Zbogom tebi odlazi i ne pitaj više
dali u mojem životu padaju kiše
pokušala sam vjerovati ti a sad
kad sam izgubila kontrolu srca
otključala sam srce otvorila dušu
a sad zaključavam srce bacam ključ u ponor
i sad vidim šta se dešava oko mene
ne želim se boriti nisam ja vojnik da ginem
da stanem na bojišnicu i obranim te
kad metak krene u srce tvoje
neka te rani neka te slomi
nisam tvoja ratnica
vec predajem se odlazi iz mojih misli
spakuj kofere i poljubce ne želim
ništa od tebe idi i ne okreći se
nečeš vidjeti suze već mržnju odlazi
nisi ti čovijek za koga cu poginut i srce dati
vec si lutalica šta krade srce
pa ga baca lavovima da se slaste
da uzmu slomljeno
izdao si moje srce izdao si onu koja te sanjala
koja je davala tisuču poljubaca za tebe
a uzela samo jedan ali samo jedan osmijeh od tebe
nemogu da ti oprostim da zaboravim
jer ja nisam ni grlica niti golubica već
obično biče koje je sanjalo
da bi se probudilo i shvatilo da je bio
sve san i igra riječi samo znaj želim sa si sretan
kao ja sada neka ti kiše ne padaju
ali neka ti srce slome i neka ga bace lavovima
da oslaste svoj glad neka su bar
oni sretni i mirno spavaju

Prije još sam bila naivna i mlada luda
nisam znala šta je to ljubav
sad odrasla i opet naivna i luda poklonila sam srce
ko da sam te dobila na lutriji
rekao si da sam ti u tvojem životu sve
da tvoje srce kuca za mene
jednom samo jednom otišao si bez pozdrava
i bilo je opet od tebe angele ne plači
pokušala disati bez jecaja
hodala bez od sjaja u očima
nedam više svoje suze
jednom ali znam opet da angel slomljenih krila moli
znam da svaki put kad si me prevario
netko mi šapnuo da je kraj mene
i pomogao mi da se krijem da nitko ne sazna
koliko boli kad ti krila slome
da teško poletjet a krilo boli do bola
da usne drhte kad te vide sa drugom
a srce zna da te ona voli
ne mogu ju mrzit jer je ona izbor tvoj
evo doći ču sa dušom koju ti ne
češ prepoznati necu ti dozvoliti
da vidiš srce koje kuca
dali zastaje kad je sa tobom
bit cu hladna ne gledaj me u oči ne gledaj
ova žena te ljubi ali žena više ne daje srce
da se poljubi pa baci ko list na vjetru
i sad leprša i moli da mirno sleti na tlo
da što manje slome se krila
da može otići da se ne vidi koraci
teški od umora i tuge

Sječanje nestaje kao magla u jutanje svitanje prolječe
se budi a zima gubi svoju hladnoču i sve postaje ljepota boje znaš li
budi se sunce iz svoga zimskog sna
a sve se budi svaki cvijet zoru poljubi sa osmjehom
Dali znaš šta je to sreća šta je to novi svijet ili zemlja sa dva mjeseca
Dali znaš ko tamo nešto gubi ili dotakne krilo ptice
i poleti u susret novom svijetu i postaje čaroban i jedinstven
bez tuge i bola živi život poput slobodne ptice
dali ti znaš zašto se potok budi i voda žubori
i zašto je vrba tužno pognula glavu svoju i zašto loza ponekad zaplače
kad joj slomiš srce i vjetar zajauče kad zima ga stisne i hladnoća
zavije dolinu sa dva mjeseca a sunce se sakrije jer boji
se da ne izgubi svoju toplotu sve to šeta po mojem sječanju
i dolina postaje usamljena vjetre što jaučeš smiri svoju bol
a ti zimo blaga budi ne hladi dolinu a ti potoče
šta žuboriš žubori i zbori o sreći
u dolini bez zime sa dva mjeseca sklopim oči pomislim na dolinu
sve je kao u bajci bez kraja svaki cvijet svoje ime
ima a životinje govore o ljubavi i druženju sve to
ima u čarobnoj dolini sa dva mjeseca da mi je tamo
zorom se buditi i na krilima vjetra zaspati
u duboki san bez buđenja

Carstvo ljepote u prekrasnoj dolini samo se čuje cvrkut ptica
i žubor vode u potoku a malo dalje se vide prekrasne ruže
svih boja
i mjesec a sunce se samo smije kad vidi da mravuljak ljubi mravuljćicu a
ona stisne usne i kaže ne želi a srce malo kuca ko topot konja jako
zaljubljeni oni stoje i čekaju da im se srca spoje
Djevojka bosonoga šeta bosa joj mala noga
pokupila je trn od ruže ali ne osječa bol
samo hrabro korača prema tajnom sastajalištu.
Potok žubori a ona tiho šapuče oj potoče glasni reci dragom da opet ne zakasni
Čeka ga vrijeme prolazi njezin dragi ne dolazi gleda u potok
upita se zašto kad sam mu sve dala i njegovim ga imenom zvala
a riba ribi šapuće opet neće doći i sad če suza pasti na njezin mali dlan
i opet če kiša kišiti i mjesec če postati mračan
a sunce če se naljutiti i zavladat če zima
hladnoča prolazit če dolinom ruže ne žele da mirišu i opijaju svojom ljepotom
probudit če se zvjer koja če sve da uništi zbog nesretne ljubavi
jer zvjer mrzi kad djevojka plače zvjer potajno ljubi njene usne
a ona mu samo lijepu riječ daje kad su ga svi odbacili prva je stala uz njega
kad su ga mrzili ona ga je voljela i to zvjer zna i bole ga njezine suze
jer zna da pati a tako voli tog mladiča a on nikako to da shvati