design by tinči

Linkovi

Moja Jele
Tintorka
Moja Anci
Marina,Marina
Ivana
Rafica,Rafica:
Sekica
Baletić,Baletić
Umišljene
Anđela
Mala Josipa
Veki
Marija



Daj mi svoju ljubav, al ne i svoje misli,
Jer ja imam vlastite misli.
Možeš udomit moje tijelo, al ne moju dušu,
Jer moja duša boravi u kući budućnosti, koju
ti ne možeš posjetiti, čak ni u svojim snovima.
Možeš se truditi da budeš kao ja, al ne traži od mene
da budem poput tebe.
Jer život ne ide unatrag niti ostaje na jučer.
Ti si luk s kojim sam ja odapeta u budućnost
kao živa strijela.
Strijelac vidi metu na stazi vječnosti, i On te
napinje svojom silom da bi njegova strijela
poletjela brzo i daleko.
Neka tvoja napetost u Strijelčevoj ruci bude
radost;
Jer, kao što On voli strijelu koja leti, On voli i luk
koji miruje...


Bez tebe


Znaš, u početku sam mislila,
Da bez tebe neću moći disati.
Sada ću sama sebi reci: “Pogriješila si.”
Reci su, uzdahnut ću. Ali kako reci tebi?
Tvrdim sebi: “Ajde brze, sada,
Rastrgaj paučinu laži!”
Ne zato sto si mi postao nepotreban,
Već zato sto, nije bilo ljubavi.
I u tome sam naravno kriva ja,
Prošao je rok. Vlak je otišao.
Lagala sam, lagala, nadala se da će nekad,
Nije bilo pravo vrijeme, pravi trenutak, ne sada.
I eto, sada ne znam sto da radim:
Imaš gangrenu ljubavi.
I treba je izrezati, odstraniti.
Ne obracajuci pažnju na bol.
I treba sasuti istinu u lice,
U tvoje ni krivo ni dužno lice.
I bježati. Još bolje bez osvrtanja.
I zauvijek. Da se ne pronađu tragovi.
Reci rijeci koje ništa ne znače.
Oči u oči. Svu volju drzuci u šakama,
I znati, da je moglo biti drugačije,
I ne tako bolno, možda.
“ostavljam, napuštam, izbacujem na ulicu”
Ali moram. Ja to razumijem.
I bez tebe volim, živim, dišem…






OVO ĆE PISAT NA MOM GROBU;
" Nije ju smrt boljela,
jer se ubila zbog onog
koga je iskreno voljela..."



Kad umrem živjet ću u raju,
kad sam već cijeli život živjela u paklu.

Jebeš život,
kad čovjek pati,
kad čovjek čovjeka,
ne može da shvati....
Jebeš život,
kad nada vene,
kad živiš od jebene uspomene...

Čovjek koji ne radi pogreške,
obično ne radi ništa....
SMISAO ŽIVOTA,
JE BORBA PROTIV ODRASTANJA!!

Ljudi kažu da činiš pogrešne stvari
samo zato što ih činiš na svoj način!





NJEMU

Voljet ću te zauvijek,
znam da hoću...
Čujem sjene i glasove neke kako mi to govore noću...

I kad svega nestane,
kad samo tuga ostane,
sjetit' će se nebo i rijeke neke koliko smo toga prošli...

Pričat' će cvijeće o danima sreće,
pričat' će noći kako je tako suđeno svima,
kako je kraj jednom morao doći...

Šapati naši negdje u daljini
govorit' ce prijateljici tišini...

Doći će druga djeca,
sjest' će na naša mjesta,
donijet' će ljubav i poljupce neke
bas kao i ti i ja u onim trenucima sreće..




Nesreća

Nismo se treba sresti kada sudbina odzvonila nije da naša srca budu skupa, da jedno za drugo bije. Volim te suviše, što ću od tebe kriti, al sudbina nas je rastavila, moralo je tako biti. nismo se trebali sresti onog divnog zimskog dana, ja nisam trebala zapamtit tvoje smeđe oći. Sada više ne misli na mene, ni ja o tebi ne želim da znam. Nikada više ne prilazi mi jer moje srce će puknuti….. ali ipak kada ti najteže bude i kada osjetiš da te nešto boli, ako hoćeš bar pomisli na mene jer ja sam ta koja te VOLI

četvrtak, 08.03.2007.

ANĐELIMA SU PALE MASKE S LICA

Nikad nisam ni voljela tebe, voljela sam osobu koju si glumio, prevario si i samog sebe, a nas si jednostavno ubio. Nakon svega si mi stranac, nisi ni sjena onog starog lika, bio si samo dobar glumac ili ja dobra publika. Anđelima su pale maske s lica, razbile sve iluzije i lažni sjaj, sad vidim da si ubojica, ubio si u meni svaki osjećaj. Više me ništa ne vrijeđa, ništa me ne može zaboljeti, previše se noževa zabilo u moja leđa, mislim da više ne znam voljeti. Nešto je trulo unutar mene, mislim da je to srce moje i duša koja polako vene....sve što je nekad bilo tvoje. Ne znam kako da se borim, što se u ovakvim situacijama radi, kad nekog iz sve snage volim, a istodobno mi se toliko gadi. Bojao si se pa si me "štitio" od istine i uvijek postupao sa mnom u rukavicama, sad stvarno odjebi od mene, ne želim imati posla s kukavicama! I na svemu ti zahvaljujem, hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet, od pogleda, poljupca, dodira strahujem i svi dobiju samo moj bijes. Bijes koji je tebi namijenjen, zbog svega što si mi pružio, al slabić poput tebe nije na to pripremljen, pa drugi trpe ono što si ti zaslužio. Ne želim na tebe misliti po cijele dane, al samo si ti u meni i nemam druge animacije, još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane, al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije. Tvoja predstava je u završnici, evo i ja pjesmu privodim kraju, možda smo samo propali umjetnici koji malo jedno o drugom znaju. Umjesto da ti kažem ZBOGOM, nešto ću te zamoliti: VIŠE NIKOM NEMOJ REĆI VOLIM TE, TI NE ZNAŠ ŠTO ZNAČI VOLJETI!!!

| komentari (13) | print | # |

---

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.