subota, 31.07.2021.

Za Andriana - kakva sam

Ovo je za @Andriana. Često napišem da sam na blogu ista osoba kakva sam i u stvarnom životu. I zato ću odabrati crticu iz života koja mi
baš ne ide u prilog. Imali smo nas troje djece oca koji nam je u životu nastojao sve pružiti. I pomagao kako je znao i mogao. Kad je postao stariji, a mi odrasle osobe, uvijek mi je smetalo kako prema bratu nije znao pokazati ljubav. Uvijek mu je prigovarao i nikad nije bilo dobro ništa što je moj braco učinio. Brat je mlad umro od tumora na mozgu. Pa sam ja došla na red da mi stalno za nešto prigovara. I onda sam nakon još jednog njegovog ispada jednostavno ustala sa stolice i rekla mu : "Od ovog trenutka ti više nisi moj otac i ja ti nisam kći. Dolazit ću ovdje jer mi je tu mama. Neću ti se obratiti ni jednom jedinom rječju ni pogledom i isto očekujem od tebe." Čvrsto sam zagrlila majku, izljubila je, okrenula se na peti i otišla.

I dolazila marival u svoj dom skoro dvije godine da oca nisam ni pogledala ni obratila mu se, a često sam bila tu jer sam bila potrebna majci. Ni na ulici mu se nisam obraćala, jer mi nikad nije bilo važno što će ljudi misliti ili govoriti. Poslije gotovo dvije godine tata mi se počeo obraćati, postavljati pitanja... Kako srce nije kamen, a u nijednom trenutku nisam ga prestala voljeti svakim dijelićem svog bića, započela je komunikacija. Imali smo poslije puno predivnih godina koje bi bila propustila, da nisam bila u stanju reći mu i pokazati i dokazati ne nužno da je budala - već da se ponaša kao budala.

A stvarni je život prepun i dobrih ljudi i pravih budala i onih koji se ponašaju kao budale. Pa vjerojatno i na blogu ima svakakvih. I dok ti nisi napisao i povezao Luki i Teatralnog, ja ih nikad ne bi povezala, kao što ne bi baš povezala mene i Anabonni, iako ima puno toga u čemu je razumijem, ali i puno toga u čemu je ne razumijem. Valjda zato jer sam ja dosta čudna biljka, ali nikako takva kakvom me ti doživljavaš. O tebi nemam dobro mišljenje, ne zato što si me napao iz čista mira već poslije mog drugog objavljenog posta, već mi jednostavno moje šesto čulo kaže da nisi pozitivna osoba. Za raspravu sam i dalje uvijek otvorena. I zato su za tebe i sve ostale kod mene komentari uvijek otvoreni.

Eto.Kratko. A mogla bi o tome roman napisati. Za neke možda luda, ali uvijek svoja. Krepat , ma ne molat:)))

- 22:36 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 30.07.2021.

Blogo Rat i Mir

Kad je brže došla ta 2035-a. Na blogu živo. Stari postali metuzalemi, ali se ne daju. Marival nakon 16 godina bloganja postala top blogerica i još kopa, Dobro kažu da je za neke samo motika. Blogo ratova, Bogu hvala, još uvijek ima. U pauzama se kuha. Toliko je tog kuhanja bilo da su najvještiji ( Velika Ve i Kupus ) podijelili prvo mjesto u Tri, dva, jedan – kuhaj. Nisu tu imali nikakve šanse za pobjedu ni Dražen ni Čarapa, koji su isto kuhali. Ništa nije pomoglo šta je Anči uporno tvrdila da kupusu sve zagori što se lipo vidi na slikama. Kod Velike Ve sve je savršeno i kad zagori, jer ona to slika, nekad bolje od Nise i Diabla zajedno. Diablo još pjeva, samo ko fol teško pamti riječi, pa mu je kumpanjo Domeniko uvijek u blizini sa napisanim tekstom ( velikim štampanim slovima ). Morska je još u Vali, jer se pomladak zaljubio u Valu. Kako korona ne posustaje, nastava je još uvijek „on line“ i nema prepreka da mali uživa u Vali. Eno već planira i bazen za svoju Morsku izgradit uz vrtal. Nije više ni tih 10 koraka do mora tako blizu! Kad smo već kod korone, na Markovu trgu je održan prosvjed protiv maski i cijepljenja. Dvoje. Teatralni sa transparentom „ Da mi je vidjet toga ko će mene cijepit“, a Cetinski mu je pjevo. U jednom mu je trenutku transparent ispo iz ruke. Zaboravio da sad cijepe sa onim strelicama ko kad uspavljuju lave i tigre. Teorija zavjere gotovo ne postoje na blogu. Sve je to u korijenu sjekla Athropa, a sad je tu i najmlađa blogerica Malecka ( sječe bolje i od mame ), koja više i nije tako mala. Prelijepa mala znanstvenica – na mamu. Elyca se još drži onog trinajstog komentara. I dalje ne voli more ko ni Kupus. Klocky svako toliko doleti do bloga i žutog kauča sa Velikom Ve, kad nije prisutna na izložbama svojih slika po cijelom svijetu. Na izložbama uvijek bureka u izobilju. Napokon je i na blogu došlo vrijeme da žene preuzmu uzde. Blogy misli da je glavni, ali ove dvije sa žutog kauča vuku sve konce. NF je još uvijek na blogu i još uvijek misli da su samo budaletine na naslovnici. Nije pomoglo ni to što je u jednom trenutku post sa kobasicom i dva jaja bio i na naslovnici i blog dana i blog tjedna. Pjesnici i dalje ne razumiju ove šta nisu pjesnici, niti ovi drugi razumiju pjesnike. Agava je tu ko tampon zona i vješto balansira. Freš ima isključivo pravo da odredi kome se na blogu može reći da je budala i idiot, pa je Andriano skroz puko, iako je i bez toga bio….Tu ni Jelen ne može pomoći. Sarah iz trećeg be vozi bolje i od Šumahera i Laude zajedno. Teuta se vratila na blog da Sjena ima s kim ogovarati i da grupa T ( Teatralni ) N ( Nahtfr ) T ( Teuta ) ne bude krnja. Onaj Vlad krvi gladan koji ih je tako nazvo – više nije na blogu. U zvjezdama piše je još najljepša blogerica, iako je fotošop zabranjen ne samo u Norveškoj, nego diljem svijeta. Meni ne bi pomogo ni fotošop. Godine kopanja ostavile traga….

Ima toga još, samo nemam vremena. Nek nam žive Rat i Mir….Pogotovo na anketama koje su napokon prihvatile sve struje na bloghaeru i čak se i serija po njima snima....

Grlim i ljubim.....

- 07:39 -

Komentari (45) - Isprintaj - #

srijeda, 21.07.2021.

Markov trg 2.put

Mnogima nije poznato, ali bila sam baš buntovnik. Ne iz fotelje. Onda nije bilo te nesretne korone, pa se prosvjede moglo organizirati, ali pravila su bila jasna. U firmi je bio otvoren stečaj, plaće nije bilo mjesecima. iako su nas po zakonu pripadale tri minimalne plaće iz državnog proračuna. U ono sam vrijeme još vjerovala da možemo dobiti stečajnog upravitelja koji će spasiti radna mjesta, jer je alatna industrija nešto što je u svakoj zemlji dobrodošlo. I te 2001. kao i danas dobiti dobrog stečajnog bilo je isto kao i naći iglu u plastu sijena. Kao predsjednica radničkog vijeća donijela sam odluku da povedem radnike na Markov trg. Tražiti razumijevanje Vlade da nam se isplate 3 minimalne plaće koje su nas po zakonu pripadale i razgovarati o stečaju sa preustrojem.

Naći autobus bio je najmanji problem, ali autobus je trebalo i platiti. Logično mi je bilo da ga plati sindikat kojem smo pripadali i kojem smo svaki mjesec godinama uplaćivali 50% iznosa članarina u poduzeću. Pa sam dobila odgovor da novca nema. Bilo je za njihove plaće, bilo je i za isplaćivanje dnevnica bez da su bili na službenom putu, za telefon, gorivo - za autobus novca nije bilo. Naš novac od sindikalnih članarina gotovo smo sav podijelili radnicima koji su bili najpotrebitiji, a malo ih je bilo kojima nije trebala pomoć. Autobus mi je u konačnici platio Grad. Na policiju sam morala dostaviti podatke o svim putnicima prosvjednicima, sa adresom i omda JMBG, isto za šofera, registraciju autobusa. Rekla sam svojima u autobusu da će sve biti dobro i da ćemo sigurno biti primljeni u Vladi ako nas na izlazu sa auto puta dočeka policija. Vidjela sam da zaustavljaju autobus ispred nas, ali kako Marival tamo nije bilo, zaustavili su i nas. Tražili su mene, pozvali me van i obavijestili me da će nas oni sprovesti do Markova trga. Rekla sam im da nas voze pravo tamo i da nas ne vrte po Zagrebu bez potrebe:) . I tako smo stigli do trga sa policijskim vozilima ispred i iza autobusa i policajcima na motorima sa strane. Uz rotirke i zavijanje sirena. Po dolasku šoferu je naređeno da se ne miče sa trga. Još mi zvone njegove rijeći u ušima: "Ja ne kapin ca je to. Kad son peljo turišti, son hi mora va vele preše raskrcat s kurjeri i poć ća, a sada se ne smen ganut." Čekali smo poziv iz Vlade. Nakon nekih sat vremena, čelnik sindikata obavijestio me da će sazvati novinare kako bi im rekao kako ovoj Vladi nije stalo do radnika i da ćemo otići. Nakon što sam mu objasnila da sam ja ovdje dovela njega, a ne on mene i da odluku o odlasku može donijeti samo za sebe, a ne i mene i moje radnike - moja moguće uspješno/ neuspješna karijera - bila je okončana. Bunila sam se stalno i protiv sindikalnih čelnika i o većini njih - sve najgore.

Znala sam da ćemo biti primljeni u Vladi jer sam sedam dana prije skočila do Pazina i zgrade županije da im postavim pitanje hoće li nešto učiniti i za svoje građane, a ne samo za sebe. Pišući ga crnim sprejem po cesti, iako za osobu od 44 godine nije baš primjereno sprejati po cesti, pogotovo ako si smotan kao ja. Znala sam da potpredsjednik Vlade Linić pomno prati sve događaje i da mi je to suprostavljanje Jakovčiću gotovo sigurna ulaznica za razgovore u Vladi. Nino više sa mnom nije pričao, ali mi nije bilo ni važno. Nakon što se jedno deset minuta Linić derao na nas par koji smo bili na razgovorima u Vladi, malo se primirio i razgovarao gotovo samo sa mnom. Prije smo komunicirali samo dopisima, ali mi je dao do znanja da znam baratati argumentima.

Na povratku iz Zagreba, predložila sam mojima da se zaustavimo u Begovom razdolju. Nisu prihvatili. Znali su da me doma čeka brat u završnoj fazi tumora na mozgu. Tri minimalca smo dobili. Plaće i otpremninu po Zakonu o radu nismo, iako je država bila većinski vlasnik. Nismo bili te "sreće" da nam se dostojanstvo plaća novcem. Dobili smo kreaturu od stečajnog upravitelja koji me, istini za volju, na prvom sastanku imenovao glavnom suradnicom. Nakon svega 15 minuta dobila sam otkaz jer sam mu zaprijetila da ću ga tužiti zbog namjere da sprovede nezakoniti otkazni rok. Stečaj je trajao godinama. Stečajna masa se trošila za plaće stečajnog upravitelja i Odbora vjerovnika. I u tom sam odboru bila, ali sam dala ostavku i ostala bez naknade koju sam mogla primati godinama. I Zavodu za zapošljavanje sam dala otkaz poslije svega dva mjeseca jer mi je bilo ispod časti da zdrava i relativno mlada primam naknadu za nezaposlene. I postala cvjetna Marival. Zmajica u meni se ponekad probudi:)

Eto...

- 05:24 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 09.07.2021.

