabluda Kao i svake subote, grad je ispunjen cvijećem. Auti koji idu na svadbe, ljudi koji idu kod onog iscjelitelja pa nose bukete sa sobom, romantičari daruju cvijetak svojim ljubavima... Iskreno, ne znam porijeklo darivanja cvijeća, ali ide mi beskrajno na živce. Zašto? U svakoj mojoj vezi došao je trenutak kad bih dobila cvijeće od svog dragog. Uz prigodnu rečenicu tipa "Nadam se da će ovaj cvijet biti dostojan tvoje ljubavi i ljepote" ili "Ljepota ovog cvijeta predstavlja simbol naše ljubavi" našla bih se u vrlo nezgodnoj situaciji. Naime, kužim ja da svi oni žele napraviti nešto lijepo i cijenim ja to, ali...kako mi može dati stručak cvijeća koji je i prije no što je došao u moje ruke osuđen na smrt? Ne vjerujem u mrtvo cvijeće! Kako mrtvo? možda se pitate. Vrlo jednostavno. Većina cvijeća koje se prodaje je već ubrano i pitanje je dana kada će se sasušiti i uvenuti. Možda sam blesava, ali takav simbol ljubavi, ljepote i romantike je smiješan. Zar će se naša ljubav sasušiti i uvenuti poput tog simbola ili postoji simbolika unutar simbolike koju ja jednostavno ne razumijem. Po meni, ljubav je nešto što se mora njegovati i čuvati, a ne nešto što će u jednom trenu zasjati u svoj svojoj punoj ljepoti, a onda je osuđeno na propast i jedan tračak u uspomenama prošle strasti i afekcije. A upravo se to i dogodilo sa svim tim mojim ljubavima (ne zbog cvijeća, ali simbolika ostaje:). Kad se već rodi želja za simboliziranjem nekog odnosa onda bih rado da je to u obliku lončanice o kojoj se mogu brinuti. Ništa mi ne znači ogroman buket nekog cvijeća zbog kojeg je potrošeno puno para, ali jedna mala lončanica od par kuna koja će me svaki dan podsjećati na nešto posebno u mom životu znači mi apsolutno sve.

- 12:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #