08.09.2004., srijeda

Prava ljubav - istina ili mit? Kroz život upustih se u ljubavnu interakciju s nekoliko pojedinaca. Kako sam zaljubljive prirode početni zanos nije izostao niti jedan put. Bilo bi stvarno čudno da je, zar ne? Naivno, svaki puta bijah mišljenja da je ta osoba ona prava i da zajedno možemo osvojiti svijet. Predvidivo, novonastali raj je redovito s velikim treskom padao na zemlju i pokazao mi svoje pravo lice. Ljubav? To što smo imali bilo je daleko od toga. To je prije bila dobra zabava, sličan smisao za humor, sklonost avanturizmu ove ili one vrste..., ali ljubav??? Međusobnom poštovanju, razumijevanju, kompromisu... nije bilo baš previše traga. Mi smo se tolerirali dok nam nije dosadilo. Oni mudriji bi rekli da je to sve proces kroz koji svi moramo proći kako bismo mogli prepoznati pravu ljubav kad zakuca na naša vrata. Zar prava ljubav još uvijek postoji izvan bajki koje redovito završavaju sa : "I živjeli su sretno..."? Svaka ljubav je različita, svakoga volimo na način na koji nismo voljeli prije i to je ono što ju čini posebnom i vrijednom truda. Barem teoretski. U praksi, kako to obično biva, stvari su bitno drugačije. Sretnemo osobu, kemija proradi i upustimo se u nekakav odnos iako ne znamo baš previše o svom novonastalom partneru. Početak je ispunjen romansom dostojnom najljigavijih ljubića koju nitko ne razumije osim samih aktera, a u nastavku sljeduje pičkaranje kojim ne bismo udostojili ni one koje ne volimo. Mnogi odlučno krenu održavati svoju ljubav zavaravajući se da prolaze kroz lošu "fazu" i da njihova ljubav ne umire. Ali čemu sve to? Svi smo mi ljudi i svi mi griješimo, često nehotice povrijedimo one do kojih nam je najviše stalo, a zašto? Da udovoljimo svom egoizmu i budemo u pravu pod svaku cijenu? To je bullshit! Zašto se toliko povodimo toj nekoj kemiji koja je ionako predodređena da se ugasi u ovom ili onom trenutku? Ono što ostaje nakon toga je ljubav ili mržnja i, naravno, strast koja može biti pozitivna ili negativna. Da se razumijemo, ja stvarno vjerujem u ljubav i kemiju, i ja želim da frcaju iskre, ali ne želim da to bude lažno. Masa ljudi tvrdi da žele pravu ljubav i da im je dosta lažnih emocija i obećanja, ali kad se stvari počnu događati onda i oni sami počnu srati sebi u usta. Neću to! Postoje li još uvijek ljudi koji iskreno mogu voljeti, a ne pretenciozno pričati o nečemu za što su nesposobni i o čemu nemaju pojma?

- 15:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #