16.09.2004., četvrtak

Umalo tragedija Danas je bio jedan od najgorih i najstresnijih dana mog života s potencijalom prelaska u tragediju. Probudila me loša atmosfera u kući. Onaj neopisivi osjećaj kad jednostavno znaš da nešto ne štima. Digla sam se iz kreveta i našla svoju ljubimicu kako leži na podu. Tužno crno oko puno boli gledalo me i molilo za pomoć. Rep koji inače podivlja svaki put kad se pojavim smireno je ležao na podu. Noge su mi se odsjekle u sekundi. Pogledam staru, jedva suzdržava suze. Što joj je? pitam. Nije dobro, kaže ona i brizne u plač. Zovi veterinara isti čas, u očaju vičem. Samo da se smirim, ona će na to. Uzima mobitel i zove veterinara koji se taman kupa u hotelskom bazenu na drugom kraju svijeta. Izmjenjujemo informacije o simptomima i mogućoj dijagnozi. Ima kroničnu upalu maternice. On zove ordinaciju i najavljuje naš dolazak. Navlačimo stvari na sebe i želimo krenuti. Prenijet ću je do auta, govorim. Pusti neka proba sama, mama će na to. Zadnjim atomima snage ona se diže i kreće. Zadnje noge su pune sukrvice. Grizem usta da spriječim suze. Ne smijem plakati, još je živa. Još uvijek ima nade. Jedva dolazimo do auta. Pomažem joj da uđe. Čitavim putem šutimo i u sebi proklinjemo gužvu u gradu. Ajmo ljudi, malo brže. Ruka mi nesvjesno traži ljupku glavu moje prijateljice. Fakat ju volim! Već 10 godina smo zajedno, uvijek osjeća kad je nekome od nas teško, uvijek je tu za nas. A nas koči usrani promet do klinike spasa! Napokon, stigli smo. Ona zna gdje smo ju doveli. Ona želi da joj se pomogne. Pokušava sama skočiti iz auta, ali pada na glavu. Suze su krenule, ne mogu ih zaustaviti. Ulazimo unutra polako. Nesigurno se osvrće da vidi gdje je mama. Tu smo srećo, nisi sama, šapućem joj na uho. Zvao vas je naš veterinar da dolazimo, molim vas pomozite joj! Vaše ime, imate li karton, jeste li već bili kod nas... ne znam ženo! trebam pomoć! Stara se sjeti i kaže sve informacije. Dolazi troje ljudi i vode nas u sobu. Jedan pripravnik i ja podižemo moju sreću na stol. Ona se trese i gleda me u strahu. Grlim ju i govorim da će sve biti u redu. Dijagnoza je potvrđena. Upala je prešla u sepsu i ona hitno mora na stol, ako već nije prekasno. Ultrazvuk je pokazao da ima nade. Briju joj trbuh, peru ju, daju joj infuziju i antibiotik. Slijedila su dva sata njezinog mirnog ležanja i našeg prosipanja suza i ljubavi prema njoj. Čitavo vrijeme joj govorim. Kažu da to pomaže, a i ja imam osjećaj da radim nešto što bi njoj najviše značilo. Masiram joj glavu, to najviše voli. Ljubim ju i molim da bude jaka. Prošli smo puno toga zajedno, možemo i ovo. Zašto čekaju toliko? Neka se smiri, pusti da antibiotik počne djelovati. Dolazi doktorica. Vrijeme je. Još jednom će ju oprati. Idemo s njom. Ljubimo ju i govorimo joj. Moramo izaći. Dobila sam pusu prije nego što sam otišla. Opet sam počela plakati, a ne volim to. Želim biti jaka za nju. Ostavljamo broj telefona da nas nazovu nakon operacije. Odlazimo kući u grobnoj tišini. I dalje je gužva u gradu. Idemo raditi! Idemo si zaokupiti misli nečim drugim. Čekanje ubija! Pokušavamo, ali rezultata nema. Bezvoljno pijemo kavu. Moje misli su i dalje s njom. Budi jaka, bori se, nisam spremna na tvoj odlazak... tko zna, možda osjeća što mislim. Zvoni telefon! Zovu iz klinike. Srce mi silazi u pete. Kako je prošlo??? Je li živa???? Sto pitanja mi je u glavi, a glas neće iz usta. Sve je prošlo baš kako smo se i nadali. Izvadili smo joj maternicu, pronašli smo još jedan tumor koji smo isto izvadili, skinuli smo joj bradavicu i sad se oporavlja. Već se budi. Malo je mamurna, ali to je uobičajeno nakon operacije. Kada mogu k njoj? Kada može kući? Pustite ju da se malo odmori i oporavi, čujemo se iza 7. Ako joj se spusti temperatura, a očekujemo da hoće, već večeras može kući. Sreća moja, znala sam da je ona borac! Stara priča s nekim na telefon, oči joj se šire. Što je bilo? pita me i preklapa slušalicu rukom. Sve je u redu, vraća se kući, kažem. Koncentracija popušta. I meni i staroj. Tresemo se. Ona se vraća kući! Zajedno ćemo se oporavljati. Zajedno! To je najbitnije. Još dva sata i krećem k njoj. Nadam se da ćemo se danas zajedno vratiti kući. Ona me čeka, osjećam to. Ona se bori zbog mene, zbog svih nas. Ona je moja ljubav.

- 17:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #