Majko najdraža majko najmilija
ti koja sve tajne znas
čuvarica istine i dobrote
čuvaj moje srce čuvaj istinu o ljubavi
kome srce dala na dlanu
i kljuc poklonila nemam rijeci
da opišem svoju radost susret
pogled osmjeh dodir čežnju strast
uspomena koja se ne brise
i u srcu se čuva
ti majko moja koja znas tajnu
šapni mu dok spava da ga volim
najviše i pomiluj mu kosu dahom ga poljubi
i šapni mu ona te voli najviše micek

Magla se spustila nad grad
hoda na prstima ne cujno tiho
poput prasine na vjetru
zaviruje u osvjetljen prozor
ostala sama u kutu sobe
magla pruža svoje ruke
dodiruje svilenu kosu
nježno miluje lice moje
zar ne vidiš da mi nedostaješ sokole
zar ti magla mora zamagljenim očima
gledati u mene da shvatis
da moje srce kod tebe spava
da kad sunce se probudi
poželim raširit krila i visoko poletit
i sve posta plavetnilo boja
pogled u daljinu dali ceš doci
da spasiš izgubljenu dušu
trebam te shvati postao si zrak
moj spas o bože zasto tako
se osjecam ko u krletki
da mi srce zaspalo nemam snage disati
dođe mi da kriknem slomili mi krila
dođi sokole zaljeci moje rane
da se visoko vinem u nebo
i poletimo slobodno poput pahuljice maslacka

Pa se prisjetila svojeg grada angela sta davno napisala


DALI ZNAŠ KOME MOJE SRCE SAD PRIPADA KO JE UZEO MOJE SNOVE ČIJA JE OVO ZEMLJA TKO SU OVI LJUDI ZAR I ONI SU KAO JA
ZAŠTO SU POGNULI GLAVE ZAR SE BOJE DA IM NEBO NE SUDI
A GDJE SI SAD MOJ ANGELE ČUVARU SPASI ME
IZGUBILA KRILA SAM NEZNAM PRONAČI PUT IZLAZA
ČIJA JE TO ZEMLJA ZAŠTO PLAČU RECI MI ZAR JE
TO ZEMLJA SUZA ZEMLJA BOLI ZEMLJA ANĐELA
PRUŽITE IM RUKE I BRIŠITE IM SUZE

ALI VAS MOLIM NE DIRAJTE ANGELE JER DUŠA IH BOLI KADA VIDE KAKO ZEMLJA PLAČE
ISPUSTIT ČE SUZE POTOPIT ČE GRAD NEKA NITKO NE ZAPLAČE
SLOMILI KRILA ANGELIMA A SAD TRAŽE OPROST SVE JE TAKO MRAČNO BEZ TEBE BOLI PONEKAD SKRIT SUZE USPJEH JE
DA BOL NESTANE PREMIJA JE TRNCI KROZ TIJELO U OČIMA SJAJ POSJETIT GRAD ANĐELA VIDJETI KAKO ANGELI LIJEČE SVOJE BOLI ONI TAMO SUZE SE SKUPLJAJU JER KAD ANGELI KAD VIDE TUĐU BOL ODLAZE U GRAD ANĐELA DA ISPLAČU SVOJU BOL A POTOPE SVOJ GNJEV SA SUZAMA DA NE POSRNU ZA OSVETOM

Želim te sresti


U jednoj šumi na kraju grada
Živjela je jedna djevojka osmijeha poput angela
Pogleda poput plahog leptira
Živjela u nadi da ce sresti jednom svog angela
Kad je bila mala majka joj je
Pričala pricu o plavom angelu
Kako je imao ljubavi ali nije imao srece
Sve je volio i dušu dao za ljubav
A oteli mu sve
I ništa mu nisu dali ni osmijeh samo suze
I kad kiša pada to plavi angel ne može sakrit suze
A sunce kad sja to se smije i vesel je
A kad vjetar puše to želi otjerati tugu
i bol iz srca svih dobrih ljudi
Djevojka tada stisne ruke na grudi
O majko kako da sretnem angela
Zar da mi netko srce rani da zaplačem
Do jauka, dali će onda doći da me posjeti
E moj angele žao mi za tvoju bol ne želim da
kiša pada ni da vjetar puše već samo da sunce sja
jer znam da si tad sretan a sretna sam i ja

Kad tmurna jesen zatvori svoja vrata
shvatis da nikome nisi nista
da netrebas kad bolest stigne
vec samo dok daješ i služiš ko robinja života
slomis se tad shvatis da ti je ime nitko a prezime nisšta