burnt to the core but not broken
29.05.2007., utorak
OLUJA NAD KENIJOM BUT I’M READY FOR IT
 Eh eto odlučio ja malo u toplije krajeve...heh sve ptičice sele u jesen ali ne i ja suri orao...ja selim u proljeće...eto zašto i ne bi kad ovdje nije dovoljno toplo...mislio sam da je...pokušavao sam osjetiti ali jok...meni je i dalje zima...to ima izgleda veze samo i isključivo samnom... Uglavnom nakratko sam navratio na oblak br. 9 jer sam si tam trebo nekaj sredit jel za Keniju. Doletio sam...udahnuo zrak ispunjen kofeinom...livade i miris kave i specifično nebo...jako volim Keniju...i jako volim biti sam...kad sam alone ne trebam nikom objašnjavat zakaj imam tako tužan pogled,zakaj mi se tresu ruke,zakaj uvijek gledam negdje u daljinu i zakaj sam hladan...hladan sam zato kaj mi je hladno...logično,prosto ko pasulj...kaj to ljudi nemogu i sami skužit....očito da ne...ili samo mene se ne skužuje...hahahha...još uvijek se mogu sam sebi nasmijat... Čudan sam si...jako...osjećam nečiju čudnu prisutnost oko sebe...u sebi...kao da je netko tu a nije...znam da nije...jer nemože bit...jer je zombi...i jedini vodič joj je nebo...i neki nemir i strah...a ja govorim sam sebi da je sve ok...moći će ona...jednog dana...shvatit će da postoji neko...ko nije prikriveno zlo..kao što rekoh I’m ready for the storm...jer oluja je neizbježna...ali neće ona shvatit nikad...i to je ok...i nek bježi sama od svih...od sebe neće nikad moći koliko god bi željela... Sjedio sam tako dugo uz jezero Nakuru..promatrao ždralove...razgovarao sam u sebi...sam sa sobom...sve dok mi nije sinulo: O the waves crash in and the tide pulls out It's an angry sea but there is no doubt That the lighthouse will keep shining out To warn the lonely sailor And the lightning strikes and the wind cuts cold Through the sailor's bones to the sailor's soul Till there's nothing left that he can hold Except the rolling ocean Chorus: But I am ready for the storm, yes sir ready  I am ready for the storm, I'm ready for the storm Give me mercy for my dreams For every confrontation seems To tell me what it really means To be this lonely sailor But when the sky begins to clear And the sun it melts away my fear I'll cry a silent weary tear For those that need to ove me But distance it is no real friend And time it takes its time But you will find that in the end It brings you me the lonely sailor But when you take me by your side You love me warm, you love me And I should have realized I had no reasons to be frightened I da znate...shvatio sam...nema davanja jer nema posjedovanja...ima samo osjećaja da je netko svama gdje god bili i da je sve to skupa samo vaš mali privatni svijet u kojem si dopuštate bit nešto više od običnog smrtnika...i neka bude tako...”riječ” Ostajte mi dobro a ja letim dalje...puno toga još valja obić...puno toga shvatit...puno emocija usmjerit na pravu stranu,jer čovjek lako zabrije...adio  |
