09.09.2004., četvrtak

Vrijeme je za još jedan izljev mojih misli Nekak gledam i ne vjerujem kako svi, pa i ja, traže u ljudima nešto spektakularno što bi ih privuklo da se zbliže sa drugim osobama. Jer ipak smo mi, svaki ponaosob, jako spektakularni. Svi mi imamo o sebi jako dobro mišljenje i mislimo da smo jebeno posebni u svom postojanju. Možda jesmo, a možda i nismo, ali to nitko sa sigurnošću ne može reći. Kažu da je ljepota u očima promatrača, ali kad pogledaš ipak mi najviše gledamo sami sebe i nekako smo najkritičniji prema sebi samima. S druge strane, jako smo si super jer htjeli-ne htjeli prisiljeni smo živjeti sa samima sobom čitav životni vijek. Upravo pričah sa susjedom i mislim si kako je to jedna sasvim normalna osoba, pomalo ukočena u prisustvu drugih ljudi, ali vlada nevjerojatnim znanjem o svačemu, ali nema potrebu to nabijati na nos drugima kao što to mnogi ljudi imaju običaj raditi. Do nedavno bijah mišljenja da je socijalni parazit koji nikako da nađe svoje mjesto pod suncem. Ali možda ipak bijah u krivu. Uostalom, tko sam ja da sudim o drugim ljudima? Ja se isto tako gušim u nekakvim svojim kompleksima, a s druge strane mislim da bi svijet bio bolji da više ljudi razmišlja poput mene. Zašto čovjek mora bit toliko svjestan sebe i svoje okoline kad bi mu život bio puno jednostavniji da živi poput delfina zaigranog u moru i sretnog u svom jatu? Jeste li gledali utakmicu poput Šveda? Nevjerojatan gol iz snova pao je na njihovom terenu i uzrokovao ono što će biti prozvano danom žalosti za sirote plavuše (i muške i ženske). Nego, utakmica ne bi bila toliko zanimljiva da se igrači nisu u par navrata skoro potukli na mrtvo ime. Onaj švedski bradonja stvarno traži probleme i ne sluti koliko ima sreće što je provocirao na terenu, a ne izvan njega. Iako ne pratim nogomet i ne znam puno o njemu, utakmica je bila odlična!!! Bravo Cico!

- 00:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #