Nedjelja. Sedmi dan u tjednu. Dan odmora. Dan posvećenosti samome sebi i svojim najbližima. Dan je to kada možemo malo odahnuti od užurbanosti i vreve radnog tjedna, kada možemo posvetiti svoje misli odmoru i razmišljanjima. Every Breath You Take
Every breath you take
Every move you make
Every bond you break
Every step you take
I'll be watching you
Every single day
Every word you say
Every game you play
Every night you stay
I'll be watching you
O can't you see
You belong to me
How my poor heart aches with every step you take
Every move you make
Every vow you break
Every smile you fake
Every claim you stake
I'll be watching you
Since you've gone I been lost without a trace
I dream at night I can only see your face
I look around but it's you I can't replace
I feel so cold and I long for your embrace
I keep crying baby please
Every move you make
Every vow you break
Every smile you fake
Every claim you stake
I'll be watching you
: : Sting ::
|
No, dan je to kada samo obično toliko umorna, da poželim samo sjediti negdje, na nekom mirnom mjestu, oviti se nečijim mirnim zagrljajem i samo disati. Baviti se tom jednostavnom, automatskom radnjom, potpuno svjesno i uživati u svakom udisaju nove energije dok pri izdisaju iz sebe izbacujem sve negativno, svaku napetost, svaki umor, svako nezadovoljstvo...
Prije mnogo godina, pri jednoj seansi na koju je odlazila moja mama, čekajući da ju "napune" pozitivnom energijom, slušala sam priču o ispravnom disanju. Priču o nečemu što nam je svima toliko normalno, da na to uopće ne obraćamo pažnju. Priču o nečemu o čemu uopće ne razmišljamo, niti znamo činimo li to ispravno ili ne.
Priča o dahu. Udisaju i izdisaju. O filozofiji disanja. O disanju. Ispravnom uzimanju životne energije u sebe i izbacivanju lošeg. Tako jednostavno, tako banalno, tako svakodnevno da o tome uopće ne vodimo računa. A najbolje stvari u životu su jednostavne, zar ne?
Ma dajte, molim vas, pa tko ne zna disati, reći ćete. No, sudeći prema ispravnoj tehnici i nekim statistikama s kojima vas sad neću zamarati, izgleda da većina ljudi zaista ne zna disati. Smatraju to toliko automatskim činom, prirodno dobivenim, da im nije potrebna poduka ili usavršavanje. I često se ulovim, za vrijeme dinamičnog, užurbanog, "ludog" dana, da potpuno krivo dišem, da mi tijelo ostaje bez daha, da negativu primam u sebe, umjesto da je izbacuje na najprirodniji mogući način.
I stoga, nedjeljom, danom kad se pokušavam više posvetiti sebi i svojim potrebama, vježbam. Disanje. Jer ta mi je vježba postala izuzetno važna. važnija od stjecanja fizičke kondicije, bildanja mišića, rastezanja kostiju. Nizom pravilnih udaha pronalazim svoju ravnotežu, svoj mir, ljubav, vedrinu i izbačene kockice slažem na mjesto koje im pripada. Pravilnim udisajima i izdisajima.
Disanje... Laganim udisajem pri kojem se ošit širi do maksimuma, zadržavanjem zraka nekoliko trenutaka, dopuštajući da pozitivna energija daha preplavi cijelo biće, neutralizira negativnosti, napetosti. Poput vala pozitivne energije, u samo nekoliko sekundi svjesno dopustim da dah preuzme moje biće i pri izdisaju iz sebe izbaci sve loše. U tom trenutku, svjesno prateći događaje u tijelu, osjećam nevjerojatnu količinu zadovoljstva koji raste zahvaljujući onom pozitivnom valu udaha i svjesnosti njegovog postojanja. Svjesnosti o njegovom blagotvornom djelovanju na nas.
Izbacujući iz sebe negativnosti, snažnim ispuhivanjem daha dok se trbušna šupljina ne zalijepi za kičmeni stup, opuštam svoje tijelo i misli, dopuštajući da pozitivno preuzme mjesto negativnog, sreća preuzme mjesto nezadovoljstva, opuštenost napetosti. I prepuštam se ljubavi kojom me taj dah ispunjava, da preuzme ponovno vodeće mjesto u moj tijelu i napuni pomalo istrošene baterije novom energijom. Vježbam disanje, punim se dobrom i pozitivnom energijom za sve one dane koje dolaze.
Danas vježbam disanje, u naručju svog Anđela...
|
