Nocnim ulicama putnici smo samoce
ogrnuli tastine plast nevinosti
ispod polupanih svetiljki
koje obasjavaju nasa lica
na koje smo stavili maske,
prolaznici gledaju odraz sebe
u nama i pitaju se tko su ovi ljudi
sta kamenog lica sa brazgotinama
urezana korita rijeka sta teku
po podrapanom kaputu tuge....

Uvijek isto kad se ljutis,
zaledis osmjeh onda sutis
znam da slusas kako disem
i tvoji dodiri spavaju
ponekad mi se cini da pricas samo radi reda
znas tisina da mi smeta,
bas te ne volim kada si takav
a ne volis ni ti mene takvu.

A nebo je jos uvijek boje kao oci tvoje
sve bih dala da su opet moje
crno bjeli dodir tjela tvog
Ostao je trag na dnu duse moje
i ove note sa klavira ulaze necujno poput
Sjene da si bar dio mene, sve bih dala za tren
za tvoje dodire.

Otvorim oci nisam budna
opet opet san navikla se na jos jedan cudan
mi..jesmo li nestali ......

Cujes li sapat moj cujes li srca mog krik
koliko jako treba te ne mogu ne, bez tebe .

Proklinjem noći neispavane sto prolaze mi
bez tebe bdijem i ime ti zazivam i
tako budna zore docekam .

Dani jos nekako prolaze za sobom
sjetu mi ostave taj zivot
sto nema milosti da mrvicu srece mi ostavi
Sve bi mi uzeo zbog moje greske
Za oprostaj kasno je molit
Al za tvoju srecu nije , da ti sunce zivot obasjava
A mjesec da ti tiho sapne
Sjeti se jedne male sta ti srce obecala
pa ga drugom dala,al ti zloban nisi
I oprostio si mi i molis se bogu za mene
Jer iako nisam na tvojem jastuku i ne sapuces moje
Ime znam da u srcu tvom za nas dvoje mjesta ima
Jer voljeti se moze i zivot ide dalje
samo hrabri obstaju a to smo angel i ja .....
Zato cu osmjeh na lice tugu pod stol
I voljeti i bit voljena .....