If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

U madjarskom restoranu su nam rekli da nemamo rezervaciju i da nas mogu ugurat samo na sat vremena. Posto ni meni, a bome ni Guzijoli sat vremena nije dovoljno da pojedemo starter, main i desert te posrcemo koktele rekli smo im "Hvala, al ne hvala.". To usprkos cinjenici da su na meniju imali nesto "srpski xyz" na sto nam se digla noga da jedemo iako nikad culi nismo za to.

Posto Englezi vole krkat i punit restorane i trosit pare, u tajlandskom restoranu docekala nas je ista prica. Doduse, ovaj put nam je gospa dala duboki naklon i tek potom nas obavjestila da nema mjesta jer je sve rezervirano. Vidjevsi nase snuzdene face, odleprsala je negdje, vratila se i rekla da nas moze ugurat na sat i po.
"Daj sta das", rekla sam ja.
Guzi se brinula da njoj to nece bit dosta da pojede.
Rekla sam joj:"Bit ce dosta. Uostalom, nece nas izguravat iz restorana dok nam je kasika jos zavaljena u desert, jel tako?"
"A nego sta ce?", ce Guzi na to.
"Oni sto su rezervirali stolove morat ce cekat u baru srcuci koktel ili dva dok se mi ne pokupimo. Hihihi."

Sjeli smo za stol. Dekor je bio tajlandska-romantika-sex-i-grad. Oko nas su sjedili otmjeni Englezi i caskali o stock marketu. Do nas su sjedile dvije tajlandjanke s LV torbicama i Paul Smith novcanicima.
"Vidis kako su se ove dobro udale za Engleze i sad trose njihove pare na luksuzne vecere", dobacila sam Guzijoli i zahvalila Bogu sto malo ljudi u Londonu prica hrvatski i tako meni omogucava tracanje na glas bez bojazni da ce mi neko nabit sljivu na oko.

Narucile smo SVE. Koktele, vodu, starters, rizu, glavno i desert.
Sve je bilo odlicno. Jedino je desert bio svemirski (to znaci i vise nego odlican).
Posto su nam oci tradicionalno vece od trbuha, pola glavnog smo ostavile jer nismo sve mogle ugurat u vec otezale trbuhe.
Dok smo krkale, konverzacija nam se kretala od Brusa ("Sta mislis jel bi se Brus vec na ulazu slagirao cijenama i odlucio da ovo nije mjesto za njega?" "Ma jok. On ne bi ni pogledao cijene. On bi vidio mjesto i narod i zakljucio da je to premoderno za njega. On je jedostavan covik.") do nedostatka cevapa u Londonu ("Jebote, kako se niko ne sjeti otvorit cevabdzinicu ovdje. Imaju eritrejske, gruzijske i ine restorane, a nemaju cevabdzinicu." "Da. Pa mi bi tamo stalno krkale. A da mi otovrimo?" "Hmm....brijem da bi propalo jer smo nas dvije jedine Hrvatice u Londonu. Bar ja nikad nisam vidjela drugog Hrvata. Jesil ti?" "Nisam." "Eto.").

Nakon nekog vremena pitala sam Guzi kako stojimo s terminom.
"Iju. Vec smo ovdje dva sata, a rekli su nam sat i po. Sigurno narod ceka za stol gore.", rekla je ona.
"Ma. Sigurno piju koktele, sta...", rekla sam ja.

I dok je cekajuci narod s rezervacijama pio koktele i jebao nam mater, nas dvije smo veceru priveli kraju i debelih trbuha uputile se u londonsku noc.
Na stepenicama restorana prosle smo kraj dvije razjarene zene s koktelima u ruci sto su se spustale prema nasem stolu.

Iako je imala mjesec dana da organizira mondeno krkanje u mondenom Londonu, Guzijola je po obicaju uprskala stvar.
Nakon silnog organiziranja uspjela me nazvat dan prije i obavjestit da je njen odabrani restoran zapravo bar i da nemaju hranu, al da imaju koktele i grickalice.
Htjela sam je poslat u tri neke, al nisam nego sam uzela stvar u svoje ruke i odabrala dva extra restorana znajuci da ce bit belaja. Madjarski i tajlandski.

