Iako je imala mjesec dana da organizira mondeno krkanje u mondenom Londonu, Guzijola je po obicaju uprskala stvar.
Nakon silnog organiziranja uspjela me nazvat dan prije i obavjestit da je njen odabrani restoran zapravo bar i da nemaju hranu, al da imaju koktele i grickalice.
Htjela sam je poslat u tri neke, al nisam nego sam uzela stvar u svoje ruke i odabrala dva extra restorana znajuci da ce bit belaja. Madjarski i tajlandski.
Na dan krkanja sam dosla pripremljena....leprsavi top od svile (to da mi trbuh moze bit neprimjetan kad se prosiri od silne krkacine) i najvece traperice sto posjedujem (da se ne moram otkopcavat kad se prosirim u trbusnom predjelu).
Guzijolu sam primjetila momentalno. Stajala je u najsmrdljivijem kutu ulice izmedju dvije kebabdzinice i gledala u krivom smjeru.
"Guzijola, amo, okreni se!! Pa ne dolazim ja s juga, nego sa sjevera. Di gledas, matere ti?"
"A ne znam ja...ovaj...onaj...", smotala se ona.
"I onda. Di je taj tvoj bar/restoran?", upitah je.
"A evo...samo da mapu izvadim....", ce ona i poce vadit papire i ino smece iz povece joj torbe.
Krisom sam zakolutala okom. Samo Guzijoli treba mapa za uzi centar Londona. To unatoc cinjenici da radi u Londonu vec ohoho godina.
Mapu, naravno, nije nasla.
"Jebemti, pa dva put sam je isprintala i sad je ne mogu nac. Jao, zaboravila sam. Jaooo!", branila se ona.
"Guzi, ne brani se time da si je dva put isprintala. To samo znaci da si dvostruko smotana jer si je i zaboravila dvaput."
Nakon toga je usutila i prihvatila sudbinu smotane djevojke.
To je bio pravi cas da izvucem svoje adute iz rukava.
"Guzi, ne zalosti se, znam ja dva restorana tu u blizini. Ajmo."
Putem smo prosli kraj knjizare gdje mi je za oko zapela knjiga "Carnival in Rio".
Morala sam unic.
Guzijola se odupirala govoreci kako je gladna i kako mora jest, al nema sa mnom labavo. Unisli smo u knjizaru.
"Dok ja listam ovu knjigu, ti listaj onu", rekla sam joj i pokazala glavom na "Shaven Angels", knjigu s djevojkama koje vole bit podsisane skroz na onim nekim mjestima.
Pristojno je odbila moju ponudu.
Listajuci moju odabranu knjigu ubrzo sam zakljucila da je to knjiga-memoar upravo s onog karnevala na kojem sam ja bila.
Bila sam u elementu i pocela sam poducavat Guzi o ljepotama i tajnama karnevala.
"Gledaj, ove picke tu....da, ove s perjem i najljepsim kostimima...to nisu obicne picke. To su brazilske poznate picke. Pjevacice, glumice, jet-set."
"Aha..."
"A ove ovde....ove sto nogama rade na podu...to su passistas...to su picke sto plesu najbolju sambu unutar njihove samba skole."
"Aha..."
"Ove ovdin...u ne tako raskosnim kostimima...to su obicne picke."
"Aha...a zasto im neke glumice imaju sise izvaljene?"
"To je u Brazilu prestiz.", objasnila sam ja te dodala:"Ista ti je stvar u njihovom Playboy magazinu. Nes tamo nac normalnu curu s ulice kako raskrecuje noge i pokazuje mandu. A jok. Tamo su samo glumice, jet-set, picke s Big Brothera, pjevacice i ine poznate zene."
"A zasto to?", cudila se Guzi.
"Gledaj, tamo svaka zena oce izvalit sise i mandu. Lako ih je nac, a ne ko kod nas di ih moraju svjecom trazit te na kraju za hrvatski Playboy uvoze picke iz Madjarske i Ukrajine. I kako svaka u Br hoce pokazat sta ima, na kraju samo poznate uspiju pokazat. Tu i tamo se koja obicna uguzi u "Sexy" (losa kopija Playboya) i to je to."
S tim smo izasle iz knjizare i uputile se ka restoranu.
.
.
.
To be continued...