Ono što činite i vaša sudbina nisu uvijek istovjetni. I neki vaši potezi, ma koliko neobjašnjivi danas bili, već sutra će vam otkriti svoj smisao. Znam da ovo zvuči čudno no sudbina je daleko, daleko veća.  "Bog koji je čovjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao osnovno urođeno zvanje svakog ljudskog bića. Čovjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga koji je ljubav". Budući da je Bog stvorio muško i žensko, njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka."
: : Katekizam Katoličke Crkve::
"Tko može znati misli nekog čovjeka osim njegova vlastitoga čovječjeg duha u njemu? Tako ni Božje misli ne može znati nitko osim Božjega Duha.
I tog nam je Božjeg Duha (a ne duha svijeta) Bog dao da bismo mogli znati čime nas je obdario.
Govoreći vam o tomu, ne služimo se riječima ljudske mudrosti, nego riječima koje nam daje Sveti Duh - služeći se riječima Duha da bismo objasnili duhovne istine.
Ali čovjek tjelesne naravi ne može razumjeti spoznaje koje daje Božji Duh. Njemu se one čine ludošću jer ih valja prosuđivati Duhom.
Čovjek koji ima Duha može sve prosuđivati, ali drugi nisu kadri prosuđivati njega.
Jer tko poznaje Gospodnje misli?
Tko će njemu dati savjet?
Ali mi imamo Kristov um."
: : Prva poslanica Korinčanima::
 |
Njezin utjecaj je toliko širok da ga ne možemo ni pojmiti. Sudbina uvijek mora biti vezana uz pronalaženje načina buđenja onog najboljeg u ljudima. Pronalaženje Boga u njima te reflektiranje njegove veličanstvenosti u drugima. Da, govorim o Bogu jer u njega vjerujem, a vi to prema svojoj vjeri možete nazvati imenom koje vama odgovara.
To znači da baš vi, ma tko vi bili, možete, i vjerojatno hoćete, rasti i razvijati se, mijenjati se i pronalaziti u sebi ono najbolje. Kada počnete vjerovati da VI to radite, shvatit ćete da ste razvili novo biće, biće prepuno svjetla i vedrine. Biće prepuno dobrote koje s radošću dijeli svoje znanje, dušu i misli s drugima pomažući im da u sebi pronađu slično biće. Lanac je to čije karike svakog dana svatko od nas kreira i spaja. Lanac sudbine. Neki marljivo kreiraju verigu, ulože puno vremena, znanja i truda i s užitkom promatraju svoje djelo. Neki na kraju nisu baš zadovoljni rezultatom pa gledajući svoj uradak odluče napraviti još jednu verigu, ovaj puta puni iskustva i novog znanja, vjerujući da će im upravo to iskustvo i znanje pomoći napraviti kvalitetniju poveznicu. Neki na temelju tog prekrasnog iskustva odluče pomoći drugima da naprave bolje verige u svojem lancu. Neki te verige gledaju kao zlo, opiru im se i odbacuju ih no negdje duboko u sebi, ne želeći si priznati, znaju da je baš ta mala, sjajna poveznica ono najbolje što imaju. Čaroban je to posao kojeg svatko od nas obavlja baš svaki dan, a da toga možda nismo ni svjesni. I šteta je što lanac ponekad isključivo asocira na sputavanje jer ponekad baš on može biti motivacija i inspiracija. Jer najljepši i načvršći su lanci sudbine oni koji se ne vide i ne osjećaju kao teret...
Postanite svjesni. Postanite svjesni sebe, svojih mogućnosti, svoje veličine i na sve to uvijek dodajte barem još 10% veću vrijednost. Jer vrjedniji ste no što mislite ma koliko se opirali toj ideji. Biti na putu vlastite sudbine nikad ne znači hraniti svoj ego. Ili tuđi ego. Baš nikad. Ego je lijepa stvar koja vam može puno pomoći u životu, ali jednako tako i odmoći. Vjerujte u sebe i svoju sudbinu jer upravo nju svakog dana kreirate svakim dahom. Biti na putu vlastite sudbine znači pomagati drugima da pronađu prirodu svog Boga. Svoju prirodu. I svoj lanac. Vaša umjetnost u tome može pomoći, vaše pjesme u tome mogu pomoći, vaše riječi u tome mogu pomoći i vaša djela u tome mogu pomoći.
Vjerujem u dijeljenje, vjerujem u ljubav i vjerujem u zajedništvo. Vjerujem u to da bi dobila nešto, nešto moram i dati. Vjerujem da dajući drugima, sebi dajem najviše. Vjerujem da sve što vi radite, svaka vaša riječ, pogled i misao može u drugima pokrenuti okidač. Sudbina nije biti "najbolji" u ičemu. Umjesto toga, sudbina je biti skromno svjetlo božanskog u svim svojim djelima...
|
