nedjelja, 24.11.2019.

I budale mogu biti sretne

Bila sam sindikalni čelnik u poduzeću.
Vodila radnike na Markov trg. Štrajkala glađu 9 dana. Sama pred Vladom prijetila da se neću maknuti dok me ne prime i saslušaju što im imam za reći o poduzeću i radnicima koji su me izabrali da štitim njihove interese ( i primili su me isti dan pa nisam morala spavati na spužvi za plažu).

Istovremeno sam znala (jer sam bila u Nadzornim odborima ) da si sindikalni čelnici (oni na vrhu) svakodnevno isplaćuju dnevnice od 170 kn jer šeću od jednog do drugog poduzeća, da se hrane na račun članarina, da telefoniraju na račun članarina, da od svoje plaće ( bogovske) nikad ne moraju natočiti gorivo.
Ja sam morala za autobus kojim su radnici isli na prosvjed tražiti pomoć grada. Sindikat kojem smo slali članarinu za to nije imao novaca.

Pa sam se pobunila i počela okupljati članstvo da se pobunimo i izborimo da se dio novca od članarina ne smije trošiti osim za isplatu radnicima koji opravdano štrajkaju i štrajk im nije plaćen. I umjesto da postanem sindikalni povjerenik sa sigurnom plaćom do penzije ( vidite i sami da su sindikalni čelnici uvijek isti ) ostala sam i bez novog radnog mjesta i bez članstva u Nadzornom odboru. Budala ni prvi ni zadnji put.

Bila sam i član Nadzornog odbora u poduzeću kao predstavnik radnika. Na prvoj sjednici donosili smo odluku o visini naknade za rad u Nadzornom odboru. Trebali smo primati 1500,00 kn predsjednica ( koja je na sastanke dolazila u redovno radno vrijeme u državnoj službi sa službenim automobilom ) a članovi 1100,00 kn. Nakon što sam ih pitala " Zar vas ne bi bilo sram da vam naknada za par sati rada iznosi više nego plaća radnika koji će uskoro ostati bez radnog mjesta? naknada je smanjena na 700,00 kn za predsjednicu i 500,00 kn. Rekli su da manje ne može. Budala ni prvi ni zadnji put.

Bila sam i član Odbora vjerovnika kad je poduzeće otišlo u stečaj kao predstavnik radnika . Tamo je naknada iznosila 1000,00 kn za par sati rada na mjesec. Kad sam vidjela da u stvari ništa ne mogu u tom odboru za radnike napraviti, dala sam ostavku. I prestala dobivati naknadu. Ostali su je primali svih 7 godina koliko je trajao stečaj. Iz stečajne mase. To što su mi ostali dužni i plaće i dio otpremnine valjda njima nije važno.Budala ni prvi ni zadnji put.

Ma šta budala, budaletina na kvadrat. Uvijek sam mislila da nisam budala, ali možda ipak jesam. Ali sretna budala. Jer i budale mogu biti sretne.

- 11:13 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (2)
Studeni 2019 (3)

Opis bloga

Linkovi