Na dan krkanja sam dosla pripremljena....leprsavi top od svile (to da mi trbuh moze bit neprimjetan kad se prosiri od silne krkacine) i najvece traperice sto posjedujem (da se ne moram otkopcavat kad se prosirim u trbusnom predjelu).
Guzijolu sam primjetila momentalno. Stajala je u najsmrdljivijem kutu ulice izmedju dvije kebabdzinice i gledala u krivom smjeru.
"Guzijola, amo, okreni se!! Pa ne dolazim ja s juga, nego sa sjevera. Di gledas, matere ti?"
"A ne znam ja...ovaj...onaj...", smotala se ona.
"I onda. Di je taj tvoj bar/restoran?", upitah je.
"A evo...samo da mapu izvadim....", ce ona i poce vadit papire i ino smece iz povece joj torbe.
Krisom sam zakolutala okom. Samo Guzijoli treba mapa za uzi centar Londona. To unatoc cinjenici da radi u Londonu vec ohoho godina.
Mapu, naravno, nije nasla.
"Jebemti, pa dva put sam je isprintala i sad je ne mogu nac. Jao, zaboravila sam. Jaooo!", branila se ona.
"Guzi, ne brani se time da si je dva put isprintala. To samo znaci da si dvostruko smotana jer si je i zaboravila dvaput."
Nakon toga je usutila i prihvatila sudbinu smotane djevojke.
To je bio pravi cas da izvucem svoje adute iz rukava.
"Guzi, ne zalosti se, znam ja dva restorana tu u blizini. Ajmo."

Putem smo prosli kraj knjizare gdje mi je za oko zapela knjiga "Carnival in Rio".
Morala sam unic.
Guzijola se odupirala govoreci kako je gladna i kako mora jest, al nema sa mnom labavo. Unisli smo u knjizaru.
"Dok ja listam ovu knjigu, ti listaj onu", rekla sam joj i pokazala glavom na "Shaven Angels", knjigu s djevojkama koje vole bit podsisane skroz na onim nekim mjestima.
Pristojno je odbila moju ponudu.

Listajuci moju odabranu knjigu ubrzo sam zakljucila da je to knjiga-memoar upravo s onog karnevala na kojem sam ja bila.
Bila sam u elementu i pocela sam poducavat Guzi o ljepotama i tajnama karnevala.
"Gledaj, ove picke tu....da, ove s perjem i najljepsim kostimima...to nisu obicne picke. To su brazilske poznate picke. Pjevacice, glumice, jet-set."
"Aha..."
"A ove ovde....ove sto nogama rade na podu...to su passistas...to su picke sto plesu najbolju sambu unutar njihove samba skole."
"Aha..."
"Ove ovdin...u ne tako raskosnim kostimima...to su obicne picke."
"Aha...a zasto im neke glumice imaju sise izvaljene?"
"To je u Brazilu prestiz.", objasnila sam ja te dodala:"Ista ti je stvar u njihovom Playboy magazinu. Nes tamo nac normalnu curu s ulice kako raskrecuje noge i pokazuje mandu. A jok. Tamo su samo glumice, jet-set, picke s Big Brothera, pjevacice i ine poznate zene."
"A zasto to?", cudila se Guzi.
"Gledaj, tamo svaka zena oce izvalit sise i mandu. Lako ih je nac, a ne ko kod nas di ih moraju svjecom trazit te na kraju za hrvatski Playboy uvoze picke iz Madjarske i Ukrajine. I kako svaka u Br hoce pokazat sta ima, na kraju samo poznate uspiju pokazat. Tu i tamo se koja obicna uguzi u "Sexy" (losa kopija Playboya) i to je to."
S tim smo izasle iz knjizare i uputile se ka restoranu.
.
.
.
To be continued...

Englezi vole pit. Pardon, vole se opit. Dapace, piju toliko da su Engleskinje prosli tjedan osvojile titulu najvecih zenskih pijandura na svijetu.
I tako...

~~~~

Jucer u busu je preko puta mene sjedila jedna prekrasna zena. Izgledala je profinjeno i moderno. Kladim se da radi kao uber cool arhitekt ili dizajner. Na sebi je imala skupi kaput boje senfa, fensi smensi carape s uzorkom, mini suknju i maslinasto zelene ravne balerinke. Noge je prekrizila damski, a plava kosa joj je bila zategnuta u rep. Nesto kasnije sam primjetila i piece de resistance-bocu (da, bocu....jednolitrenu) ruma u dzepu (da...dzepu) koju je svako malo vadila i ne bas diskretno povlacila iz nje. Respec'!

~~~~

Kasnije te veceri (oko 2 ure poslije ponoci), frendica i ja idemo kucama i prilazi nam biznismen u odijelu, prilicno pripit.
"Cure, cureeeeeee......kolko je sati, a?"
"Petnaest do dva"
"Erm...po danu ili po noci...? Hic!", upita on mrtav-hladan.
Respec'!

Brus i ja smo unisli u bus. Bili smo natovareni Sainsbury vrecicama u kojima se krila svaka srica u obliku povrca, voca, mesa i erm...slatkisa.
Tik do nas stajale su dvije Engleskinje od circa 13, kategorija CHAV.
(ko ne zna sta je chav, nek pogleda OVAJ link.)
Jedna od njih je u ruci imala bocu ruma. Jednolitrenu. Dobro je ovdje i pripomenut da je bio ponediljak podne.

Brus i ja smo se pogledali, a potom je on i progovorio (Ja se ne usudim progovorit s chavs jer ih se bojim. Cak i kad su djevojcice od circa 13. Sta je sigurno, sigurno je.):"Ere. You girls are startin' early, ain't ya?"
"Ah, yeah, mate.", hihotale su one.
"Ere, mate. Want some?", rekla je ona s bocom i dodala mu rum.
Brus se zahvalio i odbio, na sto je ona bocu otvorila, potegla jedno cetvrt, iskrivila lice od neukusa te zakrestala:"Staceeeeeey, ere, love. Dis is our stop. C'mon, less go. I wanna drink dis before me mum gets home."
Potom su nas pozdravile i odleprsale s busa zajedno s rumom.
Uspjela sam jedino dreknut za njima:"It tastes better with the coke, y'know."

"Htio bih da budem ko Englez...", poceo je Brus:"...i da jedem fish & chips, hodam u kratkim rukavima usred zime, pricam o vremenu i vremenskoj prognozi i uzivam u binge drinking."
Nadam se da se ipak samo salio.

Sjedili smo pred televizorom i sutili. Nismo trebali govorit. TV nas je zabavljao.
Kad odjednom:"Mislim da neki ljudi imaju grozan naglasak kad pricaju engleski."
Pokusala sam ga ignorirat i nastavit gledat "America's Next Top Model" gdje Tyra Banks pokusava uvjerit 13 djevojaka koje ocito nemaju potencijala za modelling da su one slijedeca Kate Moss.
Ali jok!
"Najgori su Talijani. A i Francuzi. Oni se svog naglaska nikad ne rijese."
"Aham...", oglasila sam se u nadi da ce prekinut pricu i pustit me da gledam celavi photoshoot koji se odvijao na TVu.
"Spanjolci su grozni. A i Brazilci. Osim mene."
Uspravila sam se na fotelji ko da me grom pogodio.
"Molim?!"
"Rekoh...osim mene. Moj naglasak je dobar. Nemam vise brazilski naglasak."
"Brus, jesil se najeo ludih gljiva? Da kakav ti je naglasak nego brazilski?"
"Engleski!", rekao je ponosno on.
Tu sam se morala zagrcnut.
"Ljubavi, ti nemas engleski naglasak. A niti bi ga mogao imat nakon samo godine dana provedene u UK. A i nisi talentiran ko ja", ubijala sam ga u pojam ne propustajuci pri tome da naglasim vlastitu velicinu.
"Hmmm...mozda nije engleski, ali je velski...da Wales. Svi su mi rekli..."
"Ma ko ti je to reko?"
"Pa svi."
"Pa ko svi?"
"Erm....pa....ljudi. Rekli su mi..."
"...da zvucis ko da si iz Walesa? Hahahahahaha.", grohotom se nasmijah te dodah:"Ne zvucis."
"A kako zvuci velski naglasak?", pitao je Brus.
"Pa kako ne znas? Navodno zvuci kao ti", rekla sam i dodala sebi u bradu:"I ko Catherine Zeta Jones."