<	rujan, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (14)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.
T.Ujević

VOTKA POSLIJE KIŠE

Gle duplu votku poslije kiše
Puna je kapi pa se njiše

Votka po Votka k tomu još dupla
I ja sam drven poput trupla

Kad se probudim ispod stola
Pitam se dal' krv još mnome kola

Kroz glavu tad prođe mi prvo
Da li sam čovjek ili drvo?

Hladno mi je opet

naložio sam sve samoće

i ogradu pokraj puta

da se izdigne od topline

i ponovo poleti

nebom naše ljubavi

bez granica i cilja

balon pun očaja.

Hladno mi je opet

usamljen mi korak

gazi prvi snijeg od želje

da otkrije svo to blato

što se crni opet meni

ispod nokta skriven dar

iskopan za sjećanja.

Hladno mi je opet

možda vatra nije znak

iskra svaka nije svjetlo

možda samo to moj brod

nasukan na školjku praznu

čeka plimu čeka tebe

da se otisne prema kraju.

Hladno mi je opet

starit će mi ruka od prošenja

umorit će se osmijeh

isklesat ću si bore

bit ću samo sin nikad otac

bez krugova oko mene

ruku tvojih koje želim

nemam snage da ih crtam

mirišu po tom snijegu

da mirišem ja po tebi

ovog stiha ne bi bilo.

Šumama smo širili plač

tražeći gljive mudrosti

lomeći se kao i grane suhe

pucketajući pod vatrom škrtom.

Umorima umorni umarali smo tijela

savijeni kao žalosne vrbe

korjenje sam svoje hranio u tebi

generacije premještao pokretom bluda.

Duboko sam koračao u tebi

izazivajući strahove strahom

tražeći tragove prošlih ratova

porazi tvoji vikali su na mene.

Zastave ti palio nisam

nisam ti dirao himne

pjesme su otišle prve.

Ritmove dalekih bubnjeva

živjeli smo sekundama

gladni kao i psi jutrom

grizli smo tijela

grizli smo svoje kore

lomeći samo grane suhe

vatrama škrtim,prolaznim

stabla smo oborena bili mi

šuma je šutjela poslije nas.