Marketing
Moj Brat Revolucionar, Policijsko Vozilo, Pobjegnuti Nocni Bus I Sveopce Narodno Veselje U Londonistanu
"Drrriiing Drrrring", zazvonija je telefon.
"Alo. Ko je tamo? Sta 'oces?", javih se ja
"Ih, jesul vas to opet grunuli, a? A? A?", razulario se mladji Brale s druge strane linije.
Moj mladji Brale je revolucionar. Anti jUeSej, anti jUKej, i antisveostalo sto je moderno sada. Zove internacionalnom vezom mobitel ka mobitelu ne bi li raspravio svjecku politicku situaciju te moguce teorije konspiracije. Znam ga ko oko u glavi.
"Jesu, nema mrtvih.", odverglah ja mantru koju sam odverglavala od podneva.
"Hm....", nastavi moj Revolucionar, "Ja mislim da vas je roknija vas vlastiti i sopstveni MI5 i jos mislim d..."
"N'te Iruda. Jesam li ti rekla da ne kupujem tvoje konspiracijske teorije, a?"
"Ali zar ti mislis da tvoju vladu boli uvo za tebe i da je Amere bolilo uvo kad su sami sebi zaletili avijone u nebodere?"
"Ne, ne mislim da ih boli uvo za mene, al nekad kad smrdi, stvarno je govno. Ne zelim raspravljat o konspiracijama, ne kupujem tu robu. Ni na rasprodaji ni inace. A-a, jok!", reko ja odlucno.
"Pih. Nego, jesil dobila listu stvari sto mi ih moras kupit?"
"Jesam. Kupicu. Bok."
Moj mladji brat-Revolucionar.
Kasnije sam odlucila da me bole usesa za bombe i da idem van s frendicama usprkos sveopcem "veselju" oko nas.
Nakon par ugodno popunjenih sati, doslo je vrijeme da se ide kuci.
Stadoh na stanicu ne bi li docekala nocni bus.
Vec sam pripremila oko sokolovo za skeniranje suputnika u autobusu te njihovih torbi.
Plan za daljni postupak u slucaju pozitivnog skeniranja potencijalnog bombasa i/ili potencijalne ruksak-bombe nisam pripremila.
Na autobusnoj stanici se vec raskrecio neki drugi autobus koji nije bio moj.
Odjednom se cula bjesomucna skripa guma, zaustavio se policijski kombi te izidjose policajci da pregledavaju nesto unutar busa.
"Hmmm....mozda je bomba", pomislih ja i lezerno se pomaknuh malo dalje u slucaju eksplozije iste.
Krajickom oka sam primjetila kako se blizi moj bus, N38, te stadoh na rub kolnika i poceh bjesomucno mahat rukom.
Zaludu.
Vozac autobusa je vjesto izbjegao (ovim redom): mene, bus stanicu, policijsko vozilo, sumnjivi raskreceni autobus te veselo nastavio prema mojoj opcini. Bez mene.
"Pasmater, da ti pasmater!!!", promrljah sebi u bradu. Htjela sam mahnut i pesnicom, al nisam htjela pred policijom koja je u medjuvremenu izisla iz raskrecenog busa.
"Alo, ti. Jel sve u redu?", dreknija je policajac.
"Oho....kome se to dreci?", pomislih ja i pogledah prema policajcu.
Policajac je gledao ravno u mene.
"Jel sve OK?", ponovio je on
"Oni....ovaaaaj....erm....pa je....erm...", rekoh ja te brze nadodah, "Al mi je pobjego bus."
"A jel? Koji bus?"
"N38!"
"Unilazi onda", reko je policajac te krenuo prema vozilu.
Stajala sam ko drvena, mutava Mara i blejila u njega.
"Jel on to meni reko da unilazim?", pitah se interno
Policajac je stajao kraj vozila i drzao vrata straznjeg djela u koji se trpaju kriminalci.
"Neeeee, nije mi reko da unilazim. Mislim da tripiram.", interno sam monologirala ja
"Ajd, unilazi", smjeskao se policajac broj 2.
Plasljivo sam krenula prema vozilu misleci i dalje da tripiram.
"Napravit cu tri koraka prema njima pa ako i dalje drze vrata od cumeza otvorenim to znaci da se obracaju meni i da mi uistinu govore da unilazim", nastavljao se moj interni monolog.
Nakon tri koraka, vrata su i dalje bila otvorena. Nije mi bilo druge nego da skocim u cumez.
Policajac je zatvorio vrata za mnom.
"Imisusovo mi. Nalazim se u policijskom vozilu. U odjelu za kriminalce. S resetkama i sve. WOW! Iruda ti! Wow!", mislila sam ja ogledajuci se okolo.
Htjela sam ih ispitivat o bombama i co'eku kojeg su taj dan upucali, al se nisam usudila.
Odjednom sam krajem oka primjetila odmetnuti autobus.
"Eno ga!!! TO JE MOJ BUS!!!!", dreknula sam iz sveg grla.
"Jesi sigurna?", rece policajac.
"Jesam!!!!"
Htjela sam jos nadodat "Drz ga!", al nisam bila sigurna da ce bit shvaceno na pravi nacin pa sam drzala jezik za zubima.
Na semaforu smo presreli bus.
"Jesil ti autobus N38?", dreknija je moj policajac ka vozacu
"Jesam", usro se vozac
"E, pa onda ces fino stat na slijedecoj stanici i pustit mladu damu koju si propustio pokupit na jednoj od prijasnjih stanica unutra, jasno!" autoritizirao je policajac.
Na slijedecoj stanici unidjoh u bus pod budnim okom policije.
"Sretan ti i siguran put do kuce", rekose oni u unisonu.
"Wow!", rece vozac busa.
Na licu mi je titrao pobjedonosni smjesak, "Ha, pa nek se jos neko usudi ne pokupit me na stanici!"
Post je objavljen 24.07.2005. u 22:22 sati.