If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

"Os ti popit vise onaj sok od grapefruita u frizideru?", dreknula sam u generalnom pravcu Cimera koji se pirlitao za svakodnevni (da, SVAKODNEVNI) vecernji izlazak.
"Dede amo.", rece on ne dizuci oci od ogledala, nit ruke od sprave za ravnanje kose.

"Ne stane sve u casu!!!", dreknula sam opet iz kuhinje gledajuci u veliki karton soka i minijaturnu, al izuzetno dobro dizajniranu casu.
"Stavi u veliku!!!", arlaukao je Cimer iz svoje sobe.
Rukom sam posegla u najdublji dio kredenca gdje se kocoperila takozvana "Brus-casa".
Istu je donio Brus s posla nakon sto je iskritizirao Cimerove i moje mini case dobrog dizajna. Kao, ne stane mu pice u njih...

"Nu, evo.", reko ja Cimeru i pruzih mu casu soka.
"Vodku si stavila...", rece on
"Erm....kakvu vodku?"
"Doh! Pa nisi valjda mislila da cu pit sok bez vodke??? Uostalom, kad si vec tu...stavi mi i make-up na oci. Al nemoj da izgledam gejpederski...."

"Drrriiing Drrrring", zazvonija je telefon.
"Alo. Ko je tamo? Sta 'oces?", javih se ja
"Ih, jesul vas to opet grunuli, a? A? A?", razulario se mladji Brale s druge strane linije.
Moj mladji Brale je revolucionar. Anti jUeSej, anti jUKej, i antisveostalo sto je moderno sada. Zove internacionalnom vezom mobitel ka mobitelu ne bi li raspravio svjecku politicku situaciju te moguce teorije konspiracije. Znam ga ko oko u glavi.
"Jesu, nema mrtvih.", odverglah ja mantru koju sam odverglavala od podneva.
"Hm....", nastavi moj Revolucionar, "Ja mislim da vas je roknija vas vlastiti i sopstveni MI5 i jos mislim d..."
"N'te Iruda. Jesam li ti rekla da ne kupujem tvoje konspiracijske teorije, a?"
"Ali zar ti mislis da tvoju vladu boli uvo za tebe i da je Amere bolilo uvo kad su sami sebi zaletili avijone u nebodere?"
"Ne, ne mislim da ih boli uvo za mene, al nekad kad smrdi, stvarno je govno. Ne zelim raspravljat o konspiracijama, ne kupujem tu robu. Ni na rasprodaji ni inace. A-a, jok!", reko ja odlucno.
"Pih. Nego, jesil dobila listu stvari sto mi ih moras kupit?"
"Jesam. Kupicu. Bok."
Moj mladji brat-Revolucionar.

Kasnije sam odlucila da me bole usesa za bombe i da idem van s frendicama usprkos sveopcem "veselju" oko nas.
Nakon par ugodno popunjenih sati, doslo je vrijeme da se ide kuci.
Stadoh na stanicu ne bi li docekala nocni bus.
Vec sam pripremila oko sokolovo za skeniranje suputnika u autobusu te njihovih torbi.
Plan za daljni postupak u slucaju pozitivnog skeniranja potencijalnog bombasa i/ili potencijalne ruksak-bombe nisam pripremila.
Na autobusnoj stanici se vec raskrecio neki drugi autobus koji nije bio moj.
Odjednom se cula bjesomucna skripa guma, zaustavio se policijski kombi te izidjose policajci da pregledavaju nesto unutar busa.

"Hmmm....mozda je bomba", pomislih ja i lezerno se pomaknuh malo dalje u slucaju eksplozije iste.
Krajickom oka sam primjetila kako se blizi moj bus, N38, te stadoh na rub kolnika i poceh bjesomucno mahat rukom.
Zaludu.
Vozac autobusa je vjesto izbjegao (ovim redom): mene, bus stanicu, policijsko vozilo, sumnjivi raskreceni autobus te veselo nastavio prema mojoj opcini. Bez mene.
"Pasmater, da ti pasmater!!!", promrljah sebi u bradu. Htjela sam mahnut i pesnicom, al nisam htjela pred policijom koja je u medjuvremenu izisla iz raskrecenog busa.

"Alo, ti. Jel sve u redu?", dreknija je policajac.
"Oho....kome se to dreci?", pomislih ja i pogledah prema policajcu.
Policajac je gledao ravno u mene.
"Jel sve OK?", ponovio je on
"Oni....ovaaaaj....erm....pa je....erm...", rekoh ja te brze nadodah, "Al mi je pobjego bus."
"A jel? Koji bus?"
"N38!"
"Unilazi onda", reko je policajac te krenuo prema vozilu.

Stajala sam ko drvena, mutava Mara i blejila u njega.
"Jel on to meni reko da unilazim?", pitah se interno
Policajac je stajao kraj vozila i drzao vrata straznjeg djela u koji se trpaju kriminalci.
"Neeeee, nije mi reko da unilazim. Mislim da tripiram.", interno sam monologirala ja
"Ajd, unilazi", smjeskao se policajac broj 2.
Plasljivo sam krenula prema vozilu misleci i dalje da tripiram.
"Napravit cu tri koraka prema njima pa ako i dalje drze vrata od cumeza otvorenim to znaci da se obracaju meni i da mi uistinu govore da unilazim", nastavljao se moj interni monolog.
Nakon tri koraka, vrata su i dalje bila otvorena. Nije mi bilo druge nego da skocim u cumez.
Policajac je zatvorio vrata za mnom.
"Imisusovo mi. Nalazim se u policijskom vozilu. U odjelu za kriminalce. S resetkama i sve. WOW! Iruda ti! Wow!", mislila sam ja ogledajuci se okolo.
Htjela sam ih ispitivat o bombama i co'eku kojeg su taj dan upucali, al se nisam usudila.

Odjednom sam krajem oka primjetila odmetnuti autobus.
"Eno ga!!! TO JE MOJ BUS!!!!", dreknula sam iz sveg grla.
"Jesi sigurna?", rece policajac.
"Jesam!!!!"
Htjela sam jos nadodat "Drz ga!", al nisam bila sigurna da ce bit shvaceno na pravi nacin pa sam drzala jezik za zubima.

Na semaforu smo presreli bus.
"Jesil ti autobus N38?", dreknija je moj policajac ka vozacu
"Jesam", usro se vozac
"E, pa onda ces fino stat na slijedecoj stanici i pustit mladu damu koju si propustio pokupit na jednoj od prijasnjih stanica unutra, jasno!" autoritizirao je policajac.

Na slijedecoj stanici unidjoh u bus pod budnim okom policije.
"Sretan ti i siguran put do kuce", rekose oni u unisonu.
"Wow!", rece vozac busa.
Na licu mi je titrao pobjedonosni smjesak, "Ha, pa nek se jos neko usudi ne pokupit me na stanici!"

Konacno je svanuo dan Guzijolinog i mog hodocascenja na koncerat Pseta aka Snoop Dogga aka Calvina Broadusa.
Guzijola se nacrtala kod mene u rano podne. Morala sam joj vec s vrata obznanit da nista nisam kuhala.
Lice joj je nakon te obavijesti malo uvenulo al ko je jebe.

Malo me bolila glava jer nisam znala sta da obucem, a da izgledam pimpin' stono bi se reklo. Na kraju sam se utegla u uske traperice, cipele s visokom petom te sljastecu majicu koja obnazuje pupak, rame, ledja i dekolte.
Nakon sto me Guzijola vidila tako utegnutu, brze bolje se presvukla iz svoje "Team Jolie" majice te pokazala da i ona konja za utrku ima u vidu sljastece PROZIRNE majice. Skoro sam se spotakla o vlastitu visoku petu jerbo nikad prije nijesam vidjela Guzijolin dekolte. Obicno ga skriva ko zmija noge.

Otklaparali smo van.
Guzijola je, naravno, imala sto i jedno pitanje:
"A jel, kako cemo plesat?"
"Ocemo li vidit ista?"
"Jel mi sad izgledamo ko 'hos ili ko bitches?"
"Oce li bit samo crnci?"
"Oce li nas neko upucat?"
"Ocel bit puno Yardies?"
"Ja sam gladna. Ajmo nesto krknut. Pao mi je opet secer."

Cim smo usli u vlak rekla sam Guzijoli da mi pokriva ledja i da pazi da u vlak ne udje potencijalni bombas samoubojica.
Pokrivala sam i ja njena.
Nije bilo sumnjivih pa smo se do Wembleya vozili u miru, uspjeli pokrkat sendvic te procitat novine.

Na Wembleyu je vec bilo more ljudi. Uglavnom bijelci.
Guzijola je bila vidno razocarana.
"Pa di su crnci? Di su gangstas?", pitala je ona ocajnicki
"Jesam li ti rekla da ce bit uglavnom bijelci. Ko da crnci imaju novaca za koncerat.", slagala sam ja da je umirim.
"A sta mislis...odemo li na Jay Z koncerat, ocel bit crnci ili bijelci?"
"Bijelci, isto ko i na 50 Centi koncertu te na svim ostalim koncertima crnacke muzike.", rekla sam znalacki.

Dok smo stajali u redu za pretresanje, zabavljali smo se opanjkivanjem utegnutih picaka (ignorirajuci cinjenicu da smo se i same utegle) te nagadjale koje od njih ce Snoop kasnije derat.
Na zidu je pisalo "Warning: No hoodies allowed!!!!"
Guzijola je na to brze bolje potegla svoju majicu s kapuljacom iz torbe i rekla..."A, nu sta cu sad?"
"Pa nes to natandrcit unutra, smiri se.", reko ja znalacki (jopet).

Unidjosmo tako u dvoranu te se smjestismo na sjedala.
"Meni se spava.", rekla je Guzijola
Zakolutala sam ocima i pravila se da je ne cujem.
Iza nas su sjedili neki gangstas, ispred nas isto.
"Nu, Guzijola, ipak ima crnaca.", reko ja i munem je nogom u cjevanicu.
"Dzaba njih kad svi ostali zvuce ko da su na Oxbridgu studirali."

Opet je pocela s pitanjima:
"A jel, sta mislis koji je prosjek godina ovdin? 23?"
"Ma ne...najmanje 30.", izmislila sam
"Hmpf"

"A sta mislis...sta Snoop sad radi? Ocel' stic na vlastiti koncerat?"
"Spava i pusi zeleno. Stic ce valjda.", opet sam izmislila
"Ajd, valjda ce doc."

"Ej, ja sam zedna. Jel mozemo alkohol pit? Ajmo po Smirnoff."
"Ajmo", reko ja i probih se do bara da ubodem alkohol

Nakon povratka u dvoranu vidili smo da su stolice s obe strane nas zauzete. Do mene je sjedio mladjahni narod circa 17, do Guzijole je sjedila gerijatrija...circa 37.
"Hmpf", rekla je Guzijola.
"Ha!", rekla sam ja.

Konacno je doso red i na Pseto.
Iziso je na pozornicu u plavom, psihodelicno oslikanom ensemblu sto bi se najbolje mogao opisat kao PIDZAMA. Oko vrata mu je visio lanac s pistoljem. Cijeli narod je MOMENTALNO skocio na noge i poceo arlaukat.
"Pseto, PSETO, PSETOOOOO!!!", skandirao je narod.
"Nu, stvarno je izgleda spavao", rekla je Guzijola.

Snoop je udario o pjesmu, a Guzijola u moju cjevanicu:
"Nista ne vidim", protisnula je kroz zube.
"Pa jesam li ti rekla da podabuces visoke pete. Drugi put me slusaj.", istisnula sam ja i nastavila plesat i mahat rukama rapper style u zrak.
"Nu, kako to mases?", nastavila je Guzijola.
"Vako, Guzijola, VAKO!!! Kako nista ne znas???", reko ja
"Pa kad mi Brus nije htio pokazat.", nafrnjila je nos ona.

Malo kasnije, pocela je s pitanjima...
"Ne znam ni jednu pjesmu..."
"Ocel svirat "Beautiful"?"
"Ko ce mu pjevat Justinove dionice u "Signs"?"
"Sta mislis, jel nas vidi s pozornice?"
"Vruce mi je. Jel i tebi?"
"Kako cemo kuci?"
"Ocel radit podzemna ili cemo trebat na nocni bus?"
"Transport u Londonu previse kosta, pas mater...kolko cu sad to trebat platit?"
"Os ic sa mnom na Nick Cave?"
"A zasto ne?"
Momentalno sam je usutila i rekla da cu otic na Jay-Z cim ovaj stopalom stupi na UK tlo.

Snoop je na pozornici drekao "Beautiful", iza njega se vijorila brazilska zastava, a oko njega su plesacice vijorile guzicom.
Guzijola se konacno raskravila i pocela malo djuskat.
"Beaaaautiful, I just waaaaant ya to knooooow...", drekala je ona iz petnih zila.

Mic po mic doso je i kraj koncerta.
Snoop nam je obznanio da se ne boji terorista i da se London ne treba bojat jer ce Snoop doc i jopet i da je uz nas, te da je London "the best".
"A jel Guzijola, kad Pseto svira u Leedsu jel onda njima kaze da su oni "the best"?", pitala sam sad ja.
"Dabome", rece ona.

Narod se poceo razlazit.
"A bis?", pitala je ona
"Kakav bis, jebate, treba podzemnu hvatat", dreknuh ja te zakoracah prema vani.

Koracasmo tako prema podzemnoj, kadli...
"E, bok, cure, di cete vi na tulum? Di sta ima? A? A?", upadose nam neki decki
"Kakav tulum, bog vas ne vidijo, oli ne vidite da smo gerijatrija koja ide kuci lec, a ne tulumarit!!!", dreknuh ja na njih i poceh jos odlucnije koracat prema podzemnoj.

U Metropoli se odrzava izlozba brkate meksicke slikarice po imenu Frida Kahlo.
Meni se, naravno, odma noga digla da se odem kulturno uzdizat pa sam momentalno nazvala Guzijolu: "Ej, os se ic sutra kulturno uzdizat sa mnom?"
"Ocu", rece Guzijola i zapecati mi sudbinu.

Pitala sam Brusa oce li se i on kulturno uzdizat.
Brus je frktao nosom i kolutao ocima. Naposlijetku je rekao..."Ocu ako MORAM, al samo zbog tebe."
Rekla sam mu da mu je dzaba ic tako preko guzice i da bi bilo bolje da odemo pogledat Madagascar crtic nekom drugom prilikom, a da na Fridu odemo Guzijola i ja same.

I tako...
Ukrcah se u podzemnu u subotu podne, ravno dva dana (brojkom: 2) nakon bombasko teroristickog napada i u nadi da cu na destinaciju Blackfriars doc u jednom komadu.
Cim mi je guzica plenula na stolicu, primjetila sam da preko mene sjedi mlad, ugladjen, uredan covik arapskog izgleda s ruksakom medju nogama, nekakvim mehanickim uratkom sto ga je vrtio medju prstima te da mrmlja sebi nesto u bradu na arapskom.
"Bombas samoubojica!!!!", raspametih se ja.
"Ne, ovo nije istina", pomislila sam i nervozno se razgnijezdila na stolici.
Onda sam se zgrcila.
Pa mi se zgrcio trbuh.
"Sta ako detonira ruksak??? Razletit cu se u komadice. Nece me moc sastavit."
Razmisljala sam o tome da izidjem van odmah na slijedecoj stanici, al sam odlucila da je to nepristojno i da ce bombas znat da sam izisla zbog njega.
"WAAAAAARGHHHHH", raspametila sam se, "Sta da radim??? Waaaargh!!!"
Na kraju odlucih da zgrcena proputujem do svoje destinacije i da covik vjerojatno nije bombas samoubojica. Ipak, pogledavala sam ga ispod oka za svaki slucaj.

Dosla je i moja stanica.
Bombas, naravno, ruksak nije detonirao, a ja sam se osjecala ko krava sto sam za prvog Arapa pomislila da ce se detonirat.
No, uostalom, ko mu je kriv kad si mumla u bradu na arapskom.
Ih!

Na izlozbi nas je docekao red i horde ljudi sto su jedva docekali da im Frida slike dodju pred nos.
"Nu, Guzijola, sta su svi navalili...ne bi rec da nisu bombe grunule prije dva dana, pa odma svi nahrupili da se voze podzemnom i gledaju slike", reko ja ignorirajuci cinjenicu da sam i ja navalila.
"Bas", rece Guzijola: "Ajmo mi u ducan da vidimo sta ima?"
"Ajmo"

U muzej-ducanu je bilo svake srice.
Za pogled su mi prvo pale neke kutijice.
Iznad njih je pisalo: Diorama-Ł8
"Nu, Guzijola...jel ovo Christian Dior radio da se zovu Diorama?", reko ja
"Ne, tikvetino. Tako se zovu te kutijice. Nije ih radio Dior.", zakolutala je ocima Guzijola
Uzela sam jednu u ruke i malo je protresla.
"Bah! U njima ne pada snijeg.", rastuzila se Guzijola
"Ne. Al mozda se stogod drugo dogodi kad ih protreses.", reko ja
"A jel? Sta?", zainteresirala se Guzijola
"Mozda se razbiju", reko ja i tresnem kutijicu jos jace.
Nije se razbila.
Odlucila sam kupit jednu bez obzira na to sto ih nije radio Dior.

Usli smo tako i na izlozbu. Bilo je krcato i svi su stajali ispred svake slike minimalno po ure.
"Guzijola, nemam ja zivaca ovo sve citat i gurat se"
"Hmpf", rekla je Guzijola
"Guzijola, nu sta su se sve picke podabukle u neke kvazi Latino, kvazi etno haljine"
"Hmpf", rekla je Guzijola
"Guzijola, nu kako su joj mala platna. Tako mogu i ja nacrtat, Bog je nevidija"
"Aha", rekla je Guzijola
"Guzijola, nu Frida je bila neka dobra zenica...voli chihuahue, majmune, voce i prave muskarce. Ko i ja uostalom."
"???", rekla je Guzijola
"Guzijola, ja sam gotova. Ajmo krkat", reko ja nakon 20 minuta i krenuh prema izlazu.

Sjedila sam za kompjuterom i kompjuterasila.
Brus je sjedio na podu i gledao dokumentarni program o drugom svjetskom ratu. To stalno gleda. Gleda i ostale ratove, doduse.
Kad ne gleda o ratovima, gleda Ultimate Fighting Champion.

Brus se polako okrenuo prema meni i uzeo moje goluzdravo stopalo u ruku.
"Hihihi...Bas je fino kad mi dira stopalo", pomislila sam ja.

"Nu moje male i njenog ogromnog stopala!", razdragano je reko Brus.
U glavi mi je momentalno zaskripila mentalna kocnica te trznuh stopalo iz njegove ruke.
"STAAAAAAAAAAAA???? Kako to mislis...OGROMNO stopalo??????", okrenuh se ko uragan prema njemu.
"Paaaaaaaaa....mislim.....ovaaaaj....pa nije malo.....oni.....erm..."
"Znas sta, MAJMUNE, u Hrvatskoj ne uzgajaju cure od 50 cm visine sa stopalima duzine 3 mm ko u Brazilu", reko ja i rukom pokazem visinu od 50 cm zbog vizualnog dojma.
"Pa nije nitko reko da su ogromna stopala ruzna i..."
"WAAAAAAAAAAAAAAARGHHHHH!!!!", prekinuh ga, "Moje stopalo nije OGROMNO. Regularno je. Broj 39. REGULARNO stopalo za REGULARNU djevojku."
"To je ovece, a ne regularno."
"Oveca ce tebi bit glava kad te dohvatim i zveknem", reko ja i pobjegnem u kupaonu da razmotrim stopala.

Nakon trotjedne potrage, Brus je konacno nasao posao.
Ne ko advokat (sto je radio u Brazilu) nego ko konobar. No, dobro...
Poceci su uvijek surovi.
"Brus, u koliko sati si gotov?"
"Deset i po."
"Super", pomislih ja. To znaci da ce u deseticetrdesetpet bit kod kuce pa mozemo na dernek.

I tako...
11 sati...Brusa nema.
12 sati...Brusa nema.
1 poslije ponoci....Brusa jok.
Nema mi druge nego da nazovem restoran.
"Alo, ovdje Brusova cura. Jel on tamo?"
"Alo, ovdje bos. Je, ovdin je. Upravo zavrsava. Danas smo kasnije zatvorili", rece Rumunj bos s druge strane telefona.
"Puno kasnije", promrljah sebi u bradu i spustih slusalicu.

2 poslije ponoci...Brusa ni otkuda.
3 poslije ponoci...ma kaki.
U glavi su mi se vrtili raznorazni scenariji s gangsterima (rumunjskim), trgovcima Latino robljem i slicno.
Bila sam spremna obut tenisice i otic u potragu kadli...
...u ravno triitrideset poslije ponoci cuo se kljuc u bravi.

"Brus, jebem ti Ameriku Juznu, di si dosad???? Propao nam je dernek.", dreknuh
"zjghbrhff", rece Brus, srusi se na pod i nastavi plazit
Bio je pijan ko majka.
"BRUS!!! BRUS!!! Jebem ti pijancevanje! UGH!"
Brus je doplazio do kreveta. Zadah mu je bio ko omanja tvornica cachace ili vodke.
"Ako mislis da ces spavat u mom cistom krevetu, varas se", reko ja i pocnem ga vuc prema Cimerovoj praznoj sobi.
"Waaaaaargh....necu spavat u njegovom krevetu...dobit cu gejpederluk...waaaarghhhhh", rece Brus
"Nes vala ni u mom", reko ja

"Ko te uostalom napio tako?"
"Boss..."
"Ceausescu!!!"
"Nisam mogo rec ne odmah prvi dan....htio sam ostavit dobar dojam."
"Stvarno...jako dobar dojam."

Razmisljala sam o tome da ga prvim avionom posaljem nazad u Brazil te nazvala Cimera u Pariz da razmotrimo situaciju.
Cimer je odmah prepoznao brata u pijanstvu i odgovorio me od nauma.
Sad samo cekam kad ce se zajedno opit.
Blago meni.

Cim je Sveti Bob (Geldof) objavio da ce u Londonu jopet odrzat dernek po imenu Zivuca Osmica, Cimer i ja smo skocili sa sofe od radosti i poceli cvrkutat.
"Koncerat!!", drecao je Cimer
"Dernek!!", hihotala sam ja
"Nu, ako osvojimo karte ima da vodimo jedno drugo na dernek. Nema ti majci Brusa vodit, jesil cula?", reko je Cimer
"Cula."
"Zakuni se"
"Kunem se"
"U cjelosti"
"Kunem se da cu tebe odvest na dernek Zivuce Osmice ukoliko ja osvojim karte", zakunuh se u cjelosti.
"Dobro. Ipak sam ja tvoj Cimer, prijatelj i nezakoniti muz"
"????!!!!"

Usprkos velikom broju odaslanih poruka s nasih mobitela, karte nismo dobili ni Cimer ni ja. Faraoni jesu. Naravno, nisu propustili ni jednu priliku da nam vade mast.
"Nema veze", reko je Cimer: "I ovako i onako idem u Pariz ovaj vikend"
"Nema veze", tjesila sam se ja: "I ovako i onako sam samo htjela vidjet Maradonu, Sestre u Skaram i Pseto. A Pseto cu vidjet s Guzijolom za tjedan dana."

I tako...
Dok su Faraoni mahali gejpederskim zastavama u Hyde Parku, dok je Cimer pransirao Parizom, Brus i ja smo camili u kuci s upaljenom televizijom na kojoj je Bejonse muvala guzicom lijevo-desno u ritmu muzike.
"A nu...zasto ne odemo u Hyde Park pa da makar na ekranima gledamo?"
"E, moj Brus, cak i za to su se trebale osvojit karte. Nema nam druge nego camit u kuci."

I tako...
"Brus, Brus...nu, Bred Pit!!!", zasjajile su mi se oci.
"Ma jebo te Bred Pit"
"Uh, da bar....", promrljala sam potiho sebi u bradu.

Malo kasnije ekrane nam je ukrasila Maradona s nekim vrtucim plesacima obnazenih torzoa.
"A jel Brus, sjecas li se ti originalnog Zivuca Pomoc koncerta?", pocela sam ja...
"Naravno da da."
"I ja....iako sam bila prcmoljak od djeteta"
"Ma cega se ti sjecas?"
"Sjecam se da sam s Babom lezala u krevetu...i da smo gledali koncerat...i komentirali...sjecam se i da je Baba pustila golubica pod dekicom, al da meni nije smetalo jer mi je od njenog golubica bilo nekako toplije...i sjecam se da je na TV dosla Maradona, a Baba je rekla: "Nu, Marisi, meni se ova svidja. Vidis kako je ona dobar vjernik i katolik i koliko je krizeva okacila po sebi.""

Doso je red i na Maraju Keri.
"Nu, Brus...evo moje momentalne omiljene pjesme."
"Koja je to?"
"We Belong Together", reko ja i zakrestim zajedno s Marajom.
"Bog te mazo...to je ona sto ju stalno navijas 15 puta zaredom"
"Sta, Brus, sta fali...? Super je pjesma. Nu, imam i album", reko i ponosno mu pokazem "Emancipation of Mimi".
"Ujmocaisinaiduvasvetog..."