burnt to the core but not broken
17.06.2007., nedjelja
CUT THROUGH THE MADNESS AND SURVIVE
|
E vako...odma u startu da se razumijemo ovo nije proljevasto depresivni post...ja si volim bittersweet i ok sam si totalno...pa eto ajmo počet...ovaj spotić je za ženu...eto zlato imap korn i angelinu zajedno...pa se utopi sad u blaženstvu...volim te pahuljice Dobri su oni meni...korn jel...puno su mi dobri...tak te nekak odnesu...a i tool mi je super...jebeni lyricsi i bolesni spotovi...polako,polako...bute vidli...bum vam hitil nekaj na kraju posta... Uglavnom e sad nekaj za mene... Life is a waterfall We drink from the river Then we turn around and put up our walls Cause we are the ones that want to play Always want to go But you never want to stay And we are the ones that want to choose Always want to play But you never want to lose Predobar mi je ovaj dio…čudni smo mi ljudi…ali na kraju krajeva živimo u čudnom svijetu…punom zidova,blokada,demona I strahova…ali bitno je presjeći si put kroz svo to ludilo I simply survive…opstati…I znam da se mnogi ponekad pitaju ali zašto? I čemu? i vats d fakin pojnt…I ja sam se pitao…I sada kada znam odgovor želim ga podijelit s vama...jednostavno…zbog oblaka u koje gledate svaki dan tražeći komedić sebe…zbog osmijeha dragih vam ljudi koji vam upotpunjuju dan…zbog filozofiranja uz pivu…zbog nježnog povjetarca koji vam miluje lice kada pobjegnete od svakodnevnog kućnog ludila…I mogao bi tako unedogled…ali mislim da ste shvatili poantu… I znam da je teško…ali najveća snaga u čovjeku je snaga za opstankom I jednostavno postojanjem…I trebao sam proći raznorazne pizdarije kao I svi vi da bi to shvatio…I znate što…sada kada posjedujem tu spoznaju…nitko mi nemože ništa…postao sam na neki način besmrtan među smrtnicima…I drago mi je…I ponosan sam na sebe…a mislio sam da nikad neću biti…jer samokritika me ubila…a I podcjenjivanje sa strane meni kao “najbližih” ljudi…moje obitelji…ali više nisam ljut na njih….više ne pomišljam o tome kako ih možda jednim dijelom sebe I mrzim….sada sam samo sretan što znam da sam iznad njih…I njihovih malih umova zatočenih u prozirnu kutijicu sa celofanom I mašnom …nemogu mi više negirati svoje sramote I pogreške…jer sam ih pročitao već odavno…I nemogu mi se zamaskirati u nešto idealno,nešto sa tv ekrana…jer znam da su umjetni I oblikovani…i oni znaju da ja znam…I sad me respektiraju…čak štoviše htjeli bi da sam ja njihov stup na kojeg se mogu oslonit kada zaglibe pred zidom…dopuštam im da se malo oslone…ali samo na kratko…onoliko koliko ja to dozvolim...i baš u tim trenucima ja se osjećam moćno…I jako…i onda ih samo žalim…ali ne predugo jer nisam ja svećenik za njihove ispovijedi I nisam crkva koja će im dati nadu kako će sve biti u redu u njihovim malim stereotipno šablonskim kućercima…o neeee..nikako nisam Evo sad obećani spot od tool-a da vam dam do znanja koliko je svijet okrutan I bolan I koliko ste jaki što ste još uvijek tu…ja bum još nakenjal nekaj za kraj sam da si srolam jenega Eto klinci to bi bilo to…presjecite si prečac kroz ludilo I sve će bit just fine…ljubim I grlim svakog pojedinačno…I budite mi dobri I veseli…   |