Doživjeti stotu...objavu

I eto došla ja od kraja studenog 2019. do sada do stote objave, pa da malo rezimiram:)) Bilo me u raznim inačicama od marival. Sad sam samo marival od motike na cromu i zločesta zmajica na Firefoxu i sada to funkcionira. I bilo je tu svašta, jer sam i u realnom životu često bila prisiljena raditi neke cirkuse, često biti bahata ( za razliku od mnogih za mene je bahatost sa pokrićem pozitivna osobina ). Kao predstavnik radnika i sindikalist često sam bila prisiljena svađati se: sa radnicima, sindikalnim vođama, premijerima, ministrima, saborskim zastupnicima….Pa se nekad „malo svađam“ i na blogu. Iako mnogi misle da bi blog trebao biti osmo čudo svijeta gdje će se samo poljupci i zagrljaji dijeliti:))

Imam svoje baš omiljene top blogere: kupus, Freš, Sarah iz trećeg be, Nisu – magneto, morsku, Viatrixa, Veliku Ve, Diabla, Kockavicu, Athropu….I rado čitam Zanimljivosti/Putovanja, Mecu , Literullu, modrinu, Konobaricu, pa redovno čitam smehotvorine, agavu, AnnaBonni, Luki, Čarapu i mnoge druge. Otvorim i pročitam svaki foto blog. Neke tek otkrivam ( Domenika npr.) jer baš nemam vremena ( osim zimi )…Sreća da malo komentiram, pa broj „neprijatelja“ nije ni približno onoliki koliki bi mogao biti:))

Imam i neomiljene. Na vrhu je @NF, a nisu daleko ni sjena, teuta, teatralni, andriano….pa ponekad zaobilazim i obožavatelje lika i djela gore navedenih. Dobro, andriana baš ne obožavaju, : )) Nekoga „uvrijedim“ namjerno, nekoga i nenamjerno… I zlopamtilo sam… Pa tako mi baš ne legne kad se neko divi pjesmi od sjene u kojoj me opisuje kao „ženu sa cvijećem koja ubija“ pa onda se divi i meni.

Na blogu svakako nije poželjno reći što misliš jer ćeš biti homofob, neempatičan i štajaznam šta sve ne. Eto ja znam da jesam empatična, ali ako napišem da bi kuće po Istri letjele zrakom poslije svake jače bure da su napravljene od naslaganih cigli povezanih sa nešto melte, više nisi empatičan, nego si nesimpatičan. Ljudima je teško izgubiti dom jer i drvena baraka može biti dom, ali postoje standardi da bi se nešto kućom moglo zvati. Ili ako za ove kod nas iz Bosne kažem da se vrate doma ako im kod nas nije dobro. Jer mnoge znam koji su u ranim tridesetim otišli u invalidsku mirovinu ( koja je dvostruko veća od moje ) jer nisu mogli dići pet kila, ali uredno i u šezdesetima kradu i prodaju drva iz tuđih privatnih šuma i dižu one trupce bolje od Popaja i Supermena zajedno… To što su većinom iz Bosne ipak nije moja krivica. Baš me zanima bi li i po Bosni tako krali i prodavali drva. Inače imam susjedu iz Bosne i u preko 35 godina si nismo ni jedan ružni pogled uputile, a uvijek možemo računati jedni na druge. Ili ako npr kažem da ne podržavam paradiranje duginih boja. Neka žive svoj život i steknu uvažavanje i razumijevanje okoline bez puno paradiranja. Jer sigurna sam da bi svoju djecu podržala u potpunosti da je to njihov izbor, kao što sam sigurna da zbog toga ne bi plesala na kiši od sreće.

I dalje mislim da osobe poput @ NF ne bi smjele neovlašteno hvatati i slikati gole ljude po plažama i jahtama. Neki od zadnjih bisera su na primjer i „Imam nastavu on line pa usput pišem blog“ Ili nešto u stilu „ Moji maturalci su na izletu imali noćno golo kupanje, ali slike neće staviti jer blogeri to ne zaslužuju“. Ne zato što to ne smije, nego zato jer nismo zaslužili. I dalje mislim da takve osobe ne bi smjele imati posla u našem obrazovnom sustavu.

A htjela sam u stvari samo reći da je meni blog.hr super mjesto za se malo zabaviti, malo ratovati…jer mi je normalno da su i negativci bogatstvo ovog mjesta ( da se razumijemo: i ja sam za @NF i kompani negativka i ne samo to:))). Da nema negativaca zbog koga bi Brus Vilis onoliko puta umirao muški. I doista se nadam da moji postovi neće završavati na naslovnicama, jer onda ipak ima više komentara na koje volim dati odgovor, a nemam baš puno vremena.

Eto….