Želim te sresti


U jednoj šumi na kraju grada
Živjela je jedna djevojka osmijeha poput angela
Pogleda poput plahog leptira
Živjela u nadi da ce sresti jednom svog angela
Kad je bila mala majka joj je
Pričala pricu o plavom angelu
Kako je imao ljubavi ali nije imao srece
Sve je volio i dušu dao za ljubav
A oteli mu sve
I ništa mu nisu dali ni osmijeh samo suze
I kad kiša pada to plavi angel ne može sakrit suze
A sunce kad sja to se smije i vesel je
A kad vjetar puše to želi otjerati tugu
i bol iz srca svih dobrih ljudi
Djevojka tada stisne ruke na grudi
O majko kako da sretnem angela
Zar da mi netko srce rani da zaplačem
Do jauka, dali će onda doći da me posjeti
E moj angele žao mi za tvoju bol ne želim da
kiša pada ni da vjetar puše već samo da sunce sja
jer znam da si tad sretan a sretna sam i ja

Kad tmurna jesen zatvori svoja vrata
shvatis da nikome nisi nista
da netrebas kad bolest stigne
vec samo dok daješ i služiš ko robinja života
slomis se tad shvatis da ti je ime nitko a prezime nisšta