ponedjeljak, 11.01.2021.

Oksimoroni

Uvod zbog onog što slijedi poslije


1. Nikad nisi toliko dobro da ne bi mogao plakati, niti si u toliko lošem stanju da se ne bi mogao smijati. Ili smiješiti bar.

Eto prije par mjeseci bio je pogreb moje majke. Najtužnije što mi se dogodilo do sada. Nakon što su moju Katu ( Dalmatinka su je zvali ) spustili uz zvuke benda koji je pjevao „Da te mogu pismom zvati“ srce mi se paralo. Na dva metra od groba, u odlasku, sin mi je čvrsto me držeći u zagrljaju rekao: Nemoj majko toliko plakati, mislim da nona tamo gore već viče na noneta. Nasmiješila sam se.


2. Nesreće su uvijek bolje u velikim brojevima, nego u pojedinačnim. Ne za pojedinca.


Prije 2 godine 03.02.2019. na moj rođendan, poplavilo mi plastenik. Treći put u 20 godina.Propala brokula, karfiol, salata. Jagode tri dana bile u vodi. Nisam dobila ni kune. Jer nema odštete za jednogodišnje biljke. Za višegodišnje ( došli su do nas ovi iz ministarstva ) trebala sam slikati jagode i zatražiti sredstva iz fondova EU. Kako sam vjerovala da će se jagode oporaviti, nisam ništa tražila. Jagode su te godine rodile bolje nego ikad u ovih 20 godina. Vjerujem i nadam se da će u Kokorićima dobiti odštetu i za jednogodišnje biljke. Jer nije u pitanju pojedinac.
Prije 6 godina izgorio stan moje majke. Zbog dimnjaka. Ne njenog . Sa susjedom ispod i susjedom iznad mogli smo komunicirati kroz rupu na podu i ogromnu rupetinu na stropu. Stan je obnovljen na teret osiguranja ( trebalo je osam mjeseci da se stan renovira, a za nedostatke nakon obnove obratili smo se izvođaču radova ) , a stvari je najvećim dijelom kupila sestra. Pomogli su susjedi i rodbina. Grad nam je o njihov trošak odvezao sve stvari izgorjele u požaru i hvalili su se kako su za moju majku učinili mnogo.


Ono poslije


Vjerujem da me mnogi neće osuditi za ovo što ću napisati. Posljednji potres uz ratna stradanja, požar na Kornatima... je sigurno velika nevolja koja je snašla RH i stanovnike tog područja. Dajem si ipak za pravo da kažem kako je u ovih 2 tjedna Hrvatska pokazala koliko može biti velika. Istovremeno zatvaramo oči pred činjenicom da prvi čovjek Petrinje želi vratiti 30 milijuna kuna kao da su njegovi, bježi policiji. Pitam se tko bi bio kriv da se bježeći zapizdio u neki zid kojega potres nije srušio ili koji je možda trebao biti srušen i prije potresa. Mislim da bi bio kriv Plenković. Garant. I tužit će državu za obnovu koja je napravljena „ drži vodu dok majstori odu“ poslije rata i u koju je uloženo 2,6 milijardi kuna. Jer su svi izvođači radova imali adresu na Markovu trgu. Garant – drugi put. I treba podržati ljude koji žele ostati uz svoje blago, ali bi možda mogli preko dana biti uz svoju stoku, a noću u objektima gdje im neće biti hladno dok ne stignu kontejneri. Jer do mnogih se stanovnika i prije potresa jedva dolazilo autom i biciklom. Ne možeš tolike kontejnere u autu prevest do odredišta. U dva tjedna. Koliko god to bilo teško za stanovnike.

Zaustavi se marivall. Inače prije puuuuuno godina doživjela manji potres ( epicentar bio u Furlaniji ). Odvojili se štokovi od zidova. Porazbijala se staklarija. Par noći proveli vani.

- 09:21 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi