Sinoc sam pripremila pastetu, kruv, sladoled (ne od cokolade), kekse i sjela na sofu ne bi li dernecila solo citavu noc gledajuci izravni prijenos te analizu izbora.
Bilo je izuzetno zanimljivo.
Uspjela sam izdrzat puno dulje nego Guzijola koja je u krpe otisla nenadano rano.
Highlight veceri je definitivno bio izravan prijenos iz constituency do moje gdje je George Galloway iz RESPECT partije pobrao sve glasove i tako izbacio Laburisticu Oonu King iz Parlamenta. Onda je odrzao vatreni govor o Iraku i malo smecario po Tony-Lazov Blairu. Ja sam arlaukala od srece, ali u sebi da ne probudim susjede.
Tony je isto pobijedio u svojoj opcini iako sam se ja nadala da ce pobijedit caca sina koji je poginuo u Iraku. Za vrijeme Tonyjevog govora osla sam napravit jos jednu fetu kruva s pastetom da ga ne gledam. Nisam cak ni primjetila da li je imao sredstvo za samotamnjenje na sebi. Vjerojatno jest.
Potom je Howard (konzervativac) pobijedio u svojoj constituency pa je i on drzao govor. Iso mi je na zivce, al vise nije bilo ni pastete, ni kruva, ni sladoleda pa nisam imala po sto otic u kuhinju. Dok je divanio, dobila sam poriv da TV gadjam japankom, al nisam. Bilo mi je zao televizije. I japanke.
Konacno je doso red i na moju opcinu. Moja opcina je bila tzv swing iliti key seat gdje je do zadnje minute bilo neizvjesno da li ce pobijedit Lib-Dem (nasi) ili Labour (lazovi). Konzervativci su kod nas na dnu glasackih listica jer smo iako izuzetno bogata opcina, revolucionarno nastrojeni. (Mos mislit.). Pobijedila je Stranka Lazova I Uvlacenja Glave U Bushevo Prkno. I to samo s 1% razlike. Htjela sam ispustit suzu, al onda sam sama sebi rekla:"Marisi, ti si revolucionar, a revolucionari ne placu."