subota, 31.07.2021.

Za Andriana - kakva sam

Ovo je za @Andriana. Često napišem da sam na blogu ista osoba kakva sam i u stvarnom životu. I zato ću odabrati crticu iz života koja mi
baš ne ide u prilog. Imali smo nas troje djece oca koji nam je u životu nastojao sve pružiti. I pomagao kako je znao i mogao. Kad je postao stariji, a mi odrasle osobe, uvijek mi je smetalo kako prema bratu nije znao pokazati ljubav. Uvijek mu je prigovarao i nikad nije bilo dobro ništa što je moj braco učinio. Brat je mlad umro od tumora na mozgu. Pa sam ja došla na red da mi stalno za nešto prigovara. I onda sam nakon još jednog njegovog ispada jednostavno ustala sa stolice i rekla mu : "Od ovog trenutka ti više nisi moj otac i ja ti nisam kći. Dolazit ću ovdje jer mi je tu mama. Neću ti se obratiti ni jednom jedinom rječju ni pogledom i isto očekujem od tebe." Čvrsto sam zagrlila majku, izljubila je, okrenula se na peti i otišla.

I dolazila marival u svoj dom skoro dvije godine da oca nisam ni pogledala ni obratila mu se, a često sam bila tu jer sam bila potrebna majci. Ni na ulici mu se nisam obraćala, jer mi nikad nije bilo važno što će ljudi misliti ili govoriti. Poslije gotovo dvije godine tata mi se počeo obraćati, postavljati pitanja... Kako srce nije kamen, a u nijednom trenutku nisam ga prestala voljeti svakim dijelićem svog bića, započela je komunikacija. Imali smo poslije puno predivnih godina koje bi bila propustila, da nisam bila u stanju reći mu i pokazati i dokazati ne nužno da je budala - već da se ponaša kao budala.

A stvarni je život prepun i dobrih ljudi i pravih budala i onih koji se ponašaju kao budale. Pa vjerojatno i na blogu ima svakakvih. I dok ti nisi napisao i povezao Luki i Teatralnog, ja ih nikad ne bi povezala, kao što ne bi baš povezala mene i Anabonni, iako ima puno toga u čemu je razumijem, ali i puno toga u čemu je ne razumijem. Valjda zato jer sam ja dosta čudna biljka, ali nikako takva kakvom me ti doživljavaš. O tebi nemam dobro mišljenje, ne zato što si me napao iz čista mira već poslije mog drugog objavljenog posta, već mi jednostavno moje šesto čulo kaže da nisi pozitivna osoba. Za raspravu sam i dalje uvijek otvorena. I zato su za tebe i sve ostale kod mene komentari uvijek otvoreni.

Eto.Kratko. A mogla bi o tome roman napisati. Za neke možda luda, ali uvijek svoja. Krepat , ma ne molat:)))

- 22:36 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi