četvrtak, 29.04.2021.

Kad već ne mogu spavati...

Crveni ribiz preživio je hladnu frontu. Kad u jesen režem stare grančice uvijek ih zabodena u zemlju gdje raste. Na proljeće započinje život novih malih ribiza...





Aronija u velikoj vazi je u punom cvatu, a od dva borića koje sam kupila pred Božić jedan je živahan, dok mi drugi ne izgleda najbolje. Nadam se da ću ga spasiti...



Moja predobra starinska salata od koje čuvam sjeme niče posvuda, a uspjela sam posaditi 50-ak rajčica. Novu sortu koju isprobavam i rajčice od kojih čuvam sjeme.





I za kraj prelijepa camassia posađena prošle godine ove me počastila svojim cvijetom. Lukovice su jestive i postoji priča da je davno spasila američke vojnike od gladi jer su vidjeli Indijance da ih jedu...











- 03:46 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 27.04.2021.

O mojim dragim kupcima i lakomosti

Ledena fronta mi je dala mnogo posla. Većinu stvari dovela sam u red. Spašeno je preko 17.000 sadnica. Nadam se da će biti dovoljno za moje vjerne kupce. Sebi još ništa nisam posadila, ali ima dana...Preumorna sam, a fizički najnaporniji dio tek slijedi ( prodaja ) . Prije bavljenja sadnicama, radila sam 22 godine u kancelariji. Firma je otišla u stečaj , ja dva mjeseca na Zavod za zapošljavanje ( bez nekoliko plaća i otpremnine ), a onda u bitku sa nepoznatim. Zasadila sam jagode u plasteniku i na otvorenom. Pa mi je prve godine umalo sve propalo kad sam u plasteniku ugledala zmiju. Pravu, a i od gumenih sam padala u nesvijest. U to vrijeme jagode sam prodavala jednom kupcu koji je imao štand na tržnici. Po 20 kuna. Prodavao ih je po 40. Pa mu je 20 kuna zarade za staviti jagode u vrećicu bilo premalo. Pa mi je rekao da mi je cijena previsoka i da se mogu nabaviti po znatno nižim cijenama. Kažem ja njemu da ću mu jagode prodavati po 10, ako će ih kupcima prodati po 15 kuna. Kako mu ta opcija nije legla, digla sam mu cijenu na 35 kuna. Mislio je da se zezam, ali bila sam ozbiljna i ostala sam bez kupca, a on bez mojih ekološki uzgojenih jagoda.

Teški su bili ti počeci. Prvih sam godina sadnice prodavala i na sajmovima u Pazinu, Žminju i Vodnjanu. Već poslije dvije, tri godine stekla sam stalne kupce jer sam cijenom uvijek bila povoljnija od drugih. I sadnice su planule u par sati.... Prije 5 godina prestala sam prodavati na sajmovima jer svih 20.000 sadnica prodam u plasteniku. Svojim vjernim kupcima iz cijele Istre i Rijeke. Najpovoljnije. Vjerujem da nigdje u RH ne možete nabaviti kvalitetnu sadnicu po cijeni od 1,80 kn. Kako nemam grijanja, za zalijevanje koristim kišnicu - to je cijena kojom sam ja zadovoljna. Kontejner i humus košta me od 20- 30 lipa. Neke sjemenke koštaju 50 lipa. neke 90, a ove godine isprobavam i rajčicu Amanetu čija jedna sjemenka vrijedi 1,30 kn. Kako prodajem i rajčice i paprike od kojih sama čuvam sjeme, držim troškove pod kontrolom?!:)))

Ove godine dodatno kasnim sa prodajom, jer me zeznula hladna fronta. Ali moji vjerni kupci čekaju da biljke narastu. Dolaze kod mene često i u čizmama kad im kažem da ima malo više blata. I ispuni se srce radošću kad se uvijek meni vraćaju, iako im sadnice dovoze i do kućnog praga jer sajmova zbog korone nema. Pa ih pitaju po kojoj bi cijeni platili sadnicu, a oni kažu da ih neće ni na poklon jer imaju svoju marival.

I tako živimo ja i moji vjerni kupci u skladu i međusobnom uvažavanju. Često pomislim kako bi ova naša zemlja mogla biti baš ugodno mjesto za život većini, da ima malo više poštenja, više rada i manje trke za zaradom i stjecanjem materijalnog bogatstva bez pokrića.


- 03:48 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 24.04.2021.

Tu smo...

Preživjeli smo ledenu frontu. Napokon malo toplije. Niski Iris ove godine prvi put cvjeta.



Prekrasna globularia sa svojim malim plavim kuglicama, srebrna puzavica kojoj ni moja Lucija ne zna ime...





Mini žutu ružu puzavicu tek moramo razmnožiti na jesen...



Crveni grešpin ( ogrozd ) mogao bi me ove godine počastiti svojim plodovima...




Izrasle su nove tikvice, i brokula raste ( ovo je najviše zbog kupusa )...





Duša ranjena, ali tu smo. Sutra je novi dan....

- 03:40 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 10.04.2021.

O prijateljstvu

Gledala sam kako pada snijeg oko plastenika i brinula što će biti sa mojim biljčicama. Zvala svoje doma da mi pogledaju prognozu. Kažu -2 noćas...Računam da je temperatura u plasteniku uvijek par stupnjeva viša, dodatno su biljčice zaštićene dvostrukim slojem debelog agrila koji isto diže temperaturu. Do sada mi se nikad nije dogodilo da mi biljke smrznu i nadala sam se najboljem. Sada znam da nije dovoljno nadati se, već treba i poduzeti mjere da bude najbolje moguće. Trebala sam već te noći doći grijati plastenik i pomoći biljčicama da izdrže. Najskuplje je učiti na vlastitim greškama i to mi se sigurno više nikad neće dogoditi....Paprike i malancani su hrabro podnijeli hladnoću te kobne noći. I biljčice koje su još bile za ispikirati. Od pikiranih rajčica stradalo je 80%. Krastavce i tikvice ne radim sve odjednom već svakih par dana radim po 200-500 sadnica, tako da je stradala samo prva tura....

Znala sam da sljedeću noć moram doći u plastenik kako bi ga grijala i spriječila da smrznu i preostale sadnice. Kako u plasteniku nema svjetla potreban vam je netko da bude uz vas da niste sami. I tako smo ja i moja najbolja prijateljica napravile plan, pripremile bačvu za loženje, skupile stare palete za loženje i stare kartonske kutije. U 2 poslije ponoći bile smo ispred plastenika, jer smo znale da temperatura najviše pada između 3 i 6 sati noću. Ona sa sjekirom, reflektorom na struju i stolicom i dekama. Plinsku grijalicu ostavila sam upaljenu. Ložile smo vatru u plasteniku. Zahvaljujući vatri i dimu kojim je bio ispunjen sav prostor i plinskoj grijalici - preostale sadnice su preživjele. Uspjele smo se i smijati jer smo davno planirale počistiti stare palete oko plastenika... Bile su tu i Torin i Kaju da nam rade društvo jer one su uvijek uz nju. Drvene palete su nas pošteno namučile, ali smo ih zajedničkim snagama savladale...

Sjećam se kako me prije dvije godine pitala svojim ponekad nespretnim hrvatskim ( čehinja je koja je 27 godina živjela i radila u Njemačkoj ) mislim li da je ona moja prijateljica. Kad sam joj odgovorila da ona nije moja prijateljica već da je moja najbolja prijateljica - suze su joj krenule niz lice...Prijateljstvo je pravo bogatstvo. Nikakvo materijalno bogatstvo ne može se mjeriti sa bogatstvom kad imaš prave prijatelje. Koji će za tebe učiniti sve baš kao i ti za njih. Sretna sam da imam još nekolicinu njih na koje se mogu osloniti kao i oni na mene.





- 03:07 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 07.04.2021.

Nada

Jučer...zove me supruga mog stalnog kupca iz Rovinja. Damir moli da mu ostavim sadnice. Iz bolnice. Na respiratoru. Supruga jedva govori. Pluća još ne funkcioniraju kako treba. Tek 40 i sitno broje....Korona...Vlastitim snagama izgradili prelijepu kuću od drva i prostor za iznajmljivanje...Predivan prostor nadomak Rovinja...

Kažem da ne brinu, a ja brinem. Hladnoća se uvukla u tijelo i dušu...bura dere, snijeg pada nemilice...









Jedva čekam jutro i nadam se.....da je u plasteniku manje snijega nego dok gledam sa svog prozora...



Uglavnom katastrofa







Pripreme za noćas su obavljene. Ja i prijateljica pokušati ćemo spasiti što se spasiti da...nadam se da nećemo još sve i zapaliti....:)

- 05:10 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 03.04.2021.

Radi se....

Puno posla iza mene, puno i ispred mene... sadnice rastu polako, ali sigurno...Sve ih je više na stalažama, sve manje za pikiranje..



Jasmin je prepun cvjetova...



Narcisi jedni prolaze, drugi pristižu, mali zumbul, kamilica - sve se budi...











Uglavnom, radi se...Puuuunnoooooo.....

- 02:01 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Instagram