Ko me jednom prevari
ko mi tugu pokloni
taj u mojoj dusi vise ne postoji
dusa je jedna i Bog ju nije stvorio
da ju lome i zato moze samo dobit lazni sjaj
osmjeha i mutnu iskru u ocima,oprostit mogu
Al zaboravit nemogu....

Cesto i dobra maska popuca
covjek trpi i nekoliko godina
smiruj se, podnosi i najokrutnije kazne
i odjednom se slomi na nekoj sitnici
na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega
A ljudi se tek onda upitaju pa nikad
Se nije vidjelo niti davalo znaka
cudno bas cudno .....

Hoće li moja duša umrijeti istovremeno
kad i ja hoće li nestati
u zaborava tmini ili lebdjeti između zvijezda
smirena i sretna negdje u visini
Dal ce suza krenuti ili samo prazna crta
znam ne postoje savrseni svijetovi
Srce ce puknuti za voljenima i dusa ce otici


Možda će na tvrdoj klupi sjediti
pokorna grijehe svoje brojiti
glave pognute optužbe slušati
pokajati ce al nece zaliti za dobrim djelima

pravednu presudu prestrašena čekati

Kad jednom dođe vrijeme
bijeli će anđeo krila raširiti u modru visinu
je ponijeti gdje će svoju istinu saznati

Mirna srca isplakane duse
sa crtom ravnodusnosti
na svijet oko sebe pokusala
je al pre slaba je dusa
zato angele molim te kad dojde
zadnji cas oni koji ostaju neka ne lutaju.......
Ko u srce udje moze i izaci ali trag uvijek ostaje....