If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Otkako se gejpeder ozenio i odjahao iz "roditeljskog" doma, njegova soba cami prazna.
Brus i ja smo istu odlucili iznajmit te sukladno s tim stavismo oglas.
Cim je oglas dotakao net, poceli su zvrndat telefoni:

"Booook, ja sam ta i ta, pusim ko smuk. Os mi iznajmit sobu?", pitala je jedna ocito ne procitavsi dio gdje je VELIKIM slovima pisalo da trazimo nepusaca.
"Boooooook, mi smo tri studenta iz Poljske. Nemamo jos posao pa bi mi da nam iznajmis sobu bez da platimo depozit.", rekose neki koji su ocito ne samo propustili da sobu ne izdajem studentima i da je za jednu osobu, a ne tri nego i to da za sobu stogod treba i platit. Po mogucnosti.
"Mi smo obitelj i zanima nas dal bi mi svi mogli stat u jednu sobu?", rekose pak neki treci dok su meni glavom prolazile nocne more gdje mi klinci od circa tri rovu po stvarima.

Nakon 4 sata sulude zvonjave na telefon te jos suludijih pitanja, odlucih se za par prespektivnih kandidata.
Brus mi je priprijetio da ne iznajmljujem sobu na duze od 4 mjeseca da se:"Novi cimer ne udomaci previse."
To je ponovio jos par puta tako da mi nije bilo druge nego poslusat ga.

Slijedeci dan stanom je prosla parada Australijanaca, Kanadjana, Engleza i inih.
Jedan je pitao previse pitanja, drugi je cim je usao u kuhinju otvorio frizider i pogledao sta ima unutra ("Waaaagh, pa ne misli valjda da cu ga JA hranit?" pomislila sam i mentalno ga prekrizila s liste potencijalnih Cimera.), treci mi je prekopao po knjigama (!!!) i tako...

Bilo je i normalnih. Njih sam stavila na shortlist.
"Brus, nudera, ovi su normalni...Australac 1, Australac 2 i Finkinja. Kojeg cemo za Cimera?"
"Zasto tolko Australaca?", nakostrijesio se Brus ratoborno.
"Pa...simpaticni su, sta ja znam."
"Ne znam ja nista."
"Kako to mislis?"
"Pa kad sam bio na Svjeckom Prvenstvu, bili su bahati. Mislili su da ce pobjedit.", zakukurijekao je Brus.
"Aha. To kao za razliku od Brazilaca kojima je iznimno strano bahatit se i mislit kako ce pobijedit na Svjeckom Prvenstvu?"
"Onda uzmi koga hoces."

Odlucila sam se za Australca 1.
Sad nam samo fali Japanka i imali bi nogometnu grupu F.
Molim perspektivne kandidate da se jave na moj blog. :P

Dosao je dan da Brus i ja odemo i do Reichstaga.
Veselila sam se ko dijete sto cu se konacno prosetat staklenom kupolom.
"Znas, to je Sir Norman Foster izarhitekturirao", hvalila sam se Brusu svojim arhitektonskim znanjem. (ne da je njega bolilo uvo za to).

U Reichstagu nas je docekao ogromni red.
Kad, eto ti ga vraze, sugavi i neuljudni Amerikanci se poceli preguravat.
"E, nes vala.", pomislila sam ja i izlaktarila se ipred njih gdje sam i prije bila: "Ako su drugi prepristojni pa sute, ja necu. Ja sam s Balkana.", mislila sam dalje i cvrsto drzala svoje mjesto.
U to sam primjetila da je Brus malo zaostao te da su ga Ameri uspjeli izgurat.
"Brus, Brus, dodji amo.", zvala sam ga.
"Ma necu, ko ih jebe, nek se guraju kad su sirovine.", reko je Brus.
"Brus, dodji amo ne daj im gusta.", zvala sam dalje, al Brus ni makac.
Ameri su stajali ravno ispred njega i pravili se da se njih nasa konverzacija ne tice.

Odjednom, u Brusu je nesto puklo i izlaktario se bome i on do mene.
"Sta je Brus? Promijenio misljenje, a?"
"Ma, nije nego je jedan od njih prdnuo, a ako misli da cu stajat iza njega i gusit se u njegovim plinovima, krivo misli. Mater im redneckasku!".

I tako je prosao nas izlet u Berlin.

Nakon sto smo se konacno poceli geografski bolje snalazit u Berlinu i ne gubit se na svakom koraku, Brus i ja smo se odvazili na podvig samostalnog gledanja znamenitosti.
Zakljucili smo da Nijemci pate od krivice jer je svaki drugi muzej, spomenik, memorial itd...bio o Zidovima.
Nije nam bilo druge nego uputit se u iste.

Tako smo stali u red ispred zidovskog memoriala i cekali da unidjemo. Na kisi.
Pritom smo se zabavljali gledajuci u Nijemca ispred nas koji je bio obucen u kozni prsluk (crni) te kozne hlace (crne) sa ciferslusom koji se savijao od naprijed do odozada preko cijelog dupeta (to valjda za easy otvaranje, sta li) te sportsku majicu "Deutschland nesto nesto..."
Nakon sto ga je dobro promotrio od glave do pete, Brus je dosao do slijedeceg zakljucka: "Ovaj je gejpeder!".
Na to sam se ja zagrcnula: "Ma nije, Brus. Ovako se svi Nijemci oblace."

Nesto kasnije, blago deprimirani izloscima u zidovskom memorialu, izasli smo na kisu.
Ispred nas se glancala ogromna reklama: "GERMANY-THE LAND OF IDEAS!"
"Da, stvarno. Puni su ideja. Koncentracioni logori, ubijanje plinom i slicno...", rekao je Brus i odmahnuo glavom.

Nakon jednog dana provedenog u Berlinu, Brus i ja zakljucili smo da je grad velik i da se, ne, nikako, ne mozemo snac u njemu.
Potom smo odlucili bookirat turneju ne bi li nekako shvatili nas geografski polozaj u odnosu na atrakcije grada.

Slijedece jutro nacrtali smo se na dogovoreno mjesto oklen je turneja kretala. To mjesto bio je Starbucks. Koji je obilovao Amerikancima.
Ja ne bi bila ja, da nisam (slucajno) gurnula jednu od njih. Bila je odeblja.
Amerikanka je osula paljbu na mene i pocela drekat da sta je guram. Potom je pocela perit prst u mene i pokazivat me svom muzu i djeci.
Na to mi je pukao film pa sam joj rekla da odjebe.
Brus je jos dodao: "Vidis kako i rednecks danas stignu daleko."
Potom smo se grohotom nasmijali.
Ja malo uzrujanije nego Brus.

U neko doba krenula je i turneja. Pardon, dvije.
Prva: turneja vulgaris sa znamenitostima itd, i druga: turneja TRECI REICH sa erm...zlokobnim znamenitostima.
Kako sam cula TRECI REICH, tako sam naculila uho i munula Brusa nogom da niko ne vidi: "Nu, Brus....ja bi na TRECI REICH turneju."
"A turneja sa znamenitostima?", rekao je Brus.
"Ja ocu na TRECI REICH.", ne dadoh se ja.

Brzo smo se regrupirali i pridruzili REICH turneji gdje je vodic Australijanac vec naveliko razglabao i blatio Nijemce jer su sve sto je bilo iz Nazi doba srusili, zakopali i slicno.
Brusu i meni nije trebalo dugo da se razbahatimo i pocnemo nagadjat ko od prolazecih nevinih Nijemaca je Nazi, a ko nije.
"Sta mislis, a...jel ovaj Nazi?", uperila sam prst u nekog od circa 90 godina.
"Je, dasta je nego je.", rekao je Brus.
"A ovaj?", uperih prstom u nekog klinca na skateboardu.
"Je. Neo-Nazi.", zakljucio je Brus.
"A ovaj crnac? On valjda nije, a?"
"Je i on. Sta mislis? Da ga nisu obrlatili? A-a, svi su oni Naziji."

Nakon sat vremena turneje, Brus mi se obratio i rekao: "Meni je dosadno. Ja ovo sve znam. Ajmo kuci."
Malo kasnije u zidovskom muzeju: "Ovo je depresivno. Ajmo kuci."
"A Boga ti, Brus, sta si mislio? Da ce bit uplifting? Suti i gledaj.", dreknula sam.
Nakon jos dva sata hodanja, dobila sam zuljeve iako sam na nogama imala tenisice. Sjetila sam se Guzijole. Ona uvijek nosi ravne cipele i sigurno ne bi dobila zuljeve u tenisicama. Sa sjetom sam se sjetila kricavo rozih cipela na petu sto su ostale u hotelskom ormaru. Da sam bar njih obula, zuljeva sigurno ne bi bilo.
"Brus, imam zulj. Ajmo onda kuci.", rekoh.
"E, nes sad vala, nego ces izdurat do kraja.", inatio se Brus.

Nakon sto smo obisli zlokobne znamenitosti i naucili ko je bio ko u Trecem Reichu, turneja je zavrsila, a vodic nam je uputio psiholosko pitanje: "Nego...zasto je vas zanimala bas ova turneja, diktatori, treci reich, itd...".
Brus je rekao: "Tebe je zanimalo zato jer si i sama diktator", te se zlurado nasmijao.
Morala sam priznat, da sam kao i svi ostali diktatori rodjena u znaku Bika i da imam diktatorijalne tendencije